SAVJESNOST KAO USLOV ZA STICANjE PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU

Zakon o stvarnim pravima

član 58

Savjesnost se, kao uslov za sticanje prava vlasništva dosjelošću, pretpostavlja i na tuženima je teret dokazivanja nesavjesnosti posjeda tužitelja, a zaključak o nesavjesnosti tužitelja kao posjednika se ne može zasnovati samo na činjenici njegovog saznanja za upis trećih lica u zemljišne knjige jer je stav pravne teorije i sudske prakse da je savjestan onaj držalac koji opravdano vjeruje da je vlasnik, a nesmetani posjed u trajanju od preko 20 godina dokazuje opravdanost takvog uvjerenja.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u Mostaru broj:... od 26.10.2020. godine je odlučeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je H. d.o.o. Mostar pravni slijednik Poljoprivrednog dobra u Mostaru i H. d.d. Mostar p.o.

Utvrđuje se da je tužitelj H. d.o.o. Mostar isključivi vlasnik i posjednik sa dijelom 1/1 nekretnina označenih po starom premjeru kao k.č.... i k.č...., obe upisane u zk. ul.... k.o. SP_B., a koje po novom premjeru odgovaraju dijelu nekretnine označene kao k.č.... upisane u posjedovni list br.... k.o. B., potom nekretnine označene kao k.č..../2 upisanoj u zk. ul. broj... k.o. SPB. stari premjer, a kojoj po novom premjeru odgovara dio k.č.... i dio k.č.... novi premjer upisane u posjedovni list broj... k.o. B., koje pravo su tuženi dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama na označenim nekretninama kao vlasnik i posjednik uknjiži H. d.o.o. Mostar sa dijelom 1/1, sve u roku od 30 dana."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženom pod 3. Bosni i Hercegovine troškove parničnog postupka u iznosu od 3.080,46 KM, u roku od 30 dana".

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj:... od 15.02.2023. godine žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda preinačena u odluci o troškovima parničnog postupka tako što se ovi troškovi određuju u iznosu od 2.320,00 KM, umjesto iznosa od 3.080,46 KM, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana prvostepena presuda je potvrđena.

Blagovremeno podnesenom revizijom drugostepenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako to proizilazi iz sadržaja revizije i zbog povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže da se revizija usvoji, drugostepena presuda preinači i u cijelosti udovolji njegovom zahtjevu, ili da se ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na reviziju nisu podneseni.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. st. 1. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP, ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su, po starom premjeru označene kao k.č...., obje upisane u zk. ul.... k.o. B., koje po novom premjeru odgovaraju dijelu parcele označene kao k.č.... upisane u posjedovni list br.... k.o. B., kao i na parceli označenoj k.č..../2 upisanoj u zk. ul. broj... k.o. B., po starom premjeru, a kojoj po novom premjeru odgovaraju dijelovi k.č.... i k.č...., upisane u posjedovni list broj... k.o. B., što su tuženi dužni priznati i trpiti promjenu upisa prava vlasništva i upis tužitelja sa 1/1.

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnom, je utvrđeno slijedeće činjenično stanje:

Parcele označene kao k.č.... i.... upisane u zk. izvadak broj... KO B. u naravi predstavljaju oranicu u površini od 16100 m2, odnosno površine 8000 m2,na kojima su kao vlasnici u zemljišnim knjigama upisani tužena M.C. udata G. sa dijelom od 5/576 i Država sa dijelom 571/576. Iz sadržine navedenog ZK ul. slijedi da je na osnovu Izvoda iz registra poduzeća i radnji Osnovnog suda udruženog rada u Mostaru br.... od 14.08.1991. godine, zabilježena promjena naziva, te uknjiženo pravo raspolaganja u A listu državne svojine sa dijelom 571/576 nekretnina u korist H. d.d. Mostar p.o. sa 571/576.

Uvidom u zk. izvadak broj.... A list za k.č..../2, utvrđeno je da predmetna parcela u naravi predstavlja oranicu pod nazivom"S.", površine 17500 m2 te da su kao suvlasnici u zemljišnim knjigama upisani tužena A.K., kći M., sa dijelom 1/3 i Opće narodna imovina-Narodni odbor Općine Mostar sa dijelom 2/3, što je sve utvrđeno iz B vlasničkog lista. Dalje je iz B vlasničkog lista utvrđeno je postojanje zabilježbe za odbacivanje zahtjeva za uknjižbom prava vlasništva na nekretninama upisanim u A listu po Dn. spisu.../09 dana 19.09.2011. godine, te zabilježba odbijanja zahtjeva H. d.d. Mostar radi uknjižbe prava vlasništva temeljem odredbi čl. 52., 338., 342., i 365. st. 2. Zakona o stvarnim pravima F BiH po Dn. spisu..., dana 24.03.2016. godine. Isto tako je utvrđeno da je na osnovu kupoprodajnog ugovora od 05.12.1957. godine, Ov:.../58 Sreskog suda u Mostaru u C teretnom listu uknjiženo pravo korištenja zemljišta upisanog u A listu i to na 2/3 dijela Opšte narodne imovine. Organa upravljanja NOO-e Mostar u korist Poljoprivrednog dobra u Mostaru.

