• Pitanje da li je rok zastare prekinut pokretanjem izvršnog postupka koji je okončan obustavom, te da li slijedom toga rok zastarjelosti teče iz početka, ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave izvršnog postupka i na kojoj od stranaka u izvršnom postupku leže razlozi zbog kojih je izvršni postupak obustavljen, pa tako u situaciji kada je izvršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na izvršeniku i na šta tražitelj izvršenja nije imao uticaja, pokretanje izvršnog postupka okončanog obustavom ima za posljedicu prekid zastare i rok zastarjelosti počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi izvršnog postupka postane pravomoćno.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u K. broj:... od 10.06.2016 godine:

"Tuženi je dužan tužitelju na ime neizmirenog duga prema Ugovoru o kreditu broj:.../02 od 03.09.2002.godine da isplati iznos od 100.721,95 KM, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 31.10.2015. godine, pa do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM."

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj:... od 12.01.2017. godine preinačava se presuda prvostepenog suda i sudi:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženi je dužan tužitelju na ime neizmirenog duga prema Ugovoru o kreditu broj:.../02 od 03.09.2002. godine da isplati iznos od 100.721,95 KM, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 31.10.2015. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM. "

Obavezuje se tužitelj da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.837,60 KM."

Blagovremeno izjavljenom revizijom tužitelj pobija navedenu presudu drugostepenog suda zbog povreda odredaba parničnog postupka iz člana 209. Zakona o parničnom postupku koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom revizijskom sudu da usvajanjem revizije pobijanu presudu drugostepenog suda preinači na način da odbije žalbu tuženog i potvrdi presudu prvostepenog suda ili pak ovu ukine u cijelosti i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tuženi nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u svemu saglasno odredbama člana 241. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), prema kojima se, saglasno odredbi člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", broj: 98/15), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, - u daljem tekstu: ZPP - revizijski sud je utvrdio daje donošenjem pobijane presude drugostepenog suda materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

Prema sadržajima spisa predmeta vidljivo je, prema navodima tužbe podnesene prvostepenom sudu dana 02.11.2015. godine, da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari po tužbi tužitelja njegov tužbeni zahtjev kojim traži da se tuženi obaveže da tužitelju, na ime neizmirenog duga prema Ugovoru o kreditu broj:.../02 od 03.09.2002.godine da isplati iznos od 100.721,95 KM, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 31.10.2015. godine, pa do isplate.

Osnovanost ovoga zahtjeva tužitelj zasniva na činjeničnim tvrdnjama:

a) Tužitelj, na osnovu Ugovora o kreditu broj:.../02 od 03.09.2002. godine, zaključenog između tužitelja i tuženog kao krajnjeg korisnika je odobrio tuženom kredit u iznosu od 50.000,00 KM, sa rokom otplate od 60 mjeseci po kamatnoj stopi od 2 % na godišnjem nivou, uključujući grace period od 12 mjeseci.

b) Obzirom da korisnik kredita nije ispoštovao obaveze preuzete ovim Ugovorom o kreditu u skladu sa otplatnim planom, potraživanje tužitelja je u cijelosti dospjelo i na dan 30.10.2015.godine, iznosi ukupno 100.721,95 KM, od čega:

• na ime glavnice po odobrenom kreditu iznos od 50.000,00 KM,
• na ime redovne kamate iznos od 1.965,79 KM,
• i na ime zatezne kamate obračunate do 30.10.2015. godine iznos od 48.756,16 KM.

slijedom kojih, osnovom odredbi člana 1065. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj: 29/78, 57/89, "Službeni list SR BiH", broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine F BiH", broj: 29/03 - u daljem tekstu: ZOO), kojim je regulisano da se Ugovorom o kreditu banka obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i način kako je utvrđeno ugovorom, proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Odlučujući po navedenom tužbenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari prvostepeni sud prihvata opstojnost njegovih činjeničnih tvrdnji da je tužitelj odobrio tuženom kredit, a u cilju finansiranja projekta zapošljavanja u F BiH u iznosu od 50.000,00 KM, te da je tuženi taj iznos preuzeo.

Nadalje, prvostepeni sud utvrđuje:

• Ugovorom o kreditu broj:.../02 od 03.09.2002. godine, zaključenom između tužitelja (ranije ABS banka), s jedne strane, i tuženog, kao korisnika kredita, s druge strane tužitelj plasira kredit odobren za poticaj zapošljavanja tuženom u iznosu od 50.000,00 KM sa rokom otplate od 60 mjeseci, uključujući grace period od 12 mjeseci, u 48 mjesečnih rata počevši od dana povlačenja kredita, uz kamatnu stopu od 2% na godišnjem nivou (u daljem tekstu: Ugovor o kreditu), na iznos dijela kredita koji nije otplaćen.

