UVAŽAVANjE ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANjE SUDSKE ODLUKE

Zakon o upravnim sporovima

član 46 stav 2

Kada se zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke uvaži, sud može prvostepenu presudu preinačiti na način da se tužba tužitelja uvažava, a osporeno rješenje tuženog organa poništava.

Obrazloženje:

"Presudom Kantonalnog suda u Odžaku broj: … od 12.03.2024. godine odbijena je tužba tužitelja podnesena protiv rješenja tuženog Federalnog ministarstva finansija/financija broj: … od 07.11.2023. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv Prijave komunalne takse u ime poreznog obveznika na istaknutu firmu Porezne uprave Kantonalnog ureda O., I. O., pod brojem: … od 15.02.2018. godine, kojom je prijavljena u ime tužitelja, kao poreznog obveznika, komunalna taksa na istaknutu firmu za 2018. godinu, za četiri uplatna mjesta na području O. O., u ukupnom godišnjem iznosu od 6.500, 00 KM.

Protiv navedene presude Kantonalnog suda u Odžaku tužitelj je (preko punomoćnika) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa i povrede federalnog zakona o postupku, sa prijedlogom da Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine kao prethodno pitanje u ovom postupku postavi pitanje ustavnosti člana 3. stav 2. i člana 5. Tarifni broj 1. Odluke o visini komunalnih taksi Općine Odžak (Službeni glasnik Općine Odžak, broj: 7/17) i nakon rješavanja tog pitanja donese presudu kojom se uvažava zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke i pobijana presuda preinačava na način da se tužba uvaži i poništi osporeno rješenje tuženog od 07.11.2023. godine i Prijava komunalne takse na istaknutu firmu Porezne uprave Kantonalnog ureda O., Ispostava O. od 15.02.2018. godine, te obavezuje tuženi da tužitelju naknadi specificirane troškove upravnog spora. U sadržaju zahtjeva se ističe da je ukazano tužbom (a i žalbom) da je citiranom Odlukom o komunalnim taksama općine Odžak, na osnovu koje je razrezana komunalna taksa u ovoj stvari, kao kriterij za utvrđivanje visine propisana djelatnost taksenog obveznika, pa da je na taj način povrijeđeno pravo tužitelja na jednakost pred zakonom iz člana II.A. 2. (1) c) Ustava F BiH, zbog čega je tužitelj predložio prvostepenom sudu da u skladu sa članom IV. c. 10 (4) Ustava F BiH postavi pitanje ustavnosti člana 3. stav 2. i člana 5. Tarifni broj 1. Odluke o visini komunalnih taksi Općine Odžak. Tužitelj se dalje pozvao na presude Ustavnog suda F BiH ukazujući na konzistentnost prakse tog suda u pitanju propisivanja djelatnosti kao kriterija za utvrđivanje visine komunalne takse na istaknutu firmu, posebno ističući utvrđenu neustavnost ranijih Odluka o komunalnim taksama Općine Odžak, raznim presudama Ustavnog suda F BiH o koje se presude oglušila Općina Odžak donoseći citiranu Odluku o komunalnim taksama i propisujući istom utvrđivanje visine takse na istaknutu firmu na osnovu kriterija djelatnost taksenog obveznika. Tužitelj također, pri ukazivanju i na pogrešnu primjenu odredbi iz članova 13. Zakona o pripadnosti javnih prihoda i člana 1. stav 2. Zakona o poreznoj upravi, pobija stav prvostepenog suda da djelatnost nije jedini kriterij za utvrđivanje visine komunalne takse, te njegovu diskriminaciju predmetnom Odlukom o komunalnim taksama Općine Odžak, ističući da je nepostavljanjem pitanja ustavnosti ove odluke od strane prvostepenog suda a po prijedlogu iz tužbe tužitelju uskraćeno pravo na pristup sudu, čime je povrijeđen član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Tuženi u odgovoru na zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke predlaže da se zahtjev odbije, kao neosnovan.

Nakon što je, u skladu s odredbom iz člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH", broj: 9/05), ispitao zakonitost pobijane presude, u granicama zahtjeva i povreda propisa navedenih u zahtjevu, ovaj sud je odlučio kao u izreci presude, iz sljedećih razloga:

Prema obrazloženju pobijane presude i stanju spisa predmeta, prvostepeni sud je ocijenio da je pravilno i zakonito Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine - Kantonalni porezni ured Orašje, Ispostava Odžak, primjenom odredbe iz člana 21. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, podnijela Prijavu komunalne takse, broj: … od 15.02.2018. godine, u ime tužitelja kao taksenog obveznika, za istaknutu firmu za 2018. godinu, za četiri uplatna mjesta, na području Općine Odžak, u ukupnom iznosu od 6.500,00 KM, pa da je stoga pravilno i zakonito osporeno rješenje broj: … od 07.11.2023. godine, kojim je tuženi odbio kao neosnovanu tužiteljevu žalbu izjavljena protiv navedene Prijave, zauzimajući povodom tužiteljevog prijedloga iz žalbe stav da ispitivanje i ocjena zakonitosti zakona i općinskih odluka izlazi iz okvira nadležnosti tuženog.

