Komentar propisa

PROMJENE KOJE DONOSI NOVI ZAKON O UNUTRAŠNjOJ TRGOVINI U FEDERACIJI BIH - "Sl. novine FBiH", br. 87/2024*

• Uvođenje neradne nedjelje, zabrana prodaje alkoholnih pića maloljetnim licima, deklarisanje robe i isticanje cijena robe, kao i drugi načini preciznijeg uređivanja trgovinskih djelatnosti u Federaciji BiH •

RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Djelatnost trgovine u Federaciji BiH bila je institucionalno je uređena Zakonom o unutrašnjoj trgovini ("Sl. novine FBiH", br. 40/2010 i 79/2017 - dalje: prethodno važeći zakon), kojim su bili uređeni oblici i uslovi za obavljanje ove djelatnosti. Osnovni tekst prethodno važećeg zakona je 2010. godine stvorio normativno-pravni okvir za unapređivanje trgovine kao djelatnosti od značaja za ukupnu privredu Federacije BiH, a izmjenama iz 2017. godine uredila se registracija trgovca pojedinca, čime su stvoreni uslovi da veliki broj pojedinaca koji su radili na pijaci i izvan nje legalizuje svoj posao.

lmajući u vidu potrebu za potpunijim i preciznijim uređenjem predmetne oblasti, nije se pristupilo izmjenama i dopunama prethodno važećeg zakona, budući da se nova rješenja koja on donosi nisu mogla pozicionirati u okviru osnovnog teksta, te bi izmjene i dopune obuhvatale više od polovine članova osnovnog teksta, što bi bilo suprotno odredbama Pravila i postupka za izradu zakona i drugih propisa Federacije Bosne i Hercegovine ("Sl. novine FBiH", br. 71/2014), već se pristupilo izradi novog potpuno novog zakona o unutrašnjoj trgovini.

Razvoj trgovinskog, a posebno maloprodajnog sektora privrede, ima direktan i indirektan efekat na ostale ekonomske sektore i njihove učesnike. Modernizacija i rast maloprodajnog sektora direktno se preliva i na razvoj svih ostalih sektora privrede. Potreba da se odgovori zahtjevima prakse koji su se pojavili tokom primjene prethodno važećeg zakona uslovili su potrebu za donošenjem osavremenjenog propisa. Primjena prethodno važećeg zakona pokazala je da određene odredbe treba preispitati.

Novi Zakon o unutrašnjoj trgovini ("Sl. novine FBiH", br. 71/2014 - dalje: Zakon) praktično sublimira sva ranija rješenja u sferi obavljanja djelatnosti trgovine, ali i uvodi sasvim nove odredbe i mjere koje se nisu mogle sprovesti izmjenama i dopunama prethodno važećeg zakona. Razlozi za donošenje Zakona zasnovani su i na potrebi da se na odgovarajući način regulišu pitanja za koja je u primjeni prethodno važećeg zakona ocijenjeno da su uređena na nedovoljno precizan način.

Prema tome, novine koje donosi Zakon su:

- preciznije se objašnjava pojam trgovca i trgovinske djelatnosti, kao i ostali subjekti koji pod određenim uslovima mogu obavljati trgovinsku djelatnost (fizička lica, udruženja građana, poljoprivrednici),

- propisuje se radno vrijeme prodajnih objekata,

- dodatno se uređuje postupanje i obaveze trgovaca u obavljanju trgovačke djelatnosti,

- uređuju se na potpuniji način pitanja koja su od značaja za potrošače (odobravanje popusta, prodaja sa sniženom cijenom...),

- uvodi se savremena nomenklatura i klasifikacija oblika i načina trgovine, novi instituti (posebne tržišne institucije i slično), sve u cilju razvoja tržišne konkurencije i ravnopravnosti trgovaca,

- detaljno se uređuje intenet prodaja, imajući u vidu njeno sve veće učešće u ukupnom maloprodajnom prometu. Razvojem internet prodaje javljaju se i određene devijacije usljed pravno neuređenog stanja u oblasti elektronskog poslovanja u Federaciji BiH i nepreciznih zakonskih rješenja kojima je u minimalnoj mjeri ova oblast regulisana,

- preciziraju se razlozi za donošenje rješenja o prestanku rada trgovačke radnje po slubenoj dužnosti,

- preciznije se uređuje i način formiranja i isticanja maloprodajne cijene,

- preciziraju se materijalno-pravne odredbe koje daju konkretna ovlaštenja za preduzimanje konkretnih upravnih radnji inspektoru u postupku inspekcijskog nadzora nad primjenom odredaba Zakona, te se propisuju prekršaji za povredu odredaba Zakona,

- precizira se inspekcijski nadzor nad sprovođenjem odredaba Zakona i dopunjavaju se kaznene odredbe.

Sve nabrojane promjene zahtijevale su da se usvoji novi zakon koji uređuje djelatnost, odnosno oblast trgovine.

OBRAZLOŽENJE USVOJENIH RJEŠENJA U OKVIRU ZAKONA

I - OSNOVNE ODREDBE

(čl. 1-10.)

Članom 1. Zakona uređuje se predmet zakona.

Članom 2. propisano je usklađivanje s pravnim aktima Evropske unije.

Članom 3. definišu se pojmovi koji se koriste Zakonu.

Članom 4. propisuje se da gramatički izrazi upotrijebljeni u Zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba spola.