Kako, prema odredbama člana 1065. ZOO-a se ugovorom o kreditu banka obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i način kako je to utvrđeno ugovorom, a prema Ugovoru o kreditu utvrđeni rok vraćanja kredita je do kraja 2007. godine, prvostepeni sud izvodi zaključak to da je odavno protekao rok ispunjenja ugovora, te je shodno članu 8. navedenog Ugovora dospio za naplatu cjelokupan preostali dug tuženog sa ugovorenim i zateznim kamatama, pa, pozivom na pravila materijalnog prava sadržanim u odredbama člana 17. stav 1. ZOO-a, kojim je propisano da su učesnici u obligacionim odnosima dužni da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, konkretizaciju koje opće odredbe da predstavlja odredba njegovog člana 262. stav 1., kojom je propisano da je povjerilac u obligaciono-pravnom odnosu ovlašten da od dužnika zahtjeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti savjesno u svemu kako on glasi, a, kako prema evidenciji uplata duga po kreditu broj:.../02 od godine ukupan dug iznosi 100.721,95 KM, obavezujući tuženog na isplatu navedenog iznosa.

Sagledavajući osnovanost prigovora tuženog o zastarjelosti zahtjeva tužitelja sadržanog u njegovom tužbenom zahtjevu prvostepeni sud ukazuje daje odredbom člana 388. ZOO-a propisano da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, a, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja po kreditu po Ugovoru o kreditu:

• dug dospio u cijelosti na naplatu 2007. godine,
• prednik tužitelja dana 09.03.2005. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja ovom sudu, protiv tuženog,
• rješenjem prvostepenog suda broj:... od 24.02.2015. godine, pravosnažnom dana 14.03.2015. godine, izvršni postupak obustavljen,

izvodi zaključaka da je podnošenjem prijedloga za izvršenje tom sudu, u smislu ovih odredbi, prekinuta zastarjelost potraživanja tužitelja prema tuženom, čime se prigovor tuženog o zastarjelosti zahtjeva tužitelja pokazuje neosnovanim, jer je izvršni postupak pravosnažno okončan 14.03.2015. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 30.10.2015. godine, dakle u općem roku zastarjelosti.

Odlučujući o izjavljenoj žalbi tuženog na navedenu presudu prvostepenog suda drugostepeni sud pobijanom presudom, prihvata navedena činjenična utvrđenja prvostepenog suda.

Međutim, ocjenjujući pravilnost i zakonitost odluke o neosnovanosti prigovora tuženog o zastarjelosti zahtjeva tužitelja smatra da prvostepeni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo.

Ovo iz razloga, kako to smatra drugostepeni sud, što je prvostepeni sud zaključio da je nesporno među parničnim strankama da je kredit u cijelosti dospio na naplatu 2007. godine, a da je prednik tužitelja dana 09.03.2005. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja sudu protiv tuženog i da je izvršni postupak obustavljen rješenjem suda broj:... od 24.02.2015. godine, koje je postalo pravosnažno dana 14.03.2015. godine. Prvostepeni sud utvrđuje da je podnošenjem prijedloga za izvršenje sudu prekinuta zastarjelost potraživanja tužitelja prema tuženom, te cijeni da je prigovor tuženog neosnovan, jer je izvršni postupak pravosnažno okončan dana 14.03.2015. godine a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 30.10.2015. godine, dakle u općem roku zastarjelosti. Prvostepeni sud u smislu odredbe člana 388. ZOO-a, utvrđuje da je podnošenjem prijedloga za izvršenje prekinuta zastarjelost potraživanja tužitelja prema tuženom.

Ovakav stav prvostepenog suda da nije pravilan i na zakonu zasnovan, jer, prema odredbi člana 388. ZOO-a, zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja. Podnošenjem prijedloga za izvršenje nije prekinuta zastarjelost potraživanja jer je rješenjem suda izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene izvršne radnje. Dakle, nema prekida zastarijevanja potraživanja jer je rješenje o izvršenju ostalo bez pravnog dejstva, odnosno prijedlog za izvršenje smatra se da nije ni podnesen jer je cjelokupni izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene izvršne radnje.

Prema tome, kako smatra, nije nastupio prekid zastare podnošenjem izvršnog prijedloga kada je izvršni postupak obustavljen. Iz navedenog proizlazi da su ukinute sve provedene izvršne radnje i prema tome rješenje o izvršenju i smatra se da prijedlog za izvršenje nije ni podnesen.

Pošto iz navedenog proizlazi da prijedlog za izvršenje nije ni podnesen jer je izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene radnje, to nije pravilan zaključak prvostepenog suda da je došlo do prekida zastare potraživanja. Pošto je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 30.10.2015. godine, a potraživanje tužitelja dospjelo do kraja 2007. godine, to proizlazi da je protekao rok zastarjelosti d 5 godina iz člana 371. ZOO-a, iz kojih razloga drugostepeni sud cijeni da je prigovor zastarjelosti tuženog, ponovljen i žalbi osnovan, usvajajući ovaj, pa, pozivom na pravila procesnog prava sadržanim u odredbi člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP-a preinačava prvostepenu presudu i odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Po ocjeni revizijskog suda, izloženi stav drugostepenog suda o postojanju zakonskih osnova koji opravdavaju istaknuti prigovor tuženog o zastarjelosti zahtjeva tužitelja nema svoje uporište u pravilima materijalnog prava primjenom kojih se ima sagledati razrješenje navedenog materijalno pravnog prigovora u pogledu spornog odnosa, gdje primjenom kojeg materijalnog prava proizlazi neosnovanost takvog prigovora, kako to, iz drugih izloženih razloga, pravilno poprima prvostepeni sud.