Prvostepeni sud je, pobijanom presudom Prijavu komunalne takse Porezne uprave Kantonalnog poreznog ureda Orašje, Ispostava Odžak, broj: … od 15.02.2018. godine i osporeno rješenje tuženog broj: … od 07.11.2023. godine ocijenio pravilnim i na zakonu zasnovanim, radi čega je tužbu odbio.

Osnovano tužitelj u zahtjevu za vanredno preispitivanje ističe neustavnost citirane Odluke o visini komunalnih taksi, kojom je propisana djelatnost taksenog obveznika kao kriterij za utvrđivanje visine komunalnih taksi za istaknutu firmu.

Naime, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je u presudi broj: U-31/23 od 12.03.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/24 od 24.04.2024. godine), a i u presudi broj: U-39/24 od 16.04.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/24 od 29.05.2024. godine) u tački 7.1. obrazloženja, iznio Preciziranje stava Ustavnog suda Federacije vezano za propisivanje plaćanja za istaknutu firmu/natpis. U tom preciziranom stavu Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, nakon što je prethodno konstatovao trend porasta broja zahtjeva koji se odnose na osporavanje propisa o naplati komunalnih taksi za isticanje firme privrednih subjekata, pa s tim u vezi ukazao na potrebu da se precizira stav tog suda u predmetima ove vrste kako bi se isti rješavali na jedinstvenoj osnovi i na jednoobrazan način, a povodom čega navodi da propisivanje godišnjih taksi/naknada/pristojbi za istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama, objektima i slično nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine navodi da je isticanje firme/natpisa zakonska obaveza svakog subjekta koji obavlja privrednu djelatnost u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je utvrđena Zakonom o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj: 81/15 i 75/21), odnosno Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 75/21), a pri izvršenju te obaveze kanton, grad ili opština ne pružaju nikakvu uslugu koja bi opravdavala naplatu takse. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine također navodi da je propisivanje periodične obaveze plaćanja na ime isticanja firme nespojivo sa finansijsko-pravnom i ekonomskom prirodom takes /naknade/ pristojbe kao jednokratnog davanja za pruženu uslugu od odgovarajućeg organa vlasti, a propisivanje obaveze plaćanja na godišnjem nivou, ima uz to jasno obilježje neke vrste parafiskalnog nameta. Stoga se, prema stavu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, takva obaveza ne da opravdati ni javnim interesom, niti je njeno propisivanje proporcionalno cilju koji bi se, eventualno, njome htio postići, već se naprotiv i povrh svega, ulazi u domen neopravdanog upliva države u pravo na imovinu obveznika takvog davanja.

Kako, prema tome, propisivanje godišnje takse za istaknutu firmu, na poslovnim i drugim prostorijama, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a polazeći od toga da su odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine konačne i obavezujuće i da su svi organi vlasti dužni da ih izvršavaju, to je zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke iz naprijed navedenih razloga valjalo uvažiti.

Imajući u vidu navedeno ovaj sud je, na osnovu odredbe iz člana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, uvažio zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke i prvostepenu presudu preinačio na način da se tužba tužitelja uvažava, osporeno rješenje tuženog organa i prijava komunalne takse poništavaju.

Primjenom odredbe iz člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj: 53/03, 73/05,19/06 i 19/15) u vezi sa članom 55. citiranog Zakona o upravnim sporovima, ovaj sud je odlučio i o troškovima upravnog spora a isti se sastoje od sastava tužbe po punomoćniku-advokatu u iznosu od 360,00 KM, zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke u iznosu od 360,00 KM, takse na presudu u iznosu od 100,00 KM i takse na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke u iznosu od 200,00 KM, što ukupno iznosi 1.020,00 KM. Tužitelju ne pripadaju troškovi preko dosuđenog iznosa, odnosno ne pripada mu uvećanje troškova na ime PDV-a, jer punomoćnik tužitelja sudu nije prezentirao dokaz da je obveznik po ovom osnovu."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 02 0 U 002039 24 Uvp od 12.9.2024. godine)