UTVRĐIVANjE PRAVA NA NEPOKRETNOSTIMA

Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske

član 84

Kada iz obrazloženja prvostepenog rješenja ne proizilazi da je postupak utvrđivanja prava na nepokretnostima prije donošenja tog rješenja proveden na način propisan odredbama člana 84. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske i uz učešće tužiteljice, ovi propusti i nedostaci će se otkloniti u ponovnom postupku.

Obrazloženje:

"Pobijanom presudom, u stavu 1. izreke, odbijena je tužba izjavljena protiv uvodno označenog akta tužene, a kojim je odbačena kao nedopuštena žalba tužiteljice izjavljena na rješenje PJ M., Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na nepokretnostima broj... od 3.6.2021. godine. Tim prvostepenim rješenjem je u tački 1. dispozitiva utvrđen sadržaj nepokretnosti u Privremenom listu nepokretnosti broj... k.o. R., koji se sastoji od: a) zemljišta označenog brojem katastarske parcele...; tačkom 2. dispozitiva je određeno da se na nepokretnosti iz tačke 1. utvrđuje pravo susvojine u korist tužiteljice sa dijelom 2/3 i Republike Srpske (zainteresovano lice) sa dijelom 1/3; tačkom 3. dispozitiva je konstatovano da na nepokretnostima iz tačke 1. dispozitiva nema ograničenja vezanih za raspolaganje nepokretnostima; tačkom 4. dispozitiva je konstatovano da će se u katastar nepokretnosti k.o. R. izvršiti upis podataka o nepokretnostima i nosiocima prava na nepokretnostima kako je navedeno u tačkama 1. do 3. rješenja, a tačkom 5. dispoztiva je navedeno da Privremeni list nepokretnosti broj... k.o. R. od 2.6.2021. godine čini sastavni dio navedenog rješenja. Stavom 2. izreke pobijane presude je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka.

Odbijanje tužbe sud je obrazložio prihvatanjem razloga iz obrazloženja osporenog akta, jer da tužiteljica osporava utvrđeno pravo svojine na predmetnim nepokretnostima, što da je nedopušteno u upravnom postupku, u smislu odredaba člana 85. stav 1. i 87. stav 2. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 6/12, 110/16 i 62/ 18, u daljem tekstu: ZPK).

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (zahtjev), tužiteljica pobija njenu zakonitost zbog povrede prava na obrazloženu presudu iz člana 6. i 13. u vezi sa članom 1. I Protokola uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog povrede odredaba člana 132. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik RS" broj 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18, u daljem tekstu: ZOUP), te povrede odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U-1/11, U-8/19 i U-4/21 u pogledu prava svojine na državnoj imovini. Navodi da sud u pobijanoj presudi nije dao dovoljno obrazložene razloge u pogledu suštinskog pitanja koji se odnosi na neodlučivanje o uzrpaciji kao prethodnom pitanju, zbog čega je presuda proizvoljna, neprihvatljiva i nepravilna. Dodaje da nadležni organ pogrešno utvrđuje činjenice i pogrešno primjenjuje materijalni propis jer se iz obrazloženja osporenog akta ne vidi vrjerovatan način kako je došlo do uzurpacije i zašto se svojina na predmetnoj parceli utvrđuje u korist zainteresovanog lica u kom smislu je nepravilno primjenjen član 85. ZPK. Nadalje ističe da je na pravnoj snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom ("Službeni glasnik BiH" broj 18/05 - 58/08) a da to proizlazi iz naprijed citiranih odluka Ustavnog suda BiH. Smatra da se predmetna parcela ima smatrati državnom imovinom u smislu člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BuH proglašen od strane Visokog predstavnika 12.4.2022. godine i kao takva da ne može biti upisana u korist zainteresovanog lica, pa predlaže da se zahtjev uvaži i pobijana presuda preinači, te da se tužba uvaži i osporeni akt poništi, te da joj se nadoklade troškovi sastava zahtjeva u skladu sa "adv. tarifom RS".

U odgovoru na zahtjev tužena je ostala kod razloga sadržanih u obrazloženju osporenog akta te je predložila da se zahtjev odbije.

U odgovoru na zahtjev Pravobranilaštvo Republike Srpske kao zakonski zastupnik zainteresovanog lica, je istakao da tužiteljica u tužbi i zahtjevu nastoji "pravno - teorijskom analizom osporiti zakonitost rješenja, ne ukazujući na odlučne činjenice, na kojima treba zasnovati tužbeni zahtjev, niti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice". U pogledu utvrđenja suvlasničkog dijela, ističe da je nesporna činjenica da je isti utvrđen na osnovu pravilne identifikacije parcela, a žalba tužiteljice je odbijena (pravilno odbačena), s obzirom da se istom prvostepeno rješenje moglo pobijati samo u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, a u pogledu utvrđivanja prava svojine tužiteljica je mogla pokrenuti parnični postupak kod stvarno i mjesno nadležnog suda. Predložio je da se zahtjev odbije.

