PRAVO NA UPLATU MIROVINSKOG STAŽA DO STJECANjA UVJETA ZA STAROSNU MIROVINU NEUPOSLENE OSOBE SKINUTE SA EVIDENCIJE NEUPOSLENIH OSOBA ZBOG NAVRŠENIH 65 GODINA ŽIVOTA

Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba

član 3b stav 1 tačka j) i član 31 stav 2

Neuposlena osoba, koja je u vrijeme kada je ispunjavala uvjete za uplatu mirovinskog staža do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, odnosno koja je prije navršenih 65 godina života bila na evidenciji kod nadležnog Zavoda za upošljavanje i imala nedostajućih ispod tri godine staža, zbog čega joj je potrebno osigurati uplatu mirovinskog osiguranja, nije mogla to pravo izgubiti navršavanjem 65 godina života i brisanjem iz evidencije neuposlenih jer bi se u tom slučaju radilo o stečenom pravu na potraživanje uplate, tim prije jer je o tome i sam organ uprave morao voditi računa, a nisu propisani uvjeti gubitka prava na predmetni zahtjev, niti rokovi za njegovo podnošenje.

Obrazloženje:

"Presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj... od 03.08.2023. godine (u daljem tekstu: sudska presuda), odbijena je tužba tužitelja podnesena protiv osporenog rješenja tuženog organa, broj i datum naveden u uvodu ove presude, kojim je kao neosnovana odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog zaključka Javne ustanove Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona, Z. (u daljem tekstu: prvostupanjski organ), broj... od 21.02.2023. godine (u daljem tekstu: prvostupanjski zaključak). Navedenim prvostupanjskim zaključkom odbačen je zahtjev tužitelja od 12.12.2022. godine za priznavanje prava na uplatu mirovinskog staža do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu za tužitelja kao neuposlenu osobu.

Protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tuženi je blagovremeno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. Tužitelj smatra da sudska presuda ne sadržava potrebno obrazloženje po osnovnom pitanju - zbog čega organi uprave i sud smatraju da tužitelj ne ispunjava uvjete za uplatu mirovinskog staža za vrijeme dok je bio evidentiran kod prvostupanjskog organa kao neuposlena osoba. Ovu tvrdnju tužitelj dovodi u vezu sa navodima prema kojim mu nikada nije data mogućnost da se izjasni na dokaze provedene u upravnom postupku, kao i da nikada nije upoznat od strane organa uprave o njegovu pravu (i mogućosti) na uplatu mirovinskog staža ispod tri godine. I dalje smatra da mu pripada pravo iz članka 39 Zakona o posredovanju u upošljavanju i socijalnoj sigurnosti neuposlenih osoba, te da odredba članka 3b stavak 1 točka j) tog zakona ne može biti posljedicu koju joj pripisuju organi uprave i sam sud. Traži da se zahtjev uvaži, preinači sudska odluka na način da se udovolji zahtjevu tužitelja, odnosno da se sudska odluka ukine i predmet vrati postupajućem sudu na ponovno postupanje, a u oba slučaja traži naknadu troškova postupka.

U odgovoru na zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je osporio osnovanost zahtjeva.

Ovaj Sud je na temelju članka 45 Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine F BiH" broj 9/05) ispitao zakonitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva i povreda propisa iz članka 41 stavak 2 tog Zakona, pa je odlučio kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:

Iz obrazloženja osporenog i prvostupanjskog rješenja, proizilazi sljedeće činjenično utvrđenje: da je tužitelj 12.12.2022. godine podnio zahtjev prvostupanjskom organu za priznavanje prava na uplatu mirovinskog staža do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu; da je prvostupanjski organ svojim zaključkom od 15.12.2022. godine zahtjev tužitelja odbacio zbog nepostojanja uvjeta za pokretanje upravnog postupka, nakon čega je tužitelj uložio žalbu, po kojoj je tuženi organ svojim rješenjem od 26.01.2023. godine žalbu tužitelja uvažio, te poništio ožalbeni zaključak prvostupanjskog organa i predmet vratio istom organu na ponovni postupak radi saslušanja stranke i ocjene dokaza; da je prvostupanjski organ u ponovnom postupku zatražio od tužitelja izjašnjenje u vezi sa okolnostima podnošenja zahtjeva za uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje dopisom broj:... od 01.02.2023. godine, na što je tužitelj putem svog odvjetnika dostavio izjašnjenje 10.02.2023. godine. Navedenim dopisom prvostupanjski organ je upoznao tužitelja i o činjenicama iz uvjerenja Biroa rada T. od 09.11.2022. godine, prema kojim je na evidenciji neuposlenih osoba vođen od 09.04.1992. godine do 06.01.2017. godine i od 09.10.2017 godine do 11.08.2021. godine. Odlučna činjenica na kojoj se temelje odluke organa uprave je činjenica da je prema Birou rada T., iz akta broj... od 08.02.2023. godine, tužitelj kao neuposlena osoba brisan sa evidencije Biroa rada T. 11.08.2021. godine zbog navršenih 65 godina života. Točnije, imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije u vrijeme podnošenja zahtjeva bio ne evidenciji neuposlenih, to su tuženi i prvostupanjski organ na temelju članka 3b. stavak 1 točka j) i članka 31 stavak 2 Zakona o posredovanju u upošljavanju i socijalnoj sigurnosti neuposlenih osoba ocijenili da tužitelju ne pripada traženo pravo.