ČI. 5. do 10. propisana su načela trgovine i to slobode trgovine, ravnopravnosti i zabrane diskriminacije, jedinstvenog tržišta, poštenja, stabilnosti i snabdjevenosti i načelo srazmjemosti.

II - OBAVLJANJE TRGOVINE I USLOVI ZA OBAVLJANJE TRGOVINE

(čl.11-21.)

Članom 11. propisuje se da je trgovina privredna djelatnost kupovine i prodaje robe i pružanje trgovinskih usluga na tržištu, u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog ekonomskog učinka, kao i da se trgovinom mogu baviti pravna i fizička lica registrovana za obavljanje djelatnosti trgovine.

Članom 12. uređuje se pojam trgovca i trgovinske djelatnosti, kao i ostali subjekti koji po određenim uslovima mogu obavljati trgovinsku djelatnost (fizička lica, udruženja građana, poljoprivrednici).

Čl. 13. do 16. propisuje se da za obavljanje djelatnosti trgovine moraju biti obezbijeđeni poslovni prostor, oprema i uređaji, kao i ispunjeni uslovi za lica koja neposredno obavljaju trgovinu, u skladu sa Zakonom i posebnim propisima, te da poslovne prostorije moraju zadovoljavati uslove utvrđene građevinskim, urbanističkim, tehničkim, sanitarnim, protivpožarnim i drugim propisima, odnosno standardima. Propisano je i da prodavač mora imati najmanje srednju stručnu spremu, kao i da u prodajnom objektu u kojem se vrši promet robe prodavač mora imati odgovarajuću radnu odjeću, a gdje to uslovi rada zahtijevaju, i radnu obuću u skladu sa posebnim propisom, te da radna odjeća prodavaca mora biti jednoobrazna, te da na radnoj odjeći prodavaca mora biti vidno istaknuti logo i naziv firme, odnosno da na vidljivom gornjem dijelu odjeće radnika mora biti istaknuto ime i funkcija radnika.

Članom 17. propisuje se dužnost trgovca da na prodajnom objektu ili prodajnom mjestu vidno istakne poslovno ime ili skraćeno poslovno ime onako kako je registrovan kod nadležnog organa, kao i da na prodajnom objektu ili prodajnom mjestu pored podataka iz stava 1. tog člana ima istaknutu vrstu trgovinskog objekta u skladu sa klasifikacijom prodajnih objekata za trgovinu na malo. Ovim članom propisana je obaveza za trgovca koji obavlja trgovinu na daljinu da je dužan da potrošaču prije kupovine učini dostupnim te podatke.

Član 18. Zakona propisuje da radno vrijeme prodajnih objekata određuje trgovac u periodu od ponedjeljka do subote u ukupnom trajanju od 90 sati sedmično, da su prodajni objekti zatvoreni nedjeljom i u dane praznika, te da Vlada FBiH ili nadležno ministarstvo rada i socijalne politike svojom odlukom ili uredbom određuje koji su praznici neradni u FBiH, te se odlukom može odrediti koji su prodajni objekti dužni raditi u vrijeme praznika. Na osnovu člana 18. stava 1. Zakona, trgovac samostalno određuje radno vrijeme prodajnih objekata uzimajući u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje njihovih prava uređenih Zakonom, Zakonom o radu ("Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka US, 49/2021 - dr. zakon, 103/2021 - dr. zakon, 44/2022 i 39/2024), drugim radno pravnim propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i sindikata i ugovorom o radu, posebno u pogledu plate i naknade plate, dodataka na platu, rasporeda i preraspodjele radnog vremena, prekovremenog i noćnog rada te pauze, dnevnog, sedmičnog i godišnjeg odmora. Sedmični maksimalni iznos radnih sati koje trgovac samostalno raspoređuje od ponedjeljka do subote, određeni su u trajanju do 90 sati. Sedmični raspored rada prodajnih objekata od 90 sati može se smatrati opravdanim i definirano je u odnosu na zakonski definirano puno radno vrijeme radnika od 40 sati sedmično.

prethodno važeći zakon nije prepoznavao neradnu nedjelju kao pravilo u radu prodajnih objekata. Temeljem člana 24. stav 1. prethodno važećeg zakona, radno vrijeme i raspored dnevnog i sedmičnog radnog vremena prodajnih objekata, radno vrijeme u dane državnih praznika i neradnih dana u kojima je trgovac dužan poslovati, te radno vrijeme za tržnice, sajmove, izložbe i druge povremene načine obavljanja trgovine utvrđivao je nadležni organ. U praksi su se dešavala različita rješenja po pitanju određivanja i rasporeda radnog vremena kada je u pitanju rad nedjeljom, a koje su donosili svojim uredbama kantoni, gradovi i općine. Na taj način dolazilo se do različitog tretiranja rada nedjeljom i komplikovalo je poslovanje trgovačkim društvima koji posluje na cijelom teritoriju FBiH. Takođe, vođeni su i razgovori sa Udruženjem poslodavaca FBiH po pitanju definiranja nedjelje kao neradnog dana trgovina na nivou FBiH, gdje je bila iskazana spremnost da se prihvati ovakva odredba od strane zakonodavca, obzirom da bi se na taj način postiglo unificirano rješenje za cijelu teritoriju FBiH, a time bi se obezbijedila i jednaka prava za sve zaposlene radnike u trgovini bez obzira na mjesto obavljanja rada, čime je zajamčena jednakost unutar trgovačkog sektora.