Razmotrivši zahtjev, odgovor na zahtjev, pobijanu presudu i ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu člana 39 Zakona o upravnim sporovima ("Sl. glasnik RS", broj 109/05 i 63/11, u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:

Osnovano tužiteljica prigovara da u postupku koji je prethodio donošenju prvostepenog akta činjenično stanje na okolnost uzurpacije državne imovine nije potpuno i pravilno utvrđeno. U tom smislu u osporenom aktu nisu dati jasni i dovoljno obrazloženi razlozi zašto nisu prihvaćeni prigovori tužiteljice na okolnost utvrđenog prava susvojine na predmetnoj nepokretnosti u korist tužiteljice jer da nije raspravljeno da li se radi o uzurpaciji na predmetnoj nepokretnosti u pogledu suvlasničkog dijela, kao i da nije utvrđeno na koji način i na osnovu kojih dokaza je u dijelu koji je utvrđen u korist zainteresovanog lica, utvrđeno da je tužiteljica uzurpirala tu nepokretnost. Osim navedenog, nisu dati razlozi da li je pokrenut postupak uzurpacije zbog čega osporenim rješenjem nije odgovoreno na sve žalbene prigovore u smislu člana 230. stav 2. ZOUP, što predstavlja povredu pravila postupka koja je od uticaja na rješenje stvari. Zbog navedenih propusta je potrebno provesti postupak uz učešće tužiteljice i zainteresovanog lica te na nesumnjiv način provođenjem odgovarajućih dokaznih sredstava utvrditi ko je na predmetnoj nepokretnosti vjerovatniji vlasnik, dok se ne raspravi pitanje uzurpacije na imovini koja je upisana u korist zainteresovanog lica.

Naime, odredba člana 84. stav 1. ZPK propisuje da se utvrđivanje prava na nepokretnostima vrši na osnovu: a) stanja upisanog u zemljišnoj knjizi ako se ustanovi da taj upis odgovara stvarnom stanju, b) pravosnažnih odluka nadležnih organa i sudova, zaključenih ugovora i drugih isprava koje su osnov za upis prava na nepokretnostima i v) podataka iz katastarskog operata koji odgovaraju stvarnom stanju, dok stav 3. iste odredbe propisuje da ako ne postoje dokazi o pravu na nepokretnostima iz stava 1. tačke a) do v) ovog člana, da se upis prava na nepokretnostima može odrediti na osnovu drugih sprovedenih dokaza (saslušanje svjedoka, posljednje stanje posjeda, izjave stranaka i drugih sličnih dokaza). Međutim, iz obrazloženja prvostepenog rješenja ne proizlazi sa je postupak prije donošenja tog rješenja proveden na način propisan odredbama člana 84. ZPK i uz učeđće tužiteljice koji propusti i nedostaci će se otkloniti u ponovnom postupku. U tom pogledu ostali prigovori tužiteljice za sada nisu od značaja za donošenje zakonite odluke u predmetnom upravnom postupku.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da je pobijanom presudom ostvaren razlog njene nezakonitosti iz odredbe člana 35 stav 2 ZUS, pa se zahtjev tužiteljice, na osnovu odredaba člana 40 stav 1 i 2 tog zakona uvažava, i pobijana presuda preinačava na način kako je to određeno u stavu 1.izreke presude.

Odluka o troškovima spora iz stava 2. izreke ove presude se zasniva na odredbi člana 49. i 49a. stav 1. ZUS, u vezi sa odredbom članom 397. stav 2. i 396. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 - 61/13), koji se u upravnom sporu primjenjuje na osnovu odredbe člana 48. ZUS, s obzirom da je tužiteljica zastupana po advokatu, postavila opredjeljen zahtjev za nadoknadu troškova sastava tužbe u iznosu od 600,00 KM (iako bi joj prema članu 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službeni glasnik RS" broj 68/05, u daljem tekstu: Tarifa). pripao iznos od 750,00 KM i zahtjeva za vanredno preispitivanje presude i da je uspjela u tom postupku. Tužiteljica je imala troškove pravnog zastupanja koji se odnose na sastav tužbe i zahtjeva za vanredno preispitivanje presude. Prema Tarifnom broju 3., za sastavljanje pravnog lijeka u neprocijenjivim stvarima visina nagrade iznosi ukupno 450 bodova, a prema vrijednosti boda od 2 KM, iz člana 14. stav 2. Tarife, nagrada iznosi 900,00 KM. Taj iznos uvećava se za 25% na ime paušala, prema odredbi člana 12. Tarife, tako da ukupan iznos troškova koji se dosuđuju iznosi 1.725,00 KM. Traženom iznosu za PDV nije udovoljeno jer punomoćnik tužiteljice nije dostavio dokaz da je PDV obveznik."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 14 0 U 005406 22 Uvp od 17.1.2024. godine)