Naime, iz odredbe člana 388. stav 1. ZOO-a slijedi da prekid zastarijevanja nastupa podizanjem tužbe i svakom drugom radnjom povjerioca poduzetom prema dužniku pred sudom ili nadležnim tijelom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

Odredba člana 388. stav 1. ZOO-a određuje iznimku od načelne odredbe člana 388. ZOO-a tako da prekid postupka nije nastupio ako povjerilac odustane od tužbe ili od radnje koju je poduzeo.

Jednaki učinak, dakle, da prekid postupka nije nastupio, nastaje ako tužba povjerioca bude odbačena ili odbijena, ili ako je prihvaćeno izvršenje ili osiguranje bude poništena, kako je to propisano stavom 2. člana 389. ZOO-a.

Dakle, u primjeni i tumačenju odredbe člana 389. stav 2. ZOO-a, kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti izvršni postupak radi ostvarenja istog potraživanja, koji je dovršen obustavom postupka, učinak prekida zastarijevanja u svakom slučaju neovisno o razlozima zbog kojih je došlo do obustave postupka, ili pitanje prekida zastarijevanja valja vezati uz razloge obustave postupka, se ova dilema razriješiti na način da kod odgovora na pitanje da li je rok zastare prekinut pokretanjem izvršnog postupka, koji je okončan obustavom postupka, te da li slijedom toga rok zastarjelosti teče iz početka, da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave izvršnog postupka, i na kojoj od stranaka u izvršnom postupku leže razlozi zbog kojih je izvršni postupak obustavljen.

Stoga, u konkretnoj pravnoj situaciji, u kojoj je izvršni postupak Rješenjem Općinskog suda u K. broj:... od 24.02.2015. godine, pravomoćnim dana 14.03.2015. godine, obustavljen jer "se nekretnina nije mogla prodati ni na trećem ročištu", dakle, zbog razloga koji leže isključivo na izvršeniku, i na što tražitelj izvršenja nije imao uticaja, tada pokretanje izvršnog postupka okončanog obustavom postupka, ima za posljedicu prekid zastare i rok zastarjelosti počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi izvršnog postupka postane pravomoćno, dakle 14.03.2015. godine, koji u trajanju od pet godina od tada, pa do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 02.11.2015. godine, nije istekao, čime se prigovor tuženog o zastarjelosti zahtjeva tužitelja pokazuje neosnovanim.

Pri navedenom bez pravnog značaja za donošenje odluke o osnovanosti prigovora zastarjelosti je to što je cjelokupno potraživanje po Ugovoru o kreditu dospjelo na naplatu 2007. godine, s obzirom da je prednik tužitelja dana 09.03.2005. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja ovom sudu, protiv tuženog, rješenjem prvostepenog suda od 24.02.2015. godine, pravomoćnim dana 14.03.2015. godine, izvršni postupak obustavljen, tako da za cijelo to vrijeme traje prekid zastarijevanja za cijeli dug, koji rok od pet godina počinje ponovo teći počev od dana pravomoćnosti rješenja o obustavi izvršenja, dakle dana 0, pa do isplate 04.03.2015. godine.

Za ukazati je po revizijskom sudu da je Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u K. broj:... od 11.03.2005. godine dozvoljeno predloženo izvršenje tražitelja izvršenja na osnovu izvršnih isprava u vidu:

• Rješenja Općinskog suda u K. broj:... od 10.09.2002. godine,
• Rješenja Općinskog suda u K. broj:... od 10.09.2002. godine,
• Založne izjave I.ovr. broj:... od 10.09.2002. godine,
• Ugovora o kreditu br:... od 03.09.2002. godine,
• Obračuna kamata,

naplatom iznosa od 60.471,00 KM, sa pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja prijedloga, što bi podrazumijevalo da je izvršnom ispravom utvrđeno navedeno potraživanje tražitelja izvršenja, tužitelja u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na izvršenika, tuženog u ovoj pravnoj stvari, dakle, da je pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja, koji je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, te da se time radi o presuđenoj stvari.

Međutim, kako, saglasno odredbama člana 241. stav (1) ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija u granicama razloga navedenih i reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava, dakle, ne i na pravomoćnu presuđenu stvar, u tom pravcu, izostankom revizijskih razloga, se nije mogla pobijana presuda ispitivati i donijeti odgovarajuća odluka.

Saglasno izloženom valjalo je prigovor zastarjelosti zahtjeva tužitelja odbiti, pa, uz utvrđeni osnov potraživanja tužitelja u traženom iznosu, reviziju tužitelja, saglasno odredbama člana 250. stav 1. ZPP, usvojiti i pobijani presudu drugostepenog suda preinačiti i odlučiti u svemu kao u izreci ove presude."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 49 0 P 033837 17 Rev od 3.3.2020. godine)