RASPOREĐIVANjE DRŽAVNOG SLUŽBENIKA NA NIŽE RADNO MJESTO

Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine

član 6 stav 1 tačka b) i član 21

Odredbom Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine je propisano da o pravima i obavezama državnih službenika iz radnog odnosa, na osnovu tog zakona i podzakonskih propisa, odlučuje rukovodilac organa državne službe osim kada je ovim propisima utvrđeno da odlučuje drugi organ, ali nijednom odredbom Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine nije propisano da prilikom donošenja novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta rukovodilac organa ima pravo da bez objektivnih, prihvatljivih i obrazloženih razloga državnog službenika rasporedi na niže radno mjesto, posebno u situaciji kada nije ukinuto radno mjesto na koje je državni službenik ranije bio raspoređen.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u S. broj: … od 27.10.2015. godine odlučeno je:

"Tužbeni zatjev kojim je zatraženo:

"Poništava se rješenje I tuženog-Federacije Bosne i Hercegovine - Odbor državne službe za žalbe broj … od 2.12.2013., kao i rješenje II tuženog - Federacije Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, okoliša i turizma broj:… od 30.8.2013., kao i rješenje II tuženog broj … od 30.8.2013., pa se shodno tome nalaže II tuženom da tužitelju uspostavi radno pravni status kakav je imao sa danom 30.8.2013. i vrati ga na radno mjesto i obavljanje poslova na kojima je radio prije donošenja pobijanih rješenja, da se II tuženi obaveže tužitelju isplatiti na ime razlike u manje isplaćenim plaćama za period 30.8.2013. - 31.8.2014. ukupan iznos od 1.819,76 KM. sa zakonskim zateznim kamatama i to: na iznos od 151,20 KM (razlika plate) počev od 15.9.2013., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,21 KM (razlika plate) počev od 15.10.2013., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,20 KM (razlika plate) počev od 15.11.2013., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,21 KM (razlika plate) počev od 15.12.2013., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,86 KM (razlika plate) počev od 15.1.2014., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.2.2014" pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.3.2014., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.4.2014., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.5.2014" pa sve do konačne isplate, na iznos od 151.8 7KM (razlika plate) počev od 15.6.2014., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,86 KM (razlika plate) počev od 15.7.2014., pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.8.2014., pa sve do konačne isplate kao i u korist tužitelja uplatiti razlike doprinosa za penziono osiguranje kod FZ PIO, a obračunato na osnovicu iz stava II tubenog zahtjeva za period počev od 30.8.2013.godine pa do dana 31.8.2014.", odbija se.

Tužitelj je dužan naknaditi II tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.316,60 KM i to u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja."

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj … od 14.12.2020. godine odlučujući o žalbi tužitelja odlučeno je:

"Žalba se uvažava, prvostepena presuda preinačava na način da se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u cjelosti, pa se poništava rješenje prvotuženog-Federacije Bosne i Hercegovine - Odbor državne službe za žalbe broj … od 02.12.2013. godine, kao i rješenje drugotuženog - Federacije Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, okoliša i turizma broj:… od 30.08.2013.godine, kao i rješenje drugotuženog broj … od 30.08.2013.godine, pa se shodno tome nalaže drugotuženom da tužitelju uspostavi radno pravni status kakav je imao sa danom 30.08.2013. godine i vrati ga na radno mjesto i obavljanje poslova na kojima je radio prije donošenja pobijanih rješenja, a drugotuženi se obavezuje da tužitelju isplati na ime razlike u manje isplaćenim plaćama za period 30.08.2013. godine - 31.08.2014. godine ukupan iznos od 1.819,76 KM, sa zakonskim zateznim kamatama i to: na iznos od 151,20 KM (razlika plate) počev od 15.09.2013. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,21 KM (razlika plate) počev od 15.10.2013. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,20 KM (razlika plate) počev od 15.11.2013. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151.21 KM (razlika plate) počev od 15.12.2013. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,86 KM (razlika plate) počev od 15.01.2014. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.02.2014. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.03.2014. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.04.2014. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.05.2014. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.06.2014. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,86 KM (razlika plate) počev od 15.07.2014. godine, pa sve do konačne isplate, na iznos od 151,87 KM (razlika plate) počev od 15.08.2014. godine, pa sve do konačne isplate, kao i da u korist tužitelja uplati razlike doprinosa za penziono osiguranje kod FZ PiO, a obračunato na osnovicu iz stava dva tužbenog zahtjeva za period počev od 30.08.2013. godine pa do dana 31.08.2014. godine, sve u roku od 15 dana.

Obavezuju se tuženi da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.092,31 KM, u roku od 15 dana."

Protiv drugostepene presude prvotuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud revizij u usvoji, ukine drugostepenu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje ili da drugostepenu presudu preinači, odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostepenu presudu.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana uz naknadu troškova revizijskog postupka.

U odgovoru na reviziju drugotuženi se pridružuje navodima revizije i predlaže da se ista usvoji.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o par ničnom postupku, ovaj sud je odlučio kao u izreci iz slijedeć ih razloga:

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja prvotuženog i drugotuženog kojim je tužitelj postavljen na radno mjesto državnog službenika - stručnog savjetnika za biljnu proizvodnju, Odsjek za biljnu proizvodnju u organizacionoj jedinici Sektor za poljoprivredu i prehrmbenu industriju drugotuženog, i utvrđena mu plaća IX platnog razreda, sa koeficijentom 4,10, vraćanje tužitelja na radno mjesto i poslove koje je obavljao prije donošenja tih rješenja, te isplata razlike između plaće koja mu je isplaćena u periodu od 30.08.2013. godine do 31.08.2014. godine i plaće koja bi mu u tom periodu bila isplaćena na radnom mjestu šef Odsjeka za biljnu proizvodnju u Sektoru za poljoprivredu.

