SOLIDARNA ODGOVORNOST KORISNIKA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini

član 34 stav 2

Ugovoreni krajnji korisnik/kupac električne energije i stvarni korisnik električne energije na određenom mjernom mjestu odgovaraju solidarno tužiocu za dug utroška električne energije po utuženim računima.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom obavezani su tuženi da tužiocu, na ime duga po računima za električnu energiju, solidarno, isplate iznos od 341,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi: na iznos od 23,90 KM, počev od 17. novembra 2015.g. pa do isplate, na iznos od 70,35 KM, počev od 16. decembra 2015.g. pa do isplate, na iznos od 125,88 KM, počev od 19. januara 2016.g. pa do isplate, na iznos od 93,99 KM, počev od 16. februara 2016.g. pa do isplate, na iznos od 25,76 KM, počev od 06. marta 2016.g. pa do isplate, kao i da mu nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 40,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana prijema presude.

Protiv prvostepene presude žali se drugotužena S.A.2 zbog pogrešne primjene procesnog zakona i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostepena presuda preinači te da se prvotuženi S.A.1 obaveže da tužiocu naknadi dug, ili da se ista ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu, prvotuženi S.A.1 je predložio da se žalba drugotužene S.A.2 odbije kao neosnovana.

Ispitujući osporenu presudu, u dijelu koji se osporava žalbom, u granicama žalbenih navoda i shodno odredbama člana 221. Zakona o parničnom postupku FBiH (Sl. novine FBiH br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) /u daljem tekstu: ZPP/, ovaj sud je odlučio kao u izreci, iz slijedećih razloga

Žalba nije osnovana.

U postupku nisu učinjene povrede postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, a iako se u uvodu žalbe navodi da se žalba izjavljuje i zbog povreda postupka u istoj se dalje ne navodi pobliže koje su odredbe ZPP-a povrijeđene i u čemu se uopšte ogledaju te povrede postupka, tako da se taj žalbeni prigovor ukazuje paušalnim i neosnovanim. povrede postupka na koje se žalbom ukazuje, niti su učinjene.

Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda slijedi da je tužilac ovlašteno preduzeće za isporuku električne energije, da je tužilac isporučivao električnu energiju za stambeni objekat na adresi..., L. mjerno mjesto je broj..., da je priključak električne energije na tom mjernom mjestu registrovan na ime tuženog S.A.1, a da je u utuženom periodu u stambenom objektu boravila tužena S.A.2, da izdati računi za električnu energiju nisu uredno plaćani pa su ostali neplaćeni računi od 3. novembra 2015. godine, 2. decembra 2015. godine, 6. januara 2016. godine, 2. februara 2016. godine i 27. februara 2016. godine u ukupnom iznosu od 341,20 KM.

Ovako utvrđenim činjeničnim stanjem vezan je ovaj drugostepeni sud, jer se, u konkretnom slučaju, radi o sporu male vrijednosti, a tada nije dozvoljen žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 433. stav 1. ZPP).

Kod takvog činjeničnog utvrđenja pravilno je sudio prvostepeni sud tako što je obavezao tuženu da plati utuženi dug zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (član 262. stav 1. u vezi sa članom 277. i 324. ZOO). Drugotužena S.A.2, u žalbi, ističe da isporučenu električnu energiju ne treba da plati ona (iako je stvarni korisnik stambenog objekta u kojem je evidentirana krajnja potrošnja), već da to treba da učini samo prvotuženi S.A.1 (jer je ovaj upisani vlasnik stambenog objekta i ugovoreni krajnji kupac električne energije). Ovaj žalbeni navod nije osnovan kada je odredbom člana 48. stav 2. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BIH br. 25/06 i 88/15), propisano da se obaveza plaćanja ekonomskih usluga (a to su sve usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu tj. isporuku energije, vode, TK usluge, poštanske usluge i javni prevoz) odnosi na stvarne korisnike i/ili na stranu koja je potpisala ugovor. Kako je tuženi S.A.1 ugovoreni krajnji korisnik/kupac električne energije, a tužena S.A.2 stvarni korisnik električne energije na odnosnom mjernom mjestu, onda je pravilno postupio prvostepeni sud kada je obavezao oboje tuženih da solidarno tužiocu isplate dug iz osnova utroška električne energije po utuženim računima dok se suprotni žalbeni navodi ukazuju neosnovanim. Unutrašnji odnos između tuženih, kao solidarnih dužnika će biti razriješen u zasebnom postupku (član 423. ZOO).

Kako ne stoje žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na osnovu člana 226. ZPP-a, žalbu odbiti i prvostepenu presudu, u osporenom dijelu (u odnosu na drugotuženu S.A.2), potvrditi, dok je ista presuda, na osnovu člana 221. u vezi s članom 196. stav 1. ZPP-a, u preostalom dijelu (u odnosu na prvotuženog S.A.1), ostala neizmijenjena, jer je istekom žalbenog roka stekla formalnu pravosnažnost u prvom stepenu."

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 126 0 Mal 184185 16 Gž od 19.10.2020. godine)