PRETVARANjE PRAVA KORIŠTENjA NEIZGRAĐENOG GRAĐEVINSKOG ZEMLjIŠTA

Zakon o stvarnim pravima

član 339

Odredba Zakona o stvarnim pravima kojom je propisano da se pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada u državnom vlasništvu, koje nije prestalo do donošenja ovoga zakona pretvara njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog slijednika, a upis tog prava smatra se kao upis prava vlasništva, ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno, odnosi se na prijašnje vlasnike (lica koja su u vrijeme prelaska građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo imala uknjiženo pravo vlasništva), pa je radi pravilnog odlučivanja o prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva sud dužan da provjeri način sticanja upisanog prava korištenja, odnosno da li se radi o zemljištu nacionalizovanom od pravnih prednika predlagača, ili im je zemljište dodijeljeno uz naknadu radi izgradnje objekta, u kojem slučaju se ne može primijeniti navedena odredba.

Obrazloženje:

"Prvostepenim rješenjem na osnovu čl. 339. i čl. 343. st. 2. Zakona o stvarnim pravima dozvoljena je uknjižba prava vlasništva na 1/1 dijela neizgrađenog građevinskog zemljišta upisanog u A listu z.k. ul. br.... k.o. _M..., označenog kao k.č..../166, dosadašnje državno vlasništvo u korist predlagača D. B., određeno brisanje prava vlasništva u korist države upisanog u B listu i brisanje prava korištenja upisano u C listu.

Blagovremeno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija Grad Mostar zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud pogrešno primijenio čl. 338. Zakona o stvarnim pravima, jer tom odredbom je propisano da se primjenjuje ako posebnim zakonom nije određeno drugačije, a Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH zabranjeno je direktno ili indirektno raspolaganje državnom imovinom, pa predlaže da se pobijano rješenje ukine ili preinači na način da se prijedlog odbije.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama člana 221. Zakona o parničnom postupku (ZPP-a), odlučeno je kao u izreci, iz sljedećih razloga:

Pobijano rješenje doneseno je primjenom čl. 339. i čl. 343. st. 2. Zakona o stvarnim pravima (dalje: ZSP), koje odredbe se odnose na neizgrađeno građevinsko zemljište.

Odredbom čl. 339. ZSP propisano je da se pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada u državnom vlasništvu, koje nije prestalo do donošenja ovoga zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog slijednika, a upis toga prava smatra se kao upis prava vlasništva, ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

Navedena odredba odnosi se na prijašnje vlasnike (lica koja su u vrijeme prelaska građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo imala uknjiženo pravo vlasništva), kako je to i navedeno u njenom sadržaju, pa je radi pravilnog odlučivanja o prijedlogu prvostepeni sud bio dužan da provjeri način sticanja upisanog prava korištenja, odnosno da li se radi o zemljištu nacionalizovanom od pravnih prednika predlagača, ili im je zemljište dodijeljeno uz naknadu radi izgradnje objekta, u kojem slučaju se ne može primijeniti čl. 339. ZSP.

Čl. 339. ZSP uspostavlja princip pretvaranja prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, a čl. 343. ZSP određuje kako izvršiti upis.

Iz zemljišno-knjižnog izvatka za predmetnu nekretninu vidljivo je da je k.č..../166 u naravi garaža i dvorište ukupne površine 32 m2, pa se u konkretnom slučaju ne radi o neizgrađenom zemljištu. Vidljivo je i da je upis državnog vlasništva izvršen 1965. godine, ali se ne vidi po kom osnovu, da li je dotadašnji vlasnik bio pravni prednik predlagača i kakva prava je on stekao uz gubitak prava vlasništva.

Odredbom čl. 346. st. 1. ZSP propisano je da ako do stupanja na snagu ovog zakona nije uspostavljeno pravno jedinstvo zemljišta i zgrade po odredbama posebnog zakona, vlasnik zgrade stiče pravo vlasništva na zemljištu ispod zgrade i na onu površinu, koja je, po regulacionom planu ili planu parcelacije, namijenjena da služi za redovnu upotrebu zgrade.

Lica koja su bila vlasnici u vrijeme prelaska građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo po posebnim propisima, mogla su imati različita prava na tim nekretninama (pravo privremenog korištenja do preuzimanja, prvenstveno pravo korištenja radi građenja i pravo korištenja radi građenja). Lica koja su imala pravo korištenja radi građenja imala su pravo na istom zemljištu izgraditi objekat, nakon izgradnje i upisa prava vlasništva na objektu sticala su pravo korištenja na zemljištu ispod zgrade i zemljištu koje služi redovnoj upotrebi objekta.

Po odredbi čl. 39. c) Zakona o građevinskom zemljištu (dalje: ZGZ) vlasnik zgrade ili posebnog dijela zgrade, stupanjem na snagu ovog zakona, stiče pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i na onoj površini zemljišta koje je prostornim planom ili planom parcelacije utvrđeno da služi za redovnu upotrebu zgrade, izuzev slučajeva koji su predmet revizije u skladu sa čl. 87. do čl. 92. prelaznih odredbi ovog zakona.

Prema tome, raniji vlasnici zemljišta mogli su steći pravo vlasništva na objektu (u redovnom postupku legalizacije objekta), a stupanjem na snagu ZGZ stiču pravo vlasništva na zemljištu ispod i koje služi za redovnu upotrebu objekta.

Na predmetnoj nekretnini izgrađen je objekat - garaža, a obzirom na ukupnu površinu parcele i uobičajenu površinu garaže, može se prihvatiti da je površina čitave parcele ispod objekta ili za njegovu redovnu upotrebu. Međutim, nije izvršen poseban upis prava vlasništva na objektu i nije poznato kada je upisan objekat, a od ovih činjenica zavisi pravilna primjena materijalnog prava.

Kako prvostepeni sud nije utvrdio i izložio relevantne činjenice, niti se one mogu utvrditi prema stanju spisa, zakonitost pobijane odluke se ne može ispititati, zbog čega je primjenom čl. 235. st. 3. ZPP-a donesena odluka kao u izreci.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će utvrditi istorijat promjena upisa prava vlasništva i naravi nekretnine i primjenom relevantne pravne norme donijeti obrazloženu odluku."

(Rješenje Županijskog suda u Mostaru, br. 07 0 Dn 013362 16 Gž od 6.9.2017. godine)