PRAVO NA NAKNADU TOTALNE ŠTETE NA VOZILU

Zakon o obligacionim odnosima

član 189 stav 2 i član 190

Kada se radi o totalnoj šteti na vozilu tj. kada popravka vozila tužioca nije ekonomski isplativa zbog čega nije moguća ni naturalna restitucija, tada tužiocu pripada pravo na naknadu štete u određenom novčanom iznosu, kao protuvrijednost za uništeno vozilo, a visina naknade štete se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

Obrazloženje:

"Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj... od 06.11.2023. godine, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete nastale na putničkom motornom vozilu isplati iznos od 447,74 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.12.2021. godine pa do isplate i zahtjev za izradu fotodokumentacije u iznosu od 20,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 17.12.2021. godine, sve u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude (stav I izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca na ime naknade materijalne štete, preko dosuđenog iznosa 447,74 KM do traženih 8.280,43 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 03.12. 2021 godine do isplate (stav II izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca na ime naknade štete za troškove izrade procjene visine štete u iznosu od 100,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.02.2022. godine (stav III izreke). Obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.948,00 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude (stav IV izreke).

Blagovremeno izjavljenom žalbom navedenu presudu u odbijajućem dijelu (stav II izreke) pobija tužilac zbog povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostepeni sud žalbu usvoji i preinači prvostepenu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbene zahtjeve, zahtijevajući troškove sastava žalbe u iznosu od 702,00 KM, zamolivši ovaj sud da ga obavijesti o vremenu održavanja sjednice radi prisustva istoj.

U odgovoru na žalbu tuženi osporava žalbene navode s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, zahtijevajući troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 702,00 KM.

Žalba tužioca je osnovana.

Predmet spora u ovoj parnici je tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio da mu tuženi na ime naknade štete na vozilu isplati iznos od 8.280,43 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 03.12.2021. godine, zahtjev za naknadu troškova pribavljanja policijskog zapisnika u iznosu od 20,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.12.2021. godine do isplate, zahtjev za naknadu troškova izrade procjene visine štete u iznosu od 100,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.02.2022. godine do isplate, kao i zahtjevi za naknadu troškova postupka.