Suština utvrđenja suda se, jednako kao i utvrđenje organa uprave, svodi na zaključak da je prvostupanjski organ pravilno utvrdio da je tužitelj svoj zahtjev za ostvarivanje prava na uplatu mirovinskog i invalidskog staža do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu podnio 12.12.2022. godine, da je na dan 11.08.2021. godine napunio 65 godina života, te iz tih razloga brisan iz evidencije neuposlenih osoba, što je utvrđeno rješenjem prvostupanjskog organa, odnosno Biroa rada T. broj... od 11.08.2021. godine, koje rješenje je osobno dostavljeno tužitelju, na koji način je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da je zbog navršenih 65 godina života skinut sa evidencije neuposlenih osoba Biroa rada T., čime je tužitelju data mogućnost izjašnjenja na bitne okolnosti. Također se u obrazloženju sudske presude navodi da iz službene evidencije Biroa rada T. nedvojbeno proizilazi da je na dan 19.02.2019. godine tužitelj upućen u Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje radi provjere dužine staža i upoznavanja sa pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. Zbog svega navedenog, sud smatra da na osnovu svih navedenih dokaza prvostupanjski organ pravilno zaključuje da tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva 12.12.2022. godine nije osoba koja se vodi kao neuposlena osoba, jer je skinut sa evidencije neuposlenih osoba zbog navršenih 65 godina života, zbog čega ne ispunjava propisani uvjet iz članka 31 stavak 2 Zakona o upošljavanju i socijalnoj sigurnosti neuposlenih osoba. Na koncu, u obrazloženju sudske presude navodi se da tužitelj ističe da je do navršenih 65 godina života i odjave sa evidencije neuposlenih osoba od strane Biroa imao 17 godina i 16 dana ostvarenog staža, te da mu je do ostvarivanja prava na mirovinu nedostajalo ukupno dvije godine 11 mjeseci i 14 dana.

Prema iznesenom stanju, točnije danom obrazloženju prvostupanjskog organa, tuženog organa i suda, zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke je osnovan.

U ovoj upravnoj stvari, tužitelj je kao korisnik prava po Zakonu o posredovanju u upošljavanju i socijalnoj sigurnosti neuposlenih osoba ("Sl.novine F BiH", br. 41/01, 22/05 i 9/08), 10.08.2021. godine brisan iz evidencije neuposlenih, s razloga jer je navršio 65 godina života (što je uvjet za starosnu mirovinu), kako je to i propisano odredbom članka 3b. stavak 1 točka j) navedenog zakona. Naknadno, 12.12.2022. godine, tužitelj je podnio zahtjev prvostupanjskom organu radi ostvarivanja prava iz članka 31 stavak 2 Zakona o posredovanju u upošljavanju i socijalnoj sigurnosti neuposlenih osoba (u daljem tekstu: Zakon). Prema odredbi tog članka, mirovinsko i invalidsko osiguranje osigurava se neuposlenoj osobi kojoj nedostaju do tri godine mirovinskog staža do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, sukladno propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju, dok je tužitelju, prema njegovoj tvrdnji, prije navršetka 65 godina starosti nedostajalo dvije godine, 11 mjeseci i 14 dana (dakle, do tri godine). Zahtjev tužitelja za ostvarivanje prava na mirovinsko i invalidsko osiguranje je odbijen sa obrazloženjem da u vrijeme kada je zahtjev podnesen tužitelj više nije na evidenciji neuposlenih, zbog čega više ne uživa prava predmetnog zakona, odnosno Zavoda.