Iz činjeničnog stanja koje su utvrdili nižestepeni sudovi proizlazi da je tužitelj, rješenjem drugotuženog od 07.04.2009. godine kao državni službenik unaprijeđen na više radno mjesto - šef Odsjeka za biljnu proizvodnju u Sektoru za poljoprivredu, sa koeficijentom za obračun plate od 4.50, da je nakon donošenja Pravilnika u unutrašnjoj organizaciji Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Sarajevo iz 2013. godine (dalje : Pravilnik), na koji pravilnik je Vlada Federacije BiH dala saglasnost Odlukom od 20.6.2013. godine. rješenjem Ministra postavljen na radno mjesto Stručni savjetnik za biljnu proizvodnj, Odsjek za biljnu proizvodnju u organizacionoj jedinici Sektor za poljoprivredu i prehrambenu industriju drugotuženog, da je rješenjem Federalnog upravnog inspektora br. … od 31.01.2014. naređena Ministru drugotuženog da prethodno navedeni Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji od 04.07.2013. godine uskladi sa članom 19. stav 2. Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave, pa u tački II naređena ministru da (između ostalog u tački 15.) svoje rješenje kojim je tužitelja sa radnog mjesta "šef Odsjeka za biljnu proizvodnju" premjestio i postavio na radno mjesto,,stručni savjetnik za biljnu proizvodnju" uskladi sa članom 22a, stav 2. u vezi sa članom 6. stav 1. tačka b. Zakona o državnoj službi, da visina razlike plaće za period utuženja iznosi 1.819,76 KM.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da je pobijana rješenje o postavljenju tužitelja na radno mjesto stručnog savjetnika doneseno nakon usvajanja novog Pravilnika, te kako je ministar, shodno odredbi člana 72. Pravilnika, u roku od 30 dana od dana njegovog stupanja na snagu bio dužan donijeti rješenja o postavljenju odnosno raspoređivanju državnih službenika na radna mjesta utvrđena tim pravilnikom. Prvostepeni sud je zaključio da je tužitelj raspoređen na poslove za koje ispunjava uslove u pogled u stručne spreme odnosno opće i posebne uslove u skladu sa pravilnikom i da se u konkretnom slučaju ne radi o internom premještaju državnog službenika, iz člana 22a. Zakona o državnoj službi u FBiH, nego o raspoređivanju postojećih državnih službenika na osnovu novog Pravilnika. Shodno tome, prvostepeni sud nalazi da je rješenje o postavljenju tužitelja doneseno u skladu sa odredbom člana 21. Zakona o državnoj službi, kojom je propisano da o pravima i dužnostima državnih službenika iz radnog odnosa, na osnovu tog zakona i podzakonskih propisa odlučuje rukovodilac organa državne službe.

Drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostepenog suda, ali ne i pravi stav u pogledu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Drugostepeni sud zaključuje da između radnog mjesta stručnog savjetnika za biljnu proizvodnju i radnog mjesta šefa odsjeka za biljnu proizvodnju postoji jasna razlika, da je došlo do degradacije tužitelja, te kako radno mjesto tužitelja nije ukinuto novim Pravilnikom nije jasno čime se rukovodilac organa vodio kada je tužitelja rasporedio na radno mjesto stručnog savjetnika za biljnu proizvodnju u smislu odredbi člana 22a. Stav 2. u vezi sa članom 6. stav 1. tačka d) Zakona o državnoj službi, pa je prvostepenu pre sudu preinačio i usvojio tužbeni zahtjev pozivajuć i se na odredbe člana 18. Stav 2. Zakona o državnoj službi.

Suprotno navodima revizije, presuda drugostepenog suda je zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Odredbom člana 21. stav 1. Zakona o državnoj službi propisano je da o pravima i obavezama državnih službenika iz radnog odnosa, na osnovu ovog zakona i podzakonskih propisa, odlučuje rukovodilac organa državne službe osim kada je ovim zakonom i podzakosnkim propisima utvrđeno da odlučuje drugi organ.

Međutim, navedenom zakonskom odredbom, kao ni bilo kojom drugom odredbom Zakona o državnoj službi, nije propisano da prilikom donošenja novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta rukovodilac organa ima pravo bez objektivnih, prihvatljivih i obrazloženih razloga državnog službenika rasporediti na niže radno mjesto u okviru člana 6. stav 1. tačka b) Zakona o državnoj službi, posebno u situaciji kada radno mjesto na koje je državni službenik ranije bio raspoređen nije ukinuto. Tuženi tokom postupka nije iznosio razloge niti je dokazao zašto nakon donošenja Pravilnika nije tužitelja postavio na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja novog Pravilnika, koje pri tome nije ni ukinuto niti je došlo do promjene uslova to radno mjesto.

Stoga je pravilna ocjena drugostepenog suda da postoje razlozi za poništenje predmetnih rješenja (o postavljenju i plaći) i vraćanje tužitelja na ranije radno mjesto, te isplatu razlike plaće zbog nižeg koeficijenta složenosti poslova po novom Pravilniku.

Neosnovano je pozivanje drugotuženog na stav ovog revizijskog suda u predmetu broj … jer se odluka u tom predmetu zasniva na drugačijem činjeničnom stanju, obzirom da je radno mjesto tužitelja u tom predmetu ukinuto.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti ovaj sud je reviziju odbio kao neosnovanu na osnovu odredbe člana 248. ZPP.

U skladu sa odredbom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 Rs 404908 23 Rev od 12.3.2024. godine)