Uvidom u Posjedovni list broj... k.o. B. od 20.05.2019. godine i nalaz vještaka geometra od 03.01.2020. godine utvrđeno je da parcelama označenim po starom premjeru... i..., po novom premjeru odgovaraju dio nove k.č. broj...,a kč. br..../2, kao dio k.č.... i dio k.č. 35...46 novi premjer upisane u posjedovni list broj... k.o. B.. Kao posjednik navedenih parcela upisan je prednik tužitelja, odnosno Hercegovina poljoprivredni kombinat sa dijelom 1/1. Upis datira od avio snimanja koje je bilo 1969. godine, a koji je stupio na snagu 1974. godine, kao i da su nekretnine na terenu ograđene i pripojene zemljištu tužitelja, djelimično pod zasadima, a dijelom izdate pod zakup, da kroz predmetno zemljište prolazi cjevovod za navodnjavanje ugrađen 1970-tih i 1980-tih godina te da su na jednom dijelu kontejneri i magacin tužitelja.

U iznesenoj činjeničnoj situaciji, prvostepeni sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva zasniva na pravnom zaključku da je tužitelj znao da nema pravo na posjed jer je bio upoznat da su tuženi upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetnih nekretnina, zbog čega je nesavjestan pa nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću. Iz navedenih razloga i s pozivom na odredbe članova 2., 4. st. 1., 2. i 3., 98. st. 1., 99. st. 1. i 2., 146. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Federacije BiH, člana 1. st. 1., čl. 4., Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine i člana 8. st. 2. Zakona o privatizaciji poduzeća F BiH, kao i Odluka Ustavnog suda BiH, taj sud odlučuje kao u izreci prvostepene presude.

Drugostepeni sud prihvata kao potpune i pravilne činjenične, ali ne u potpunosti i pravne zaključke prvostepenog suda, pri čemu, sa svoje strane, između ostalog, objašnjava istorijat promjena titulara prava vlasništva poljoprivrednog zemljišta, pretvaranje društvene u državnu svojinu pozivajući se i na član 1. Zakona o pretvorbi društvene svojine. U obrazloženju pobijane presude, drugostepeni sud navodi da po članu 1. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH postoji zabrana raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, kao državnom imovinom, da zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću iz člana 58. Zakona o stvarnim pravima, predstavlja vid raspolaganja imovinom, jer se sudskom presudom mijenja titular vlasništva, što proizilazi iz Odluke Ustavnog suda BiH broj: AP-1080/18, da je zabrana raspolaganja spornim zemljištem propisana i članom 365. stav 1. tačka 3. Zakona o stvarnim pravima, koja zabranjuje prijenos, otuđivanje, zamjenu i druge oblike raspolaganja poljoprivrednim zemljištem ako je pribavljeno u društveno vlasništvo na osnovu Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu društvene svojine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama.

Kada je u pitanju zaključak prvostepenog suda o nesavjesnosti posjeda tužitelja zbog upisa tuženih u zemljišnu knjigu, drugostepeni sud pravilno primjećuje da činjenica da je tužitelj kao posjednik nekretnina znao ili mogao znati za upis tuženih u zemljišnoj knjizi, samo za sebe ne čini njegov posjed nesavjesnim, a koji pravni stav prihvata kao pravilan i ovaj sud.

Međutim, činjenični i pravni razlozi drugostepenog suda, po shvatanju vijeća revizijskog suda, su preuranjeni.

Na povredu odredbe člana 8. ZPP, tužitelj nije ukazao u žalbi na prvostepenu presudu, već tek u podnesenoj reviziji, zbog čega ovaj sud cijeni da revizijski prigovori istaknuti na ocjenu dokaza, nisu mogli biti predmet razmatranja od strane ovog suda, zbog čega revizijski razlog iz člana 240. st. 1tč. 1. ZPP, nije ostvaren.

Nasuprot prednjem, osnovano se revizijom ukazuje da materijalno pravo u nižestepenim presudama nije pravilno primijenjeno.

