PRAVO NA NAPLATU KAMATE NA GLAVNI DUG SADRŽAN U MJENICI

Zakon o mjenici

član 7 stav 2

Ako u mjenici na osnovu koje je predloženo izvršenje nije upisana kamatna stopa, smatra se da kamata nije ugovorena i tada tražitelj izvršenja nema pravo na naplatu kamate na glavni dug sadržan u mjenici jer prema načelu formalnog legaliteta prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju moraju biti identični sadržaju izvršne, odnosno vjerodostojne isprave.

Obrazloženje:

"Osporenom prvostepenim rješenjem o izvršenju u tački 4 odbijen je prijedlog tražitelja izvršenja za naplatu zakonski zatezni kamata na iznos od 6.121,38 KM počev od 09.11.2022. godine.

Protiv ovog rješenja žalbu (koju je naslovio kao prigovor) je u skladu sa odredbom člana 46 st. 3. Zakona o izvršnom postupku blagovremeno izjavio tražitelj izvršenja. U žalbi se poziva na odredbu člana člana 49. stav 1. Zakona o mjenici u kojoj je navedeno da imatelj mjenice može zahtjevati zakonsku zateznu kamatu obračunatu u skladu sa propisom kojim se uređuje visina stope zakonske kamate, te da je iz tih razloga osnovan zahtjev iz prijedloga za naplatu i zakonske kamata. Navodi da je takav pravni stav zauzeo i Kantonalni sud u S. u svome rješenju broj... od 18.12.2019. godine, a koji prilaže uz žalbu. Stoga predlaže ovom sudu da preinači pobijano rješenje i usvoji prijedlog za isplatu zakonski zatezni kamata na iznos mjeničnog duga počev od dospijeća mjenice tj. od 09.11.2022. godine.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je ispitao osporeno rješenje u granicama navoda iz žalbe i po službenoj dužnosti shodno odredbi čl. 221 Zakona o parničnom postupku ("Sl.nov. FBiH" br. 53/03,73/05 i 19/06), a u vezi sa čl. 21 Zakona o izvršnom postupku ("Sl.nov. FBiH" br. 32/03) ovaj sud zaključio je slijedeće:

Žalba nije osnovana.

Iz spisa prvostepenog suda proizilazi da je prijedlog za izvršenje od 13.11.2023. godine podnesen na osnovu mjenice broj... koja je protestirana od strane Općinskog suda u B. pod brojem... od 15.11.2022. godine, da je prijedlogom tražena i zakonska zatezna kamata na iznos iz mjenice počev od 09.11.2022. godine, da je rješenjem o izvršenju od 23.11.2023. godine usvojeno predloženo izvršenje u odnosu na glavni dug od 6.121,38 KM i troškove postupke a da je istim rješenjem odbijen prijedlog tražitelja izvršenja za naplatu zakonskih zateznih kamata, budući da u mjenici, na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvršenje, nije utvrđena obaveza izvršenika da na glavni dug plate i kamatu. Činjenične i pravne razloge prvostepenog suda u cijelosti prihvata i ovaj sud. Naime, članom 22. Zakona o izvršnom postupku je propisano da se izvršenje određuje na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, članom 29. stav 2. da su vjerodostojne isprave i mjenica i ček sa protestom, a stavom 3. iste odredbe da je vjerodostojna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze, članom 36. stav 1. da prijedlog za izvršenje mora sadržavati određen zahtjev za izvršenje uz naznaku izvršne ili vjerodostojne isprave na osnovu koje se traži izvršenje, oznaku tražitelja izvršenja i izvršenika, potraživanje čije je ostvarivanje traži, sredstvo i predmet izvršenja i druge potrebne podatke neophodne za provođenje izvršenja, a članom 39. stav 1. istog zakona da rješenje o izvršenju mora sadržavati sve elemente sadržane u prijedlogu za izvršenje. Članom 7. stav 2. Zakona o mjenici je propisano da kamatna stopa mora biti naznačena u mjenici. Ako nije, smatra se da kamata nije ugovorena.

Kako u mjenici broj..., na osnovu koje je predloženo izvršenje, nije upisana kamatna stopa, nasuprot žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostepenog suda da tražitelj izvršenja nema pravo na naplatu kamate na glavni dug sadržan u mjenici. Jer, prema načelu formalnog legaliteta, jedno od temeljnih načela u izvršnom postupku, prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju moraju biti identični sadržaju izvršne, odnosno vjerodostojne isprave. Nadalje, mjenica je samostalan, apstraktan, strogo formalan i zaseban pravni posao, pa tražitelj izvršenja može potraživati samo onu mjeničnu obvezu koja je proizašla iz izdate mjenice. Prema načelu fiksne mjenične obveze, kao jednom od načela na kojima se zasniva mjenica, mjenični dužnik ima obvezu da izvrši samo ono što je nedvosmisleno navedeno u mjenici. Obveza mjeničnog dužnika, kao i prava mjeničnog povjerioca, utvrđuju se samo na osnovu mjenice i nitko nema osnova da zahtijeva ispunjenje neke obveze koja nije naznačena u mjenici. U tom pravcu ukazujemo na stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka broj AP-892/15 od 11.11.2017. godine i AP-2344/18 od 06.06.2018. godine, koje su primjenjive i u ovom izvršnom predmetu, u kojima je Ustavni sud ukazao da prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju moraju biti identični sadržaju izvršne ili vjerodostojne isprave.

Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je pobijano rješenje zasnovano na pogrešnoj primjeni odredaba člana 49. stav 1. Zakona o mjenici i da su počinjene povrede izvršnog postupka, jer prema odredbi člana 7. Zakona o mjenici ("Službene novine F BiH" broj 32/00) u trasiranoj mjenici plativoj po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju, trasant može odrediti da svota u njoj označena, nosi kamate. U svakoj drugoj trasiranoj mjenici ova odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana. Kamatna stopa se mora naznačiti u mjenici, ako se to ne učini, odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana.

Rješenje je obrazloženo prema standardima propisanim članom 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ostale žalbene navode ovaj sud nije cijenio iz razloga propisanih članom 231. Zakona o parničnom postupku.

Kako ne stoje žalbeni razlozi a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbi člana 235. stav 2. Zakona o parničnom postupku, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostepenu odluku potvrditi."

(Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku, 46 0 V 110700 24 Gž od 8.4.2024. godine)