4. septembar (srijeda) 2024. godine
Lanaco tehnološki centar u Banjaluci
Kompanija Paragraf Lex organizovala je, 4. septembra 2024. godine, u Banjaluci, savjetovanje na temu “Upoznavanje sa najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama i pregled aktuelne prakse KRŽ i Suda BiH”.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama (dalje: Zakon), koji ima za cilj rješavanje problema profesionalnih žalitelja, usvojen je u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na hitnoj sjednici, objavljen je u “Sl. glasniku BiH”, br. 50/2024 od 23. jula 2024. godine, i stupio je na snagu 31. jula 2024. godine.
Naime, “profesionalne žalbe” su u praksi onemogućavale efikasno okončanje postupka javnih nabavki, česte su bile pojave da se postupak nabavke nepravedno i neopravdano odugovlači i odlaže, što je izazivalo mnoge negativne posljedice za korisnike javnih sredstava, a ogledale su se u nedostatku lijekova i medicinske opreme, odlaganju izgradnje infrastrukturnih objekata itd.
Kao poseban problem bilo je i pitanje momenta od kada počinje teći rok za izjavljivanje žalbe na tendersku dokumentaciju, budući da su se i tu pojavile razne zloupotrebe u vidu neosnovanog produženja nabavke, kao i u pogledu zabranjenih dogovora ponuđača koji predstavljaju povredu konkurencije.
Upravo iz navedenih razloga, a sve u cilju osiguranja transparentnijeg i efikasnijeg procesa javnih nabavki, koji će spriječiti zloupotrebe i omogućiti brže realizacije projekata od javnog interesa, donesen je Zakon koji je podržan od strane Agencija za javne nabavke i Ureda za razmatranje žalbi.
Savjetovanje je imalo za cilj unaprjeđenje znanja u postupcima pravne zaštite učesnika javno-nabavnih procedura u skladu sa novim zakonskim institutima i rješenjima, kao i razmjenu informacija, dobrih praksi i savjeta.
Predavači Dražen Vidaković - advokat, ovlašteni predavač za javne nabavke AJN BiH i Sanja Ubović - rukovodilac Odjeljenja kadrovskih poslova u MH “ERS” MP a.d. Trebinje - ZP “Elektrokrajina” a.d. Banja Luka, ovlašteni predavač za javne nabavke AJN BiH, obradili su teme:
PRAKTIČNA RADIONICA:
Član 110. stav (1) ZJN-a propisuje da blagovremena, dopuštena, uredna, od ovlašćenog lica i lica koje ima aktivnu legitimaciju izjavljena žalba odgađa nastavak postupka javne nabavke, zaključenje i/ili izvršenje ugovora o javnoj nabavci ili okvirnog sporazuma do donošenja odluke KRŽ-a.
U skladu sa navedenim, samo uredna žalba stiče suspenzivno dejstvo, dok neuredna žalba nema takvo dejstvo. Međutim, ovdje je bitno naglasiti kada žalba stiče konačan status neurednosti, odnosno kada je zaključak kojim se utvrđuje da je žalba neuredna konačan!? Razlikujemo dvije situacije:
1. Ako je razlog neurednosti to što žalilac nije dostavio dokaz o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka, u skladu sa članom 108. stav (4) ZJN-a, te ugovorni organ donese zaključak o odbacivanju te žalbe kao neuredne u smislu člana 100. stav (3) ZJN-a, zaključak postaje konačan momentom njegovog dostavljanja žaliocu, jer se protiv istog ne može izjaviti žalba kao redovni pravni lijek, nego samo pokrenuti upravni spor.
2. Ako je žalba obačena zaključkom kao neuredna iz ma kojeg drugog razloga neurednosti, u skladu sa članom 100. stav (2) ZJN, isti stiče status konačanosti ako nastane jedna od sljedećih situacija:
Prema tome, u slučaju da ugovorni organ donese zaključak kojim utvrđuje da je žalba neuredna, ugovorni organ ne može da nastavi postupak prije nego taj zaključak postane konačan u skladu sa naprijed iznesenim.
Član 108. stav (4) ZJN-a propisuje da Prije razmatranja žalbe ugovorni organ je dužan da utvrdi da li je žalilac uz izjavljenu žalbu dostavio dokaz iz člana 105. stav (1) tačka i) ovog zakona o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka, u iznosu propisanom ovim članom, na osnovu kojeg se može nesumnjivo utvrditi da je transakcija izvršena.
Član 105. stav (1) tačka i) ZJN propisuje da žalba sadrži dokaz o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka, u iznosu propisanom članom 108. ovog zakona, na osnovu kojeg se može nesumnjivo utvrditi da je transakcija izvršena.
Međutim, ove odredbe su u koliziji sa odredbama člana 100. stav (3) Zakona i člana 105. stav (2) ZJN-a. Naime, član 100. stav (3) ZJN propisuje da ako u roku za izjavljivanje žalbe nije dostavljen dokaz iz člana 105. stava (1) tačka i) ovog zakona o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka, u iznosu propisanom članom 108. ovog zakona, na osnovu kojeg se može nesumnjivo utvrditi da je transakcija izvršena, ugovorni organ odbaciće žalbu kao neurednu bez pozivanja žalioca na dopunu ili ispravak.
Takođe, član 105. stav (2) ZJN propisuje da se dokaz iz stava (1) tačka i) ovog člana o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka, u iznosu propisanom članom 108. ovog zakona, na osnovu kojeg se može nesumnjivo utvrditi da je transakcija izvršena, obavezno dostavlja ugovornom organu u roku za izjavljivanje žalbe.
Dakle, dvije odredbe ZJN-a ukazuju na to da se dokaz mora dostaviti uz samu žalbu, dok druge dvije odredbe ukazuju da se dokaz ne mora dostaviti uz samu žalbu nego u roku za izjavljivanje žalbe. U slučaju ovakve kolizije odredaba istog propisa uvijek se mora ići u korist žalioca, kako ne bi došlo do ugrožavanja njegovih zagarantovanih prava, kao što je pravo na djelotvoran pravni lijek.
Prema tome, preporuka je da ugovorni organ, prije nego što npr. donese zaključak o odbacivanju žalbe u skladu sa članom 100. stav (3) ZJN, prethodno sačeka da istekne rok za žalbu, u slučaju da žalilac naknadno dostavi dokaz o uplati naknade za žalbu, a u roku za izjavljivanje žalbe.
Izgubljena dobit je vid imovinske štete, koju predviđaju zakoni o obligacionim odnosima, i predstavlja dobit koja se mogla osnovano očekivati, a čije ostvarenje je spriječeno radnjom ili propuštanjem štetnika, dakle korist koju bi povjerilac (UO u konkretnom slučaju) stekao da nije bilo dužnikove (dobavljač u konkretnom slučaju) štetne radnje.
Iz ovog proizilaze pretpostavke izmakle dobiti: namjera sticanja određene dobiti, vjerovatnost ostvarenja te iste dobiti, štetni događaj/ranja iz sfere aktivnosti dužnika i uzročna veza između štetnog događaja i štete.
Dakle, ukoliko ugovorni organ propusti da naplati ugovornu kaznu, na koju je imao pravo prema odredbama ugovora, to se u smislu relevantnih odredbi ZOO ne smatra izgubljenom dobiti, jer je izgubljena dobit, kao oblik štete, samo ona koju ugovorni organ, i pored namjere naplate i stečenih uslova za naplatu, nije mogao da ostvari jer je njeno ostvarenje spriječeno štetnim događajem ili radnjom za koju druga ugovorna strana odgovara.