U članu 18. st. 2. i 3. Zakona uređuje se da su prodajni objekti zatvoreni nedjeljom i u dane praznika, što implicira pravo na nedjelju kao dan sedmičnog odmora te pitanje ravnoteže privatnog i poslovnog života, a što se kroz razgovore sa sindikatima trgovačkih radnika pokazalo presudno važnim.

Još jedna dodatna vrijednost ovakvog uređenja radnog vremena je što unapređuje postojeće stanje u zaštiti žena koje rade u trgovini. Pitanje osiguranja slobodne nedjelje za zaposlene u trgovini je civilizacijski doseg te čini pozitivni korak prema pronalaženju trajnog rješenja u regulaciji radnog vremena u djelatnosti trgovine, a kako bi se pronašao potreban balans za normalno funkcioniranje kako zaposlenika, tako i poslodavaca. Takođe je istaknuto i da je zbog prakse rada nedjeljom zanimanje trgovca postalo nepoželjno i da je poslodavcima sve teže naći radnike koji bi radili u trgovini. U razmatranjima ovog važnog pitanja zaključeno je i da uvođenje ovakve odredbe neće prouzrokovati bilo kakvo smanjenje broja zaposlenih obzirom da se duže vrijeme osjećao nedostatak radne snage u trgovini. Ovakvim odredbama osiguran je uravnotežen odnos (balans) između prava i interesa tri ključne strane na koje se iste odnose u praksi, a to su privredni subjekti (poslodavci, trgovci), radnici u trgovinama i potrošači. Ovakva zakonska regulacija rada nedjeljom pozitivno utiče na ravnotežu izmedu privatnog i poslovnog života, koja je duboko narušena, što u konačnici pozitivno utiče i na jačanje mentalnog zdravlja.

Na kraju, usvojeno zakonsko rješenje je srazmjemo i u odnosu na potrošače iz razloga što ni potrošačima nije nametnut prekomjeran teret, jer mogu svoje potrebe za opskrbom zadovoljiti u dane od ponedjeljka do subote, te ova mjera u biti predstavlja promjenu potrošačkih navika i poslovnih politika privrednih subjekata (trgovaca).

Članom 18. je propisano da se odredbe st. 1. do 4. tog člana ne primjenjuju na cvjećare, pekare, suvenimice, objekte tradicionalnih i starih obrta, kao i na prodajne objekte koji se nalaze unutar ili su sastavni dio željezničkih i autobusnih stanica i aerodroma, benzinskih pumpi, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih objekata, muzeja i parkova prirode, groblja i specijalizirane prodavnice vezane za prodaju na grobljima. Ovim članom je također propisano da radno vrijeme dragstora traje od 00.00 do 24.00 sata svaki dan. Takođe, ovim članom je propisano da se odredbe st. 1. do 4. tog člana ne primjenjuju otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima, stolovima i u boksovima na tržnicama na malo, prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima, stolovima i u boksovima izvan tržnica na malo, prigodnu prodaju organizovanu u sklopu sajmova, priredbi i izložbi, prodaju putem elektronskih prodavnica, prodaju putem automata, prodaju u proizvodnim objektima porodičnih poljoprivrednih gazdinstva. Takođe, ovim članom je propisano u kojim uslovima radno vrijeme prodajnih, magacinskih i kancelarijskih objekata odreduje Federalna uprava civilne zaštite. Navedene iznimke su propisane zbog potrebe primarnog snabdijevanja stanovništva, kontinuiranog obavljanja javnih usluga, te rada onih objekata koji uobičajeno rade nedjeljom i praznicima zbog specifidnosti potreba potrošača.

Članom 19. propisuje se obaveza trgovca da na prodajnom objektu, odnosno prodajnom mjestu na jasan i vidljiv način istakne radno vrijeme, radno vrijeme u dane državnih praznika i neradnih dana.

Članom 20. zabranjuje se u trgovini na malo prodaja alkoholnih pića i drugih pića koja sadrže alkohol, kao i duhana i duhanskih proizvoda licima mlađlim od 18 godina uz obavezu trgovca da na svim prodajnim mjestima gdje se prodaju alkoholna pića i druga pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanski proizvod mora biti istaknuta oznaka o zabrani njihove prodaje licima mlađim od 18 godina. Također, ovim članom zabranjuje se oglašavanje, izlaganje i prodaja robe pornografskog sadržaja osobama mlađim od 18 godina, uz obavezu trgovca da na prodajnim mjestima na kojima se prodaje roba pornografskog sadržaja mora biti istaknuta oznaka o zabrani njihove prodaje osobama mlađim od 18 godina.

Članom 21. omogućeno je trgovcu da u prodajnom objektu za prodaju robe na malo, ako ispunjava uslove po posebnom propisu, pored trgovinske obavlja i neku drugu djelatnost, odnosno da obezbijedi zadovoljavanje drugih potreba potrošača, te da prostor namijenjen toj djelatnosti mora biti fizički odvojen od dijela prodajnog objekta namijenjenog obavljanju trgovinske djelatnosti.

III - OBLICI TRGOVINE

(Čl. 22-79.)

Članom 22. propisuju se oblici trgovine i to: trgovina na veliko, trgovina na malo, i pružanje trgovinskih usluga, kao i poseban način trgovine tj. trgovina na otkupnim stanicama, otkupnim mjestima i poljoprivrednim gazdinstvima, trgovina javnim nadmetanjem (licitacije, aukcije) i trgovina na robnim berzama. Kriterijum razgraničenja trgovine na veliko i na malo je svojstvo kupca i motiv kupovine, a klasifikacija je značajna sa aspekta uslova koji su propisani u tekstu Zakona, i to pretežno u dijelu trgovine na malo.

