PRAVO RADNIKA NA NAKNADU ZA NEISKORIŠĆENI GODIŠNjI ODMOR

Zakon o radu

član 88

Radniku kom je radni odnos prestao zbog gubitka radne sposobnosti, a ne zbog prelaska na rad kod drugog poslodavca, ni zbog odlaska u starosnu penziju, niti se radi o radniku kojem prestaje radni odnos na određeno vrijeme, ne pripada pravo na naknadu za neiskorišćeni godišnji odmor.

Obrazloženje:

"Presudom Osnovnog suda u Prnjavoru, broj i datum gornji, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu za neiskorišćeni godišnji odmor iz 2019. godine plati iznos od 1.677 KM kao prosječne plate obračunate za 30 radnih dana, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do konačne isplate, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude (stav 1. izreke presude). Obavezan je tužilac da nadoknadi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 744 KM u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude (stav 2. izreke presude).

Blagovremeno izjavljenom žalbom tužilac pobija prvostepenu presudu u cijelosti, iz svih zakonom propisanih razloga. Iz navoda žalbe proizlazi da se njome predlaže ovom drugostepenom sudu da je uvaži i preinači pobijanu presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tuženi putem punomoćnika predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostepena presuda.

Ispitavši prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba postupka propisane zakonom, sud je odlučio kao u izreci ove drugostepene presude iz sledećih razloga.

Iz predmetne tužbe (kako njenih činjeničnih navoda, tako i tužbenog zahtjeva) jasno proizlazi da tužilac u ovoj parnici ne potražuje naknadu plate za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora, u smislu člana 87. stav 1. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/16 i 66/18), jer tužilac i ne tvrdi da mu za određeni mjesec u relevantnom periodu iz ove parnice nije bila isplaćena plata od strane tuženog niti je izvodio dokaze u tom pravcu. Umjesto toga, navodima iz tužbe i konačno opredijeljenim tužbenim zahtjevom tužilac tvrdi i potražuje da mu tuženi za neiskorišćeni godišnji odmor iz 2019. godine plati iznos od 1.677 KM, pozivajući se s tim u vezi na član 88. st. 2. i 3. Zakona o radu.

Međutim, taj zahtjev nije pravno osnovan imajući u vidu dokaze koje je tužilac izveo u ovoj parnici. Naime, iz tih dokaza pouzdano proizlazi da je tužiocu radni odnos kod tuženog prestao ne zbog njegovog prelaska na rad kod drugog poslodavca, zbog odlaska u starosnu penziju niti se radilo o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme. Umjesto svega toga, radi se o situaciji da je tužilac kod tuženog nesporno bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i da mu je takav radni odnos prestao zbog gubitka radne sposobnosti. Ove činjenice među strankama nisu sporne, a tužilac u žalbi navodi (str. 2. žalbe) da je "postavio lični zahtjev za invalidsku komisiju cijeneći da je osnovan što se pokazalo tačnim (70% invaliditeta)". No, osim iz priznanja tužioca ta činjenica proizlazi i iz njegovih dokaza, u vidu rješenja tuženog broj.../19 od 17.01.2019. godine, kao i rješenja tuženog broj.../19 od 18.03.2019. godine. Rješenjem broj.../19 od 17.01.2019. godine odlučeno je da tužiocu 17.01.2019. godine prestaje radni odnos kod tuženog zbog gubitka radne sposobnosti, jer je tuženi 17.01.2019. godine primio akt Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, broj... od 27.12.2018. godine, kojim je obaviješten da je kod tužioca utvrđena invalidnost-gubitak radne sposobnosti počev od 13.12.2018. godine. Iz dokaza izvedenih u ovoj parnici dalje proizlazi da je tužilac izjavio prigovor protiv tog rješenja tuženog, koji je odbijen rješenjem broj.../19 od 18.03.2019. godine, nakon čega tužilac nije podnosio tužbu sudu protiv ovih rješenja, što tužilac ne spori niti je pružio dokaz da je podnosio tužbu sudu protiv navedenih rješenja o prestanku njegovog radnog odnosa.

Dakle, sve navedene činjenice, koje su među strankama nesporne a proizlaze i iz izvedenih dokaza, pouzdano ukazuju na to da konačno opredijeljeni tužbeni zahtjev tužioca u ovoj parnici nije pravno osnovan. Naime, odredbama člana 88. st. 1 - 3. Zakona o radu propisano je da pravo na naknadu kakvu tužilac potražuje u ovoj parnici pripada radniku koji krivicom poslodavca ne iskoristi godišnji odmor u cijelosti ili djelimično, ali pod uslovom da mu radni odnos prestane zbog sledećih razloga: 1. radi prelaska na rad kod drugog poslodavca, 2. zbog odlaska u starosnu penziju te 3. radniku kojem prestaje radni odnos na određeno vrijeme. Kako tužiocu nije prestao radni odnos ni po jednom od navedena tri osnova, to mu prema zakonu ne pripada pravo na naknadu na koju je pledirao tužbenim zahtjevom u ovoj parnici, pri tome imajući u vidu da ni ostale odredbe tog ili bilo kog drugog zakona ne propisuju pravni osnov po kojem bi mogao biti usvojen tužbeni zahtjev tužioca u ovoj parnici.

To su, dakle, razlozi zbog kojih je pravilna odluka prvostepenog suda (stav 1. izreke prvostepene presude) kojom je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev tužioca.

I u odluci o troškovima postupka dosuđenih tuženom (stav 2. izreke) pobijana presuda je pravilna, jer je u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 68/05), a radi se o troškovima koji su i po ocjeni drugostepenog suda bili potrebni tuženom radi vođenja ove parnice, sve saglasno članu 386. stav 1. u vezi sa članom 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), usljed čega žalba tužioca ni u tom dijelu nije pravno osnovana.

Polazeći od svih prethodno iznijetih razloga, žalba tužioca nije pravno osnovana pa ju je kao takvu valjalo odbiti i potvrditi prvostepenu presudu, saglasno čl. 226. i 224. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 419. Zakona o parničnom postupku."

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, 78 0 Rs 030821 19 Rsž od 4.2.2020. godine)