TROŠKOVI UREĐENjA TUŽBE NA GLAVNOJ RASPRAVI

Zakon o sudskim taksama

član 20

Troškovi uređenja tužbe na glavnoj raspravi ne mogu biti dodijeljeni tužiocu ukoliko ih je sam prouzrokovao, pošto je dostavio neurednu tužbu u pogledu zakonskih kamata, pa ih samim tim tužilac ne može prevaliti na tuženog.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev i obavezan tuženi da tužiocu isplati na ime duga iznos od 16.313,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.08.2012. godine, do isplate, i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.685,50 KM, u roku od 30 dana računajući od dana donošenja presude.

Blagovremenom žalbom ovu presudu osporava tuženi u cjelini zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži i odbije tužbeni zahtjev.

Odgovor na žalbu nije dat.

Žalba je djelimično osnovana i to samo u pogledu odluke o dosuđenim troškovima postupka.

Iz žalbenih navoda proizlazi da tuženi osporava visinu dosuđenih troškova, a da u žalbi ne iznosi navode koji se tiču glavne stvari. Prvostepeni sud je obavezao tuženog da plati troškove parničnog postupka tužiocu u iznosu od 4.685,50 KM pozivajući se na odredbe člana 386. stav 1. i 396. stav 1. ZPP-a, te Zakona o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS" broj: 43/08, 49/09 i 67/13) kao i važeću Advokatsku tarifu, navodeći za koje radnje punomoćniku tužioca pripada nagrada i troškovi koje je tužilac imao. Međutim, prvostepeni sud po ocjeni ovog drugostepenog suda nije mogao dosuditi troškove punomoćniku za uređenje tužbe na glavnoj raspravi u iznosu od 480,00 KM.

Troškovi uređenja tužbe na glavnoj raspravi tužiocu nisu mogli biti priznati jer ih je sam tužilac prouzrokovao pošto je dostavio neurednu tužbu u pogledu zakonskih kamata, tako da je tužilac sam izazvao ove troškove i ne može ih prevaljivati na tuženog. U pogledu nagrade za vrijeme – ukupno 10 sati, ovaj iznos nije pravilno odmjeren jer punomoćnik tužioca nije mogao imati ovaj broj sati odsustva iz kancelarije obzirom da iz raspravnih zapisnika proizlazi da se nije moglo raspravljati više od 1 sata (da ročište nije trajalo više od jedan sat). Ukoliko su uračunati u ovaj trošak i troškovi prevoza punomoćnika do sjedišta prvostepenog suda, oni se ne mogu priznati jer je tužilac imao mogućnost da angažuje punomoćnika advokata iz sjedišta prvostepenog suda. U sjedištu suda ima dovoljan broj advokata koji su kvalifikovani za ovu vrstu spora koji po svojoj prirodi nije složen predmet. Time se ne ograničava stranka na izbor punomoćnika po svojoj volji, ali troškovi prevoza punomoćnika stranke radi dolaska u sjedište suda, ne mogu se prevaljivati na suprotnu stranku, jer se ne radi o neophodnim troškovima koji su bili potrebni radi vođenja parnice a u smislu člana 387. ZPP-a. Izbor punomoćnika – advokata izvan sjedišta suda u kojem je vođen parnični postupak je lični izbor stranke koja treba da snosi troškove putovanja do sjedišta suda, a ne da se takvi troškovi prevaljuju na suprotnu stranu. O tome se izjasnio i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj Odluci broj AP-2457/06, kada je odlučivao o apelaciji protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (broj 004-0-Pž-06-000079 od 11.jula 2006. godine)."

(Presuda Višeg privrednog suda, 60 0 Ps 018260 13 Pž od 18.11.2013. godine)