Članom 23. propisuje se da je trgovina na veliko (veleprodaja, veletrgovina) skup svih poslovnih aktivnosti u vezi sa prodajom robe licima koja kupuju radi dalje prodaje ili korišćenja u poslovne svrhe, te da se ista obavlja u prodajnim objektima i prodajnim mjestima, kao što su: skladišta, stovarišta, kao ambulantna prodaja, u tranzitu i na drugim mjestima koja ispunjavaju uslove propisane Zakonom za trgovinu na veliko i posebnim propisom.

Čl. 24. do 26. pobliže se definišu skladišta i stovarišta, ambulantna prodaja i trgovina u tranzitu.

Članom 27. propisuje se da je trgovina na malo prodaja robe krajnjim potrošačima radi zadovoljavanja njihovih ličnih i porodičnih potreba ili potreba domaćinstva i da se trgovina na malo obavlja u prodajnom objektu ili prodajnom mjestu koje ispunjava Zakonom i posebnim propisom propisane uslove za trgovinu na malo. Trgovina na malo (maloprodaja) je prodaja robe potrošačima radi zadovoljavanja ličnih potreba ili potreba domaćinstva. U definiciji trgovine na malo polazi se od svrhe za koju potrošač kupuje robu. Smatra se da postoji i kad potrošač kupuje robu ne samo za lične potrebe, već i za potrebe svog domaćinstva.

Čl. 28. do 49. propisani su taksativno prodajni objekti i prodajna mjesta u kojima se obavlja trgovina na malo. Članom 38. Zakona uvodi se zakonska odredba koja regulira način obavljanja usluge samousluživanja tečnim naftnim gorivima na benzinskim pumpnim stanicama. Ovaj član ima za cilj osigurati siguran i učinkovit nadin samousluživanja za korisnike, uz poštivanje određenih tehničkih i sigumosnih uslova sa fokusom na sigurnost kupaca. Direktno samousluživanje na benzinskim pumpnim stanicama pruža praktičnost i brzinu, ali može predstavljati i određene rizike. Kako bi se osigurala sigurnost kupaca prilikom samoposluživanja, potrebno je uspostaviti nadzor od strane zaposlenog osoblja. Ta osoba mora biti posebno stručno osposobljena za zaštitu od požara, zaštitu na radu i zaštitu okoliša. lako je nadzor od strane zaposlenog osoblja važan, postoje situacije u kojima je samoposluživanje moguće bez stalnog nadzora. Zakonska odredba omogućava iznimku za samousluživanje tečnim naftnim gorivima putem automata za istakanje pod određenim uslovima. To pruža fleksibilnost i mogućnost samousluživanja uz poštivanje određenih sigurnosnih i tehničkih uslova.

Uslovi za samoposluživanje tečnim naftnim gorivima putem automata za istakanje uključuju određene tehničke parametre kako bi se osigurala sigurnost. Automati za istakanje moraju biti podešeni tako da se transportna jedinica nakon prodaje odabrane količine goriva automatski isključuje u određenom vremenskom roku. Takođe, automati moraju biti opremljeni razumljivom uputom za posluživanje i adekvatnom rasvjetom za noćne uslove rada.

Kako bi se spriječile moguće prijevare ili neplaćanja, automati za istakanje moraju biti podešeni na način da se plaćanje vrši prije točenja goriva. Kupcu se izdaje potvrda o prijemu novca nakon izvršene uplate odnosno račun nakon završetka točenja goriva. Ovo osigurava transparentnost i sigurnost u procesu plaćanja tečnih naftnih goriva. Ovakve zakonske odredbe imaju za cilj osigurati sigurnost, zaštitu kupaca, zaštitu okoliša i olakšati samousluživanje na benzinskim pumpnim stanicama, uz pridržavanje određenih uslova i sigurnosnih standarda.