Prilikom rješavanja zahtjeva tužitelja o njegovu pravu, prvostupanjski i tuženi organ, jednako tako i sud, nisu vodili računa o tome da pravo na uplatu mirovinskog staža, a radi ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, predstavlja pravo na imovinu iz članka 1 Protokola broj 1 Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koje je kao takvo tužitelju zagarantirano upravo domicilnim zakonodavstvom kroz odredbu članka 31 stavak 2 Zakona. Zakonom nisu propisani uvjeti gubitka prava na predmetni zahtjev, niti rokovi za podnošenje tog zahtjeva, a ukoliko su uživatelji predmetnog prava to pravo već jednom stekli. To znači da organi uprave, kao i sud, svojim tumačenjem članka 31 stavak 2 Zakona (koji kaže da će se osigurati mirovinsko osiguranje) proširuju navedenu odredbu vezivanjem za realiziranje tog prava uz postavljanje zahtjeva do dobne granice od 65 godina, a do kada neuposlena osoba ima pravo biti na evidenciji Zavoda za upošljavanje. Ovakvo široko tumačenje ide na štetu socijalno zaštićenih osoba kao neuposlene kategorije u društvu. Ukoliko je tužitelj kao neuposlena osoba stekao pravo na uplatu mirovinskog osiguranja i to u vrijeme dok je bio na evidenciji Zavoda za upošljavanje (činjenicu nedostajućih godina staža ispod tri godine nisu utvrđivali organi uprave, niti sam sud, već je navodi sam tužitelj), činjenica što u vrijeme dok je bio u evidenciji neuposlenih nije podnio zahtjev ne proizvodi gubitak stečenog prava tužitelja na uplatu mirovinskog osiguranja. Ovo stoga jer sam zakon ne predviđa sam gubitak tog prava, odnosno ne navodi uvjete i rokove uslijed kojih bi dolazilo do gubitka jednom stečenog prava. Nadalje, zakonska odredba ne traži od tužitelja podnošenje zahtjeva, već je formulirana na način da "mirovinsko i invalidsko osiguranje osigurava se neuposlenoj osobi", što znači da ukoliko je i došlo do propusta tužitelja, taj propust da se tužitelju osigura mirovinsko je jednako tako i na strani organa uprave (Zavoda za upošljavanje). Obzirom da se radi o javnom organu uprave koji je dužan znati i starati se o pravima korisnika, to je jača odgovornost Zavoda koji je, između ostalog, bio dužan i da pouči tužitelja o njegovim pravima (pomoć neukoj strani kao načelo upravnog postupka), kao i mogućnosti i uvjetima za gubitak tog prava. Navod u obrazloženju sudske presude, prema kojem je na dan 19.02.2019. godine tužitelj upućen u Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje radi provjere dužine staža i upoznavanja sa pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ne predstavlja upoznavanje tužitelja od strane prvostupanjskog organa i tuženog o pravu na uplatu mirovinskog osiguranja na jasan i konkretan način kako i glasi zakonska norma, već predstavlja upućivanje tužitelja na drugi organ i to radi upoznavanja sa pravima koja nisu tužitelju predočena niti kao izvjesna, niti kao jasna i određena, konkretna prava, zbog čega se takvo upućivanje ne može smatrati ozbiljnim i to u stupnju, uslijed čijeg nepostupanja, može doći do gubitka prava tužitelja. Također, organi uprave, kao i sud, ne navode da je tužitelj ne samo na jasan i konkretno određen način upoznat sa svojim pravom na uplatu mirovinskog staža, već ne navode niti da li je tužitelj upoznat sa mogućnosti da izgubi to svoje pravo, a ukoliko se u određenom roku određenom organu ne obrati sa pismenim zahtjevom za ostvarivanje tog prava.

Pravo na mirovinu, koje je pravo tužitelj u ovom slučaju "izgubio" je imovinsko pravo. Ovo pravo tužitelju nije prestalo time što je prestao biti u evidenciji neuposlenih, jer je to jednom stečeno, a nerealizirano pravo.

Dakle, prema mišljenju ovog suda, tužitelj kao neuposlena osoba, ukoliko je u vrijeme kada je ispunjavao uvjete za uplatu mirovinskog osiguranja prema navedenim zakonskim pravilima (prije navršenih 65 godina bio na evidenciji kod nadležnog Zavoda i imao nedostajućih ispod tri godine staža, zbog čega mu je potrebno osigurati uplatu mirovinskog osiguranja), to pravo nije mogao izgubiti navršavanjem 65 godina staža i brisanjem iz evidencije neuposlenih, jer bi se u tom slučaju radilo o stečenom pravu na potraživanje uplate, tim prije jer je o tome i sam organ uprave morao voditi računa. Gubitak prava propuštanjem postavljanja zahtjeva u točno određenom roku je isuviše teška sankcija koja, da bi se na taj način tumačila i primjenjivala, upravo na taj način bi trebala biti i zakonom predviđena. Ovdje je zakonom predviđeno pravo, ali ne i gubitak prava, već je gubitak prava posljedica tumačenja i prakse organa uprave i sudova, koje nema uporište niti u Zakonu, niti u općim pravilima (načelu pružanja pomoći neukoj stranci i načelu materijalne istine Zakona o upravnom postupku, garanciji zaštite stečenih imovinskih prava prema članku 1 Protokola broj 1 EKLjP, koja se prava mogu ograničiti izuzetno i uvijek prema jasnim i konkretnim zakonskim propisima).

Obzirom da postupak u ovoj upravnoj stvari nije okončan, to nema uvjeta za odlučivanje o troškovima postupka prema zahtjevu tužitelja.

Slijedom iznesenog, a primjenom članka 46 stavak 1 Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 04 0 U 014634 23 Uvp od 14.9.2023. godine)