Ovo iz sljedećih razloga:

Ovaj sud zapaža da prvostepeni sud, iako u obrazloženju svoje presude hronološki decidno navodi činjenice sadržane u zemljišno-knjižnim izvatcima, zanemaruje i ne daje nikakav pravni značaj (na šta se ne osvrće ni drugostepeni sud), činjenicama da je na parcelama označenim kao k.č.... i..., upisanim u zk. izvadak broj... KO B. u C listu, osim zabilješke promjena naziva tužitelja, uknjiženo pravo raspolaganja u A listu državne svojine sa dijelom 571/576 nekretnina u korist H. d.d. Mostar p.o. sa 571/576. Prednje činjenice su relevantne i odlučne s aspekta primjene prijelaznih odredaba Zakona o stvarnim pravima - člana 338. koji se odnosi na pretvorbu prava korištenja ili upravljanja ili raspolaganja. Stoga cijeneći navedeni upis (pravo raspolaganja je pandan pravu vlasništva), to u konkretnom predmetu ne nalaze primjenu Zakon o poljoprivrednom zemljištu, a ni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja nekretninama u državnom vlasništvu, jer se ne radi o državnoj imovini u smislu naprijed navedenog zakona.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj Odluci U-1/11 od 13.jula 2012. godine (stranica 35., Glava VII.3-82) definiše pojam državne imovine na način kako to slijedi:

"Ustavni sud ponavlja kako državna imovina ima poseban status. Ona obuhvaća, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti. S druge strane, državna imovina može obuhvatiti javno dobro, koje po svojoj prirodi prioritetno služi svim ljudima u državi (tekuća voda, zaštita klimatskih uvjeta života, zaštita drugih prirodnih resursa, kao što su šume, nužna državna infrastrukturalna mreža u smislu Aneksa 9 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH itd.). Takva imovina predstavlja odraz državnosti, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Također, ne može se zanemariti interes BiH da zadrži "javno dobro" kao dio državne imovine koje služi svim građanima BiH, koje nije nužno da bi se djelotvorno izvršavala specifična nadležnost određenog administrativno-teritorijalnog nivoa u državi. Osim toga, ova imovina može služiti i kao "drugi način finansiranja troškova potrebnih za izvršavanje nadležnosti institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH" u smislu člana IV/4.b) u vezi s članom VII/3. Ustava BiH (u vezi s tim, vidi Odluku Ustavnog suda broj U 1/08 od 25. januara 2008. godine, tačka 15)...".

Pored toga, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u više svojih Odluka zauzima stav "da sva državna imovina nije "neophodna imovina "države BiH, u smislu Zakona o zabrani raspolaganja. (Ap- 377-18) zbog čega ne može "potpadati "pod režim privremene zabrane Prednje u vezi sa činjenicom da je na parceli k.č.... i..., tužitelj upisan sa pravom raspolaganja, a na parceli kč. br..../2 ima uknjiženo pravo korištenja zemljišta upisanog u A listu i to na 2/3 dijela Opšte narodne imovine Organ upravljanja NOO-e Mostar u korist Poljoprivrednog dobra u Mostaru, na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog u Mostaru 05.12.1957. godine, ovjerenog pod br. Ov:.../58 od Sreskog suda u Mostaru.

Treba ukazati i to da su odredbom člana 3. Osnovnog Zakona o privremenoj zabrani iz 2005. godine izuzete nekretnine koja su imovina i prava preduzeće u privatizaciji. Navedena odredba je ostala na snazi i donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 22/22), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude.

Kada je u pitanju parcela označena k.č..../2, upisana u zk. izvadak broj..., oranica "S.", površine 17500 m:, za koju tužitelj također traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, ista upisana kao suvlasništvo tuženih A.K., kći M. sa 1/3 i Opće narodna imovina - Narodni odbor Općine Mostar sa dijelom 2/3, iz čega slijedi da je u ovoj parnici ostalo neriješeno pitanje pasivne legitimacije tužene Države zbog upisa općine Mostar. Nižestepeni sudovi potpuno zanemaruju navedeni upis općine o čemu u obrazloženju svojih presuda ne daju nikakve razloge, iako se radi o pitanju pasivne legitimacije tuženih, koja spada u domen materijalnog prava, na koje svaki sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, nižestepeni sudovi potpuno zanemaruju i činjenicu da su u katastru parcele upisane na predniku tužitelja, odnosno Hercegovina poljoprivredni kombinat sa dijelom 1/1, da upis datira od avio snimanja, 1969. godine, a koji je stupio na snagu 1974. godine, kao i da su nekretnine na terenu ograđene i pripojene zemljištu tužitelja, djelimično pod zasadima, a dijelom izdate pod zakup, da kroz predmetno zemljište prolazi cjevovod za navodnjavanje ugrađen 1970-tih i 1980-tih godina te da su na jednom dijelu kontejneri i magacin tužitelja, da su predmetne parcele ograđene i pripojene zemljištu tužitelja tako da predstavljaju jedinstveni kompleks.