Članom 50. uređuje se prodaja na daljinu koja predstavlja trgovinu robom na malo, kao i pružanje usluga potrošačima, koju trgovac organizuje upotrebom sredstava za komunikaciju između fizički udaljenih lica. Propisuje se obaveza trgovca da se registruje za tu vrstu trgovine. Za obavljanje trgovine na daljinu trgovac mora da obezbijedi poslovni prostor za obavljanje administrativnih poslova, odgovarajuće skladište za robu koju prodaje i odgovarajući prostor za higijensko-sanitarne potrebe. Propisuje se i obaveza zaključivanja ugovora o prodaji robe na daljinu između trgovca i potrošača putem sredstava za daljinsku komunikaciju, koji obavezno mora da sadrži cijenu i druge uslove prodaje. Prodaja na daljinu zahtijeva posebno regulisanje, budući da je riječ o trgovini u kojoj kupac nije u prilici da "licem u lice" pregovara sa trgovcem i ne može da sagleda ponudu u realnom prostoru i vremenu. Prodaja putem sredstava komunikacije na daljinu je u Zakonu definisana kao prodaja na daljinu i može da se obavlja kao elektronska trgovina i ostala trgovina putem drugih sredstava. Elektronska trgovina je vid prodaje na daljinu koja se ostvaruje na način da se roba, odnosno usluga nudi, naručuje i prodaje putem intemeta. Brz tehnoločki napredak i sve veća upotreba tehnologija stvaraju uslove za stalno unapređenje poslovanja i uvođenje novih načina obavljanja trgovine. Trgovci imaju mogućnost da dostave ponudu potencijalnim potrošačima putem različitih sredstava komunikacija, i kada je potrošač fizički udaljen, odnosno bez njegovog neposrednog prisustva. Elektronska trgovina se obavlja kao prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske prodavnice (osnovni oblik elektronske trgovine), prodaja robe, odnosno usluga preko elektronske platforme koja povezuje trgovce i potrošače (prodaja preko e-commerce platforme) i prodaja robe preko elektronske prodavnice ili preko elektronske platforme, pri čemu se roba isporučuje potrošaču direktno od proizvođača, odnosno trgovca na veliko (dropshipping). Ostala daljinska trgovina se obavlja putem drugih sredstava masovne komunikacije, a naročito kao kataloška prodaja, radio, TV prodaja (teleshopping), trgovina posredstvom pošte, štampanih pošiljki, reklamnih materijala sa narudžbenicom i sl. Definisani su najčešći oblici elektronske trgovine, koji su prepoznati kao najzastupljeniji modeli elektronskog poslovanja na digitalnom tržištu. Zakonom nisu onemogućeni i eventualno drugačiji načini obavljanja elektronske trgovine.

Posebno su definisani sljedeći oblici elektronske trgovine:

- Prodaja preko elektronske prodavnice trgovca koji nudi robu, odnosno usluge predstavlja osnovni oblik elektronske trgovine. Trgovac na sopstvenoj internet prezentaciji ima e-prodavnicu (webshop) u kojoj nudi robu, odnosno usluge potrošačima. Potrošač naručuje robu direktno od trgovca, a trgovac robu isporučuje iz svog skladišta;

- Prodaja robe, odnosno usluge preko elektronske platforme koja povezuje trgovce i potrošače, pri čemu su u ugovornom kupoprodajnom odnosu trgovac i potrošač. Kod ovog oblika elektronske trgovine, elektronska platforma povezuje potrošača i trgovca, a vrlo često platforma pruža i usluge naplate i isporuke. Potrošač je u ugovomom odnosu sa trgovcem, ali sama procedura naručivanja, plaćanja i isporuke može da se obavlja preko platforme koja je u ugovornom odnosu sa trgovcem (npr. Alibaba, Amazon i slično). Platforma, takođe, može i prodavati robu potrošačima, odnosno može imati svojstvo trgovca. U odnosu prema potrošaču, platforma: može imati svojstvo trgovca robom, ali češći je slučaj da je platforma, zapravo, samo spona između trgovca i potrošača;

- Prodaja robe potrošačima preko elektronske prodavnice ili preko elektronske platforme, pri čemu se roba isporučuje potrošaču direktno iz magacina proizvođača, odnosno trgovca na veliko (dropshipping - oblik elektronske trgovine). Kod ovog modela elektronske trgovine, potrošač je u ugovornom odnosu sa trgovcem, koji preuzima sve obaveze prema potrošaču, koje proizlaze iz zaključenog ugovora o prodaji. Roba se isporučuje potrošaču direktno iz skladišta proizvoda, odnosno trgovca na veliko. lsporuka robe na adresu potrošača predstavlja izvršenje ugovora koji je potrošač zaključio sa trgovcem.

Članom 51. propisano je da trgovac koji obavlja prodaju na daljinu mora u obliku i na način koji je neposredno i stalno dostupan potrošačima i nadležnim inspekcijskim organima pružiti taksativno navedene informacije o trgovcu. Također, ovim članom je nametnuta obaveza trgovcu koji upravlja elektronskom platformom da mora na jasan i razumljiv nadin koji je primjeren sredstvima komunikacije na daljinu obavijestiti potrošača o tome, da li je lice koja nudi robu ili usluge trgovac ili nije trgovac, a na osnovu izjave tog lica, kao i o tome da se na ugovore sklopljene na daljinu između potrošača i lica koje nije trgovac ne primjenjuju odredbe o pravima potrošača iz Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini ("Sl. glasnik BiH", br. 25/2006 i 88/2015). Prodaja na daljinu putem interneta kao savremenog sredstva komunikacije predstavlja veliki problem za nadzone organe, imajući u vidu činjenicu da se veliki dio sive ekonomije obavlja preko interneta. Cilj je da se navedenim zakonskim uređenjem omogući efikasniji inspekcijski nadzor, unaprijedi nivo zaštite potrošača, te da se smanji siva ekonomija u ovom obliku trgovine.

Članom 52. propisane su trgovinske usluge koje predstavljaju djelatnosti kojima se uz naknadu postiže obavljanje razmjene robe od proizvođača do krajnjeg potrošača. U istom članu taksativno su pobrojane trgovinske usluge.

Članom 53. propisuje se obaveza trgovca da za obavljanje trgovinskih usluga obezbijedi minimalno-tehničke uslove koji se tiču opremljenosti poslovnih prostora, opreme i uređaja.

Čl. 54. do 74. pobliže se definišu vrste trgovinskih usluga i obaveze trgovaca koji pružaju trgovinske usluge.

