Zastava Srbije

ROK VAŽENjA PONUDE

Zakon o javnim nabavkama

član 60 stav 1

Zakonodavac je propisao da ponuđač ne može ponuditi rok važenja ponude kraći nego što je naveden u tenderskom dokumentu, ali kako nigdje u zakonu nije propisano da ponuđač ne može ponuditi duži rok, to u situaciji kada ponuđač ponudi duži rok nije jasno na osnovu kog člana zakona je tuženi ocijenio da to predstavlja razlog za odbacivanje ponude tužitelja, pogotovo što je zakonom propisana mogućnost da ponuđač i ne navede rok.

Obrazloženje:

"Osporenim rješenjem uvažena je žalba ponuđača "K." d.o.o. V. izjavljena protiv Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača Lot 1, i poništeni akti ugovornog organa Agencije za policijsku podršku BiH-Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača Lot 1 broj: JN... od 27.04.2018. godine i predmet vraćen ugovornom organu na ponovni postupak. Uvažen je zahtjev žalitelja K. za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 266,66KM.

Protiv osporenog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor zbog nepravilne primjene Zakona o javnim nabavkama BiH i nepravilne primjene Zakona o upravnom postupku BiH. Navodi da je pobijani akt nezakonmit u cijelosti obzirom da je ponuda tužitelja odbačena samo iz razloga jer nije naveo broj službenog glasnika u kojem je izašlo obavještenje o nabavci te je upisao rok važenja ponude "180 dana" a ne i slovima i brojem. Tužitelj smatra da je to tehnička greška a osim toga, tužitelj nije mogao upisati 180 dana i slovima i brojem bez da mijenja ostavljenu rubriku u wordu. Kako ništa što je upisano nije sporno, nejasno, predlaže da Sud BiH poništi konačni akt i obaveže tuženog na naknadu troškova postupka.

U odgovoru na tužbu Ured za razmatranje žalbi BiH je predložio da se tužba odbije kao neosnovana iz razloga iznesenih u osporenom rješenju. Ugovorni organ i zainteresirano lice su predložili da se tužba odbije kao neosnovana.

Sud je ispitao zakonitost i pravilnost rješenja u granicama odredbe člana 35. Zakona o upravnim sporovima BiH ("Službeni glasnik BiH", broj: 19/02 do 74/10), pa je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:

Osporenim rješenjem uvažena je žalba ponuđača K. d.o.o. V. i poništeni akti ugovornog organa Agencije za policijsku podršku BiH i to Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača Lot 1 broj: JN... od 27.04.2018.godine i predmet vraćen ugovornom organu na ponovni postupak. Uvažen je zahtjev žalitelja K. za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 266,66KM. Prema obrazloženju osporenog rješenja, odlukom o izboru najpovolnijeg ponuđača broj: JN... od 27.04.2018.godine, za najpovoljnijeg ponuđača je izabrana ponuda tužitelja i na tu odluku je ponuđač K. izjavio žalbu. Odlučujući po žalbi žalitelja, tuženi je ocijenio da je tužitelj u svojoj ponudi, na strani 1-5, Obrazac za ponudu, tačka 5. upisao 180 dana brojem ali ne slovima te je odredio duplo veći rok važenja ponude nego što je tražen u skladu sa tenderskim dokumentom, rok od 90 dana. Osim toga, tuženi je ocijenio i da je tužitelj u ponudi pogrešno upisao broj službenog glasnika. Slijedom navedenog, Ured za razmatranje žalbi BiH je donio odluku kao u dispozitivu pobijanog akta.

Po mišljenju ovog upravnog vijeća, prigovorima iz tužbe dovedena je u pitanje zakonitost osporenog rješenja.

Zakonom o javnim nabavkama BiH("Službeni glansik BiH" broj: 39/14) u skladu sa članom 9. stav 3. tačka h). Uputstva o načinu pripreme tenderske dokumentacije i sačinjavanju ponuda("Službeni glasnik BiH" broj: 90/14) je propisano šta to treba da sadrži ponuda odnosno obarazac za cijenu ponude. Tako je propisano da obrazac između ostalog sadrži i rok važenja ponude. U skladu s članom 60. stav 1. Zakona o javnim nabavkama BiH period roka važenja ponude određuje ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji Period važenja ne može biti kraći od roka navedenog u tenderskoj dokumentaciji, ali ugovorni organ ne može utvrditi rok kraći od 30 dana. Ako ponuđač u ponudi ne navede period njenog važenja, smatra se da ponuda važi za period naznačen u tenderskoj dokumentaciji. U slučaju da je period važenja ponude kraći od roka navedenog u tenderskoj dokumentaciji, ugovorni organ će odbiti takvu ponudu. Slijedom navedenog, u tenderskom dokumentu faza II, ugovorni organ je u tački 21. propisao da rok važenja ponude ne može biti kraći od 90 dana ili će ugovorni organ takvu ponudu odbiti u skladu sa odredbom člana 60. Zakona o javnim nabavkama BiH. Također je propisao da ukoliko ponuđač ne navede rok važenja u svojoj ponudi, smatrat će se da je rok važenja onaj koji je naveden u tenderskom dokumentu. Dakle, zakonodavac je propisao da rok važenja ponude, ponuđač ne može propisati kraći nego što je naveden u tenderskom dokumentu ali nigdje u zakonu nije propisano da ponuđač ne može ponuditi duži rok kako je to uradio u konkretnom slučju, napisao rok od 180 dana. Kako je zakonom propisana mogućnost da ponuđač i ne navede rok, nije jasno na osnovu kojeg člana zakona je tuženi ocijenio da je propisivanje roka od 180 dana razlog za odbacivanje ponude tužitelj. Posljedično, u ovom smislu, osporeno rješenja ne sadrži valjanje razloge i odlučne činjenice na osnovu kojih je donesena odluka odnosno uvažena žalba žalitelja KM trade.