Na temelju činjenica koje su iznijele stranke i dokaza koji su provedeni u prvostepenom postupku utvrđeno je da je u zapisniku o uviđaju saobraćajne nezgode Policijske uprave Konjic, Policijska stanica Jablanica, broj... od 03.12.2021. godine, navedeno da se dana 03.12.2021.godine, dogodila saobraćajna nezgoda u mjestu C., opština Jablanica, u kojoj su učestvovali D. Š., upravljajući vozilom marke "M." reg. oznake (...), vlasništvo firme "(...)" osigurano od strane tuženog polisom osiguranja br. (...) sa važnošću do 08.12.2021. godine i N. N., upravljajući motornim vozilom marke "P." reg.oznaka (...) vlasništvo J. N. (ovdje tužilac), prilikom koje je nastala materijalna šteta na vozilima; da je u prekršajnom nalogu Policijske stanice Jablanica od 03.12.2021. godine, navedeno da je D. Š. dana 03.12.2021. godine u 14:55 časova, upravljajući putničkim motornim vozilom marke "M.", prouzrokovao saobraćajnu nezgodu tako što nije držao dovoljno odstojanje između vozila, te je svojim prednjim desnim dijelom vozila ostvario kontakt sa putničkim motornim vozilom "P." registarskih oznaka (...), kojim je upravljao N. N.; da je u zapisniku o oštećenjima na vozilu, sačinjenim u vansudskom postupku od strane A. J. dana 05.12.2021. godine, navedeno da su na putničkom motornom vozilu marke "P." registarskih oznaka (...) pojedinačno navedeni dijelovi za zamjenu, dok je zadnja lijeva vrata potrebno popraviti; da je u vansudskom postupku po nalogu tužioca, vještak A. J. izvršio procjenu visine štete dana 04.02.2022. godine, i naveo da opravka vozila nije ekonomski opravdana, a da visina totalne štete na vozilu iznosi 18.309,56 KM; da je u zapisniku o oštećenju vozila sačinjenom od strane "E. osiguranja" dana 03.12.2021. godine, pojedinačno navedeno koji su dijelovi za zamjenu i za opravku na putničkom motornom vozilu marke "P."; da je u procjeni popravke od 09.03.2022. godine, sačinjenoj od strane D. T., zaposlenika tuženog, navedeno da je na putničkom motornom vozilu "P." za rad, farbarski rad, dijelove za popravku i zamjenu, nastala šteta sa PDV u ukupnom iznosu od 13.902,02 KM; da je tužilac uplatio iznos od 20,00 KM na ime izdavanja zapisnika o uviđaju; da se tužilac dana 24.12.2021. godine, obratio tuženom sa zahtjevom da mu na ime naknade štete nastale u saobraćajnoj nezgodi od 03.12.2021.godine na putničkom motornom vozilu "P." isplati iznos u visini od 19.739,56 KM, iznos od 20,00 KM na ime troškova pribavljanja policijskog zapisnika i iznos od 300,00 KM na ime troškova prevoza vozila; da je tuženi cijenio da je odštetni zahtjev tužioca djelimično osnovan, te je utvrđena visina nespornog dijela materijalne štete u predmetnom štetnom događaju u iznosu 2.500,00 KM; da je tužilac u prigovoru od 08.02.2022. godine, naveo da ponuda tuženog ne predstavlja adekvatnu naknadu štete, zbog čega je tuženi angažovao vještaka radi sačinjavanja procjene visine pretpljene štete, koji je utvrdio da je na vozilu nastala šteta u visini od 18.309,56 KM; da je tuženi djelimično usvojio prigovor tužioca iz razloga što je dana 25.02.2022. godine, zaprimio fotodokumentaciju sačinjenu od strane Policijske stanice Jablanica na osnovu koje je utvrdio dodatnu obavezu, tj, obavezu da tužiocu isplati dodatni iznos od 9.382,07 KM; da je tuženi isplatio tužiocu iznos od 2.500,00 KM na ime štete broj... i iznos od 9.382,07 KM na ime štete broj..., odnosno ukupno 11.882,07 KM; da je vještak mašinske struke D. B. u nalazu i mišljenju od 18.04.2023. godine, utvrdio obim i visinu štete na vozilu "P." kao djelimičnu štetu i obračunao da prema cijenama originalnih dijelova sa cijenom rada ovlaštenog servisa, koji je najbliži mjestu nastanka nezgode (M.) šteta iznosi 17.377,43 KM (bez PDV) odnosno 20.331,59 KM (sa PDV od 17%)., te je obračunao visinu djelimične štete i prema cijenama originalnih dijelova sa cijenom rada ovlaštenog servisa koji je najbliži mjestu prebivališta tužioca (S.) u iznosu od 14.920,43 KM (bez PDV) odnosno 17.456,90 KM (sa PDV od 17%), te je isti vještak u dijelu nalaza pod naslovom "zaključak" naveo za slučaj obračuna totalne štete na osnovu stvarne prosječne tržišne vrijednosti vozila od 32.260,00 KM i obračunatog spašenog dijela vozila od 12.097,50 KM, da bi totalna šteta na vozilu tužioca iznosila 20.162,50 KM, a ukoliko bi se šteta obračunavala na ovaj način (na osnovu stvarne prosječne tržišne vrijednosti vozila), za varijantu obračuna A (visina djelimične štete na vozilu obračunata prema cijenama orginalnih dijelova sa cijenom rada ovlaštenog servisa koji je najbliži mjestu nastanka nezgode (M.) šteta bi bila obračunata kao totalna u iznosu od 20.162,52 KM; da je isti vještak izvršio obračun totalne štete i u skladu sa Pravilnikom o jedinstvenim kriterijumima za procjenu šteta na vozilima i utvrdio da je u elektronskom katalogu EIB International CMV (šifra...) identifikovano p.m.v. marke "vw P. C.", čija je novonabavna vrijednost 51.915,00