Čl. 75. do 77. uređuje se poseban način trgovine - otkup poljoprivrednih proizvoda, šumskih plodova i stoke, koji se može obavljati kupovinom od poljoprivrednika u otkupnim stanicama, na otkupnim mjestima i na poljoprivrednim gazdinstvima, registrovanim u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poljoprivrednih gazdinstava. Takođe, propisani su uslovi koje mora da ispuni otkupna stanica i otkupno mjesto, te obaveza trgovca da za otkupljene proizvode izda račun iz otkupnog bloka, kao i sadržaj računa.

Članom 78. uređuje se da je dražba (licitacija), kao poseban oblik prodaje robe, organizovana prodaja robe najboljem kupcu na osnovu javnog nadmetanja na određenom mjestu i u određeno vrijeme.

Članom 79. Zakona propisuje se da se osnivanje i organizovanje robnih berzi uređuje posebnim zakonom.

IV - POČETAK RADA I REGISTRACIJA TRGOVCA

(Čl. 80-94.)

Čl. 80. i 81. propisano je da trgovac organizovan kao pravno lice može početi raditi u prodajnom objektu nakon što nadležnom organu podnese dokaz o registraciji, izjavu o ispunjavanju minimalno tehničkih uslova i obavijest o datumu početka rada za svaki prodajni objekat, najkasnije u roku od pet dana prije početka rada, kao i da trgovac fizičko lice, organizovan kao trgovačka radnja ili kao trgovac pojedinac može da počne obavljanje djelatnosti, da obavlja djelatnosti i da mijenja uslove njenog obavljanja kada od nadležnog organa dobije rješenje kojim se trgovcu u svojstvu fizičkog lica odobrava obavljanje trgovačke djelatnosti.

Čl. 82. do 85. uređen je postupak i uslovi za osnivanja trgovačke radnje.

Čl. 86. do 88. uređen je postupak i uslovi za izdavanje odobrenja za rad trgovcu pojedincu.

Čl. 89. i 90. propisano je da se rješenje o osnivanju trgovačke radnje i rješenje o odobrenju obavljanja trgovine na malo ličnim radom trgovcu pojedincu po konačnosti upisuju se u Registar trgovačkih radnji, čiji oblik i sadržaj propisuje ministar. Propisana je i obaveza nadležnom organu koji vodi Registar da o upisu trgovačke radnje i trgovca pojedinca u Registar obavijesti taksativno navedene organe.

Čl. 91. do 94. uređen je prestanak rada trgovačke radnje i trgovca pojedinca odjavom i po sili zakona. U odnosu na ranije uređenje, nadležni organ može donijeti rješenje o prestanku rada trgovačke radnje po službenoj dužnosti i na osnovu zahtjeva Porezne uprave Federacije BiH, kada se utvrdi da trgovačka radnja duže od šest mjeseci ne ostvaruje prihod niti rashod od obavljanja djelatnosti, nakon što Porezna uprava FBiH provjeri i utvrdi razloge neostvarivanja prihoda, kao i kada Porezna uprava FBiH utvrdi da trgovačka radnja u posljednjih šest mjeseci, odnosno duže od šest mjeseci, ne obračunava i ne plaća porezne obaveze. Ova odredba je ugrađena u tekst Zakona po uzoru na istovjetnu odredbu Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima Federacije Bosne i Hercegovine ("Sl. novine FBiH", br. 75/2021), na koji način su trgovci fizička lica u slučaju porezne nediscipline dovedeni u isti položaj sa obrtnicima u FBiH. Ovakvim zakonskim rješenjima je ostavljena zakonska mogućnost Poreznoj upravi FBiH, ukoliko to smatraju potrebnim i ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za to, da pokrenu naprijed opisani postupak pred nadležnim organom. Do ovakvog rješenja se došlo u saradnji sa Federalnom upravom za inspekcijske poslove, te je intencija ovakvog zakonskog rješenja društveno korisna i odgovoma, a u konkretnom slučaju se ne ulazi u nadležnosti Porezne uprave FBiH niti se radi o delegiranju novih nadležnosti.

V - DEKLARISANJE ROBE I NAČIN FORMIRANJA I ISTICANJA CIJENE ROBE

(Čl. 95-101.)

Članom 95. propisuje se da roba u prometu mora da ima deklaraciju koja mora biti napisana na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, te da je sadržaj deklaracije propisan zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača u Bosni i Hercegovini.

Članom 96. propisuje se da je trgovac dužan utvrditi pisana pravila o uslovima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuka, bonifikacija i sl.) i na prikladan način učiniti ih dostupnim kupcu i pridržavati se tih uslova.

Čl. 97. do 99. uređuje se način formiranja, kalkulacija i isticanje cijena. Trgovci i proizvođači formiraju cijene robe i usluga slobodno prema uslovima tržišta, ako nije drugačije regulisano Zakonom i propisom kojim se uređuje kontrola cijena. Trgovac na malo dužan je formirati i istaći maloprodajnu cijenu robe koju stavlja u promet u domaćoj valuti u apoenima koji su u opticaju u Bosni i Hercegovini i izdati račun za prodatu robu. Trgovac je dužan da formira cijene u prometu putem kalkulacija i da na osnovu njih istakne cijene za svaku robu u prodaji.