Dalje, ovo sudsko vijeće ukazuje da postupak javne nabavke jeste strogo formalan postupak, ali ponudu što se tiče forme, neprihvatljivom čini ako je propušteno da se uopšte dostavi određeni akt ili dokaz tražen tenderskom dokumentacijom ali ne i određeni propust unutar dokumenta ako se iz sadržaja cjelokupne ponude jasno i nedvosmisleno može utvrditi da propust unutar dokumenata ne utiče na valjanost ponude. Zato je i zakonodavac u odjeljku A. Poglavlja II. Provođenje postupka javne nabavke (Kvalifikacija kandidata i ponuđača) propisao postupak provjere kvalifikacije dobavljača, ograničenje za učešće u postupku javne nabavke, tehničke i profesionalne sposobnosti dobavljača, te ostale kriterije ocjene ponude te članom 68. Zakona o javnim nabavkama propisao razloge za odbacivanje ponude. Član 68.stav 4. tačka i) propisuje da je ugovorni organ dužan odbaciti ponudu ako ponuda nije potpuna i ne ispunjava zahtjeve iz tenderske dokumentacije.Pravilnim tumačenjem navedne odredbe jasno se može utvrditi da je ugovorni organ dužan odbaciti ponudu koja je nepoptuna,dakle nedostaje joj neki od dokumenata ili ne ispunjava neki od zahtjeva tenderske dokumentacije,dakle ponuda ne zadovoljava postavljene uslove. S tim u vezi, ovo vijeće cijeni da pogrešno upisan broj službenog glasnika imajući u vidu da je tužitelj pravilno popunio naziv i vrstu postupka nabavke, ne ukazuje na to da je ponuda prvobitno izabranog ponuđača nepotpuna, odnosno ne nedostaje joj neki od dokumenata niti je ponuda koja ne zadovoljava uslove tenderske dokumentacije to istu ugovorni organ i nije trebao odbaciti kao neprihvatljivu u smislu odredbe člana 68. Zakona o javnim nabavkama BiH. Osnovano to tužitelj prigovara i u svojoj tužbi obzirom da ni sam tuženi u obrazloženju osporenog rješenja nije naveo ni jednu zakonsku normu u skladu s kojom je uvažio dva prigovora usmjerena na ponudu tužitelja.

U konačnici sud je tužbu tužitelja uvažio i predmet vratio na ponovnom postupku Uredu za razmatranje žalbi BiH jer je rješenje doneseno pogrešnom primjenom materijlanog propisa. U ponovnom postupku, Ured za razmatranje žalbi BiH će u skladu sa uputama iz ove presude, donijeti primjenom odredbi člana 200. stav 2. Zakona o upravnom psostupku BiH("Službeni glasnik BiH" broj: 29/02 do 53/16).Citirana zakonska odredba propisuje šta treba da sadrži obrazloženje rješenja i to: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na osnovu kojih je riješena upravna stvar.

Primjenom odredbe člana 61.Zakona o upravnim sporovima BiH, članom 4. i 5. stav1. Zakona o sudskom taksama u postupku pred Sudom BiH("Službeni glasnik BiH" broj 39/03) i tarifnim brojem 2.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Sud je donio odluku o troškovima sudskog postupka koji se sastoji od troškova za sastav tužbe u iznosu od 600,00KM, kao i iznos od 150,00KM koji se odnosi na paušal 25% i takse na tužbu u iznosu od 100,00KM što ukupno iznosi 850,00KM. U preostalom dijelu zahtjev za troškove je odbijen kao neosnovan iz razloga jer nije sačinjen u skladu sa advokatskom Tarifom Republike Srpske.

Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe člana 37. stav 2., u vezi s članom 34. stav 2. Zakona o upravnim sporovima BiH("Službeni glasnik BiH" broj: 19/02 do 74/10), donio odluku kao u dispozitivu presude."

(Presuda Suda BiH, S1 3 U 028810 18 U od 5.6.2019. godine)