Iz navedenih razloga, a kod takvog stanja predmeta, nema mjesta pozivanju nižestepenih sudova na član 365. stav 1. tačka 3. Zakona o stvarnim pravima, kojom je zabranjen prijenos, otuđivanje, zamjena i drugi oblici raspolaganja poljoprivrednim zemljištem ako je pribavljeno u društveno vlasništvo na osnovu Zakona o poljoprivrednom zemljinom fondu društvene svojine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama. Ovo tim prije što se vještak geodetske struke nije izjašnjavala na te okonosti.

Iz svega izloženog, pravna shvatanja izražena u Odluci Ustavnog suda BiH Ap- 1080/18, na koju se u pobijanoj presudi poziva drugostepeni sud, nisu primjenjiva u konkretnom predmetu jer se u tom slučaju radilo o postupku sistematskog usklađivanja zemljišnih knjiga.

Ovaj revizijski sud primjećuje da iz B vlasničkog lista ZK ul.... KO B. proizilazi postojanje zabilježbe za odbacivanje zahtjeva za uknjižbom prava vlasništva na nekretninama upisanim u A listu po Dn. spisu.../09 dana 19.09.2011. godine, te zabilježba odbijanja zahtjeva H. d.d. Mostar radi uknjižbe prava vlasništva, temeljem odredbi čl. 52., 338., 342., i 365. st. 2. Zakona o stvarnim pravima F BiH po Dn. spisu..., dana 24.03.2016. godine, što prvostepeni sud potpuno zanemaruje jer na te okolnosti (razloga odbijanja) taj sud, a ni drugostepeni sud, ne traže izjašnjenje od vještaka geometra, niti cijene značaj navedenog rješenja.

Kod činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku, preuranjenim se pokazuje pravni stav nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Tim prije, što je drugostepeni sud s pravom doveo u pitanje pravni stav prvostepenog suda o nesavjesnosti tužitelja Službeni list FNRJ br. 23/53, i Službeni list SFRJ br. 10/65 jer se zaključak o nesavjesnosti tužitelja kao posjednika, ne može zasnovati samo na činjenici njegovog saznanja za upis trećih lica u zemljišne knjige.

Revizija pravilno primjećuje, da se savjesnost, kao uslov za sticanje prava vlasništva dosjelošću, pretpostavlja i da je na tuženima bio teret dokazivanja te činjenice tj. nesavjesnosti posjeda tužitelja, a na koje okolnosti tuženi nisu predlagali, niti izvodili nikakve dokaze, pa je u daljem toku postupka zahtjev tužitelja potrebno razmotriti s aspekta člana 58. i 338. Zakona o stvarnim pravima u F BiH. U smislu pravila o dosjelosti (održaju) iz člana 58. naprijed pomenutog Zakona o stvarnim pravima, stav je pravne teorije i sudske prakse daje savjestan onaj držalac koji opravdano vjeruje da je vlasnik, a nesmetani posjed u trajanju od preko 20 godina dokazuje opravdanost takvog uvjerenja. Institut dosjelosti se i zasniva na ideji nevršenja prava svojine od strane vlasnika jer je u postupku nesumnjivo utvrđeno da je tužitelj u neprekidnom i nesmetanom posjedu sporne nekretnine preko 20 godina, a tuženi u postupku nisu isticali suprotno.

Iz izloženih razloga, pri čemu imajući u vidu da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, činjenično stanje u nižestepenim presudama ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno zbog čega nije bilo uslova za preinačenje drugostepene presude, pa je valjalo primjenom odredbe člana 250. st. 2. ZPP odlučio kao u izreci ove presude.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će postupiti u smislu primjedbi iz ovog rješenja, zatražiti izjašnjenje vještaka geometra na okolnosti upisa prava raspolaganja i prava korištenja, nakon čega će pravilnom primijenom materijalnog prava donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu za koju će dati potpune i valjane razloge.

Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka u pogledu troškova postupka o kojima će se odlučiti novom odlukom, zajedno sa troškovima revizijskog postupka u smislu odredbe člana 397. st. 3. ZPP."

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, 58 0 P 196944 23 Rev od 12.9.2023. godine)