Članom 100. propisuje se da trgovac na malo može da daje naročite prodajne podsticaje potrošačima kada sprovodi postupak posebne vrste prodaje, prodajni podsticaj je ponuda robe, odnosno usluge pod povoljnijim uslovima u odnosu na redovnu ponudu. To su prodaja sa sniženom cijenom, kao što su: rasprodaja, akcijska prodaja, stalna prodaja po sniženoj cijeni u specijalizovanim prodavnicama, sezonska prodaja, promotivna prodaja, sajamska prodaja, prodaja pojedinim grupama potrošača i drugi oblici prodaje sa cijenom nižom od cijene ostvarene u redovnoj prodaji, sa posebnim pogodnostima tokom prodaje u vezi sa isporukom, montažom, održavanjem ili drugim pogodnostima i to zavisno od prirode proizvoda, odnosno robe ili usluge, sa obećanjem nagrade, učešćem u nagradnoj igri, pratećim poklonima, u programima lojalnosti, odnosno drugim pogodnostima. Obaveza trgovca je da utvrdi pravila u pisanoj formi kada sprovodi postupak posebne vrste prodaje, te da ih jasno, vidljivo i čitko istakne u poslovnom prostoru ili posebnom mjestu prodaje, lako dostupnom potrošaču, u skladu sa posebnim propisima o zaštiti potrošača. Propisan je i sadržaj pravila.

Članom 100. propisuje se da je trgovac koji nudi robu na prodaju preko kataloga dužan da u katalogu označi prodajnu cijenu robe i druge uslove prodaje, kao i vrijeme važenja te cijene i uslova.

VI - TRGOVAČKA EVIDENCIJA

(Čl. 102-106.)

Članom 102. propisuje se obaveza trgovca da vodi evidencije utvrđene zakonom i drugim propisima. Nadalje, u svakoj fazi prometa i transporta, robu mora pratiti vjerodostojna dokumentacija (faktura, dostavnica, otpremnica, otkupni blok i sl.) iz koje se nedvosmisleno može utvrditi porijeklo robe, količina i vrsta robe, naziv i mjesto kupca. Kod ambulantne prodaje, robu u prometu prati dokument o porijeklu robe, količini i vrsti robe i otpremnice o izvršenoj prodaji kupcima. Pored toga, propisuje se obaveza trgovca da za svaku prodatu robu ili izvršenu uslugu kupcu izdaje fiskalni račun ili drugi odgovarajući račun u skladu sa zakonom kojim se uređuje promet putem fiskalnih kasa, otpremnicu, dostavnicu, nota račun, paragon i otkupni blok.

Članom 103. propisuje se da trgovac koji obavlja trgovinu na veliko ne može prodavati robu za koju nema isprave o njenoj nabavci, za koju nije sačinjena kalkulacija cijena i koja nije evidentirana u skladu sa računovodstvenim propisima. U stavu 3. istog člana propisuje se da su privredna društva i obrtnici koji su registrovani za obavljanje djelatnosti proizvodnje dužni da za robu (repromaterijal) namijenjenu proizvodnji posjeduju isprave o njenoj nabavci (faktura, otpremnica i sl.).

Čl. 104. i 105. Zakona propisuje se obaveza vođenja trgovačkih knjiga za trgovinu na malo i trgovačke usluge na osnovu vjerodostojne dokumentacije, te da ministar pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja trgovačke knjige za trgovinu na veliko, trgovinu na malo i trgovinske usluge

Članom 106. propisuje se da Ministarstvo prikuplja podatke o trgovini i trgovinskoj mreži, odnosno da će Ministarstvo od trgovaca prikupljati podatke o trgovini i trgovinskoj mreži, cijenama, promjeni cijena roba i usluga, zalihama, marži i drugih podataka radi iniciranja i praćenja efekata mjera ekonomske politike u oblasti tržišta i trgovine i mjera unapređenja trgovine. Podzakonskim aktom preciznije se uređuje sadržina i način prikupljanja podataka, te je stoga neophodno predvidjeti pravni osnov za uspostavljanje mehanizma kojim će se omogućiti prikupljanje i ažuriranje tih podataka.

VII - NEPOŠTENE TRGOVAČKE RADNJE

(Cl. 107-112.)

Članom 107. propisuje se šta se smatra nepoštenim trgovačkim radnjama. Nepoštenim trgovačkim radnjama smatraju se radnje: nepoštene tržišne utakmice (nelojalna konkurencija), nedozvoljene spekulacije i nepoštene trgovačke prakse.

Član 108. propisuje da je nepoštena tržišna konkurencija, odnosno nelojalna konkurencija, radnja trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili se može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom privrednom društvu ili potročašu.

Članom 109. propisuje se šta se smatra pod nepoštenom tržišnom konkurencijom, odnosno nelojalnom konkurencijom.

Članom 10. propisuje se da je nedozvoljena spekulacija, korištenje stanja na tržištu nastalo poremećajima u snabdijevanju ili nezakonito povećanje cijena radi sticanja protivpravne imovinske koristi, te šta se smatra nedozvoljenom spekulacijom.

Članom 111. propisuje se šta se smatra nepoštenom trgovačkom praksom. To je postupanje trgovaca suprotno načelu poštenja i savjesnosti, načelu ravnopravnosti ugovornih strana i dobroj poslovnoj praksi, odnosno postupanje na način koji je usmjeren na nanošenje štete drugim trgovcima.

Članom 112. propisano je da se naknada štete zbog nepoštene trgovačke prakse ostvaruje u sudskom postupku.

VIII - ZAŠTITA POTROŠAČA

(Čl. 113.)

Članom 113. uređeno je da se na sva pitanja u vezi sa zaštitom potrošača i obavezama, odgovomostima trgovaca u oblasti trgovine na veliko, trgovine na malo i pružanju trgovačkih usluga koja nisu regulirana Zakonom, primjenuju odgovarajuće odredbe iz zakonskih propisa kojima se uređuje zaštita potrošača u Bosni i Hercegovini.

IX - ZABRANA OGRANIČENJA TRŽIŠTA I PRIVREMENE MJERE OGRANIČENJA TRŽIŠTA

(Čl. 114. i 115.)

Članom 114. propisuje se zabrana ograničavanja tržišta i privremene mjere ograničenja tržišta opštim i pojedinačnim aktima i radnjama nadležnih organa, trgovaca i drugih pravnih lica kojima se protivno Zakonu ograničava slobodna razmjena robe i slobodno nastupanje na tržištu ili na drugi način narušava konkurencija.

Članom 115. propisuju se privremene mjere ograničavanja tržišta ukoliko nastanu ili mogu nastati značajniji poremećaji na tržištu koji se ne mogu otkloniti mjerama ekonomske politike, usljed: elementame nepogode, nestašice dobara za potrebe privrede i snabdijevanja stanovništva koje propisuje Vlada FBiH u skladu sa Zakonom i posebnim zakonima i koje mogu trajati dok traju poremećaji na tržištu, koji se ne mogu otkloniti mjerama ekonomske politike, ali najduže do šest mjeseci.

X - PLANIRANJE I RAZVOJ TRGOVINE

(Čl. 116-119.)

Članom 116. propisano je da Strategiju razvoja trgovine u FBiH donosi Parlament FBiH na prijedlog Vlade FBiH, te je propisan sadržaj Strategije.

Članom 117. propisano je da Federalno ministarstvo trgovine osniva Savjet za razvoj trgovine Federacije BiH, te je propisan obim poslova koje savjet obavlja, kao i da članove Savjeta imenuje Vlada Federacije BiH na prijedlog Ministarstva, da je rad članova Savjeta dobrovoljan i ne plaća se.

Članom 118. propisano je da, s ciljem usmjeravanja unapređenja i ruzvoja trgovine u Federaciji BiH, u budžetu Federacije BiH mogu se planirati sredstva za finansiranje promotivnih aktivnosti za stvaranje i razvoj brenda, podsticanje proizvodača-trgovaca ili pružalaca usluga na sprovođenju aktivnosti na brendiranju proizvoda robe i usluga namijenjenih tržištu, aktivnosti na kreiranju brenda, kao što su: dizajn, marketing, pakovanje i drugo, te je propisan način dodjele sredstava iz stava 1. ovog člana, kao i forma i sadržaj ugovora o finansiranju projekata iz oblasti trgovine.

Članom 119. propisane su obaveze korisnika poticaja iz člana 118. stav 2.

XI - NADZOR

(Čl. 120-126.)

Članom 120. propisuje se da upravni nadzor nad primjenom Zakona i propisa donesenih na osnovu Zakona vrši Ministarstvo, a inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona i propisa donesenih na osnovu Zakona vrše federalni tržišni, turističko-ugostiteljski inspektori i kantonalni, gradski i opštinski tržišni inspektori, svaki u okviru svoje nadležnosti, u skladu sa ovlašćenjima propisanim Zakonom i propisima kojim se uređuje inspekcijski nadzor. U Zakonu su sadržane i materijalno-pravne odredbe (Čl. 121. do 126.), koje se odnose na konkretna ovlaštenja tržišnog inspektora u postupku inspekcijskog nadzora nad primjenom odredaba Zakona. Propisani su uslovi za primjenu mjere nalaganja otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i određivanje roka za njihovo otklanjanje, zabrane obavljanja trgovačke djelatnosti, privremenog zatvaranja prodajnog objekta ili drugog prodajnog mjesta, privremenog oduzimanja robe namijenjene prometu do završetka upravnog postupka, privremeno oduzimanje robe (repromaterijala) namijenjene proizvodnji u slučaju kada proizvodač ne posjeduje isprave o njenoj nabavci, donošenje rješenja o zabrani vršenja prometa robe i provjere ispunjenosti minimalno-tehničkih uslova. Pravila postupka inspekcijskog nadzora, period trajanja upravnih mjera inspektora, ostalih ovlaštenja tržišnog inspektora, kao i žalbenog postupka, primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona kojima se reguliše oblast inspekcija u Federaciji BiH.

XII - KAZNENE ODREDBE

(Čl. 127-130.)

Čl. 127. do 130. Zakona propisane su novčane kazne za nepoštovanje obaveza iz ovog zakona za sve trgovce, koje su usaglašene sa Zakonom o prekršajima ("Sl. novine FBiH", br. 63/2014 i "Sl. glasnik BiH", br. 41/2022 - odluka US BiH i 68/2022 - odluka US BiH).

XIII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

(Čl. 131-135.)

Čl. 131. do 135. Zakona propisani su rokovi za donošenje podzakonskih akata na osnovu Zakona, primjena dosadašnjih propisa na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu Zakona kao i obaveza trgovaca da svoju organizaciju i rad usklade sa odredbama Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu podzakonskih akata donesenih na osnovu Zakona. Takođe, utvrđeno je da danom stupanja na snagu Zakona prestaje da važi prethodno važeći zakon, te je da Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Sl. novinama FBiH", odnosno, na snazi je od 14.11.2024. godine.

* Materijal za izradu komentara propisa preuzet je sa sajta Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine