• U situaciji kada naknadno otpadne osnov na osnovu kojeg je tužitelj isplatio tuženom određeni iznos, tužitelju pripada pravo da traži od tuženog ono što je isti naplatio, a tuženi ima obavezu da mu vrati taj naplaćeni novčani iznos za koji je pravni osnov prestao.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u Bihaću broj:... od 11.09.2020. godine, odlučeno je:

"Tuženi H.B. dužan je tužitelju društva "E." d.d. Sarajevo isplatiti iznos od 45.664,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.08.2014. godine do konačne isplate te nadoknadi troškove postupka u iznosu od 7.104,36 KM i to sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja".

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj:... od 16.02.2021. godine, žalba tuženog je odbijena kao neosnovna i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 959,40 KM, kao i zahtev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.100,33 KM.

Drugostepenu presudu blagovremeno izjavljenom revizijom tuženi pobija zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija usvoji, nižestepene presude preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obavezu tužitelja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove sastava revizije u iznosu od 1.088,10 KM ili drugostepenu presudu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

U podnesenom odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih prigovora i predložio da se revizija odbije kao neosnovana, a tuženi obaveže da tužitelju naknadi troškove sastava odgovora na reviziju sa PDV u iznosu od 1.139,58 KM.

Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu u skladu sa odredbom člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP) i odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija nije osnovana.

Ne stoji prigovor povrede odredaba člana 8. ZPP na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve relevantne dokaze savjesno i brižljivo, pa tako i Nalaz i vještaka finansijske struke. Tuženi ne može s uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je ocijenio ponovljeni revizijski prigovor vezano za nepravilnost zastupanja tužitelja kao neosnovan, a takvu odluku prihvata i ovaj sud pa prema tome nije bilo povrede iz člana 209. ZPP koja bi bila od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 45.664,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, temeljem odredbe člana 210. stav 4. i člana 214. Zakona o obligacionim odnosima.

Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su parnične stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da je među parničnim strankama vođen sudski postupak po osnovu zahtjeva označenog tuženog u ovoj parnici za razliku plaća i uplatu doprinosa za period od 20.04.2006. do 31.12.2009. godine, da je navedeni postupak okončan donošenjem pravosnažne presude Općinskog suda u Sarajevu broj... koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj:... od 23.05.2012. godine, da je navedenom presudom obavezan tužitelj (u ovoj parnici) da tuženom isplati iznos od 37.493,38 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da mu obračuna i uplati doprinose za penzijsko invalidsko osiguranje za utuženi period uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.970,00 KM, da je u izvršnom postupku na osnovu navedene pravosnažne presuda tužitelj 22.11.2012. godine, tuženom isplatio ukupan iznos od 57.705,31 KM (glavni dug 37.493,38 KM, zakonske zatezne kamate 16.082,00 KM, troškovi parničnog postupka 2.970,00 KM i izvršnog postupka 959,40 KM), da je presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj:... od 22.07.2014. godine, djelimično uvažena revizija tužitelja i preinačena pravosnažna presuda Kantonalnog suda u Sarajevu na način da je tuženom na ime razlike plaća za utuženi period dosuđen manji iznos i to iznos od 7.725,42 KM, kao i troškovi parničnog postupka u iznosu od 594,00 KM, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, da je tuženi presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine primio 18.08.2014. godine, da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke tužitelj isplatio tuženom ukupan iznos od 45.664,25 KM (na ime razlike plaća iznos od 29.767,96 KM, troškova postupka 2.376,00 KM, na ime zakonskih zateznih kamata iznos od 12.752,77 KM, kao i iznos od 767,52 KM na ime troškova izvršnog postupka).

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi koje veže revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav (2) ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe člana 210. stav 4. i člana 214. Zakona o obligacionim odnosima, usvojili tužbeni zahtjev tužitelja, kojim su obavezali tuženog da tužitelju isplati iznos od 45.664,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.08.2014. godine, o čemu su nižestepeni sudovi dali potpune i pravilne razloge koje prihvata i ovaj sud pa nema potrebe iste ponavljati.

U situaciji kada je otpao osnov na osnovu kojeg je sadašnji tužitelj isplatio tuženom navedeni iznos, tužitelju pripada pravo da traži od tuženog ono što je isti naplatio, a tuženi ima obavezu da mu vrati onaj novčani iznos koji je naplatio, a za koga je naknadno prestao pravni osnovu na osnovu kojeg je izvršena isplata.

Neosnovano je pozivanje revidenta na stavove sudske prakse po pitanju obaveza vraćanja stečenog bez osnova. Obaveza na vraćanje postoji ukoliko je nešto primljeno pa naknadno prestane osnov na osnovu koga je izvršena predmetna činidba, a u konkretnom slučaju nebitan je pravni osnov.

Kako ne postoje razlozi revizije, a materijalno pravo je pravilno primljeno valjalo je reviziju odbiti primjenom odredbe člana 248. ZPP.

Odbijeni su zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova parničnog postupka nastali u povodu revizije. Tuženi nije uspio u revizijskom postupku (član 397. stav (1) u vezi sa članom 386. stav (1) ZPP), a troškovi tužitelja za sastav odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja ove parnice (član 397. stav (1) u vezi sa članom 387. ZPP)."

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 17 0 P 065982 21 Rev od 2.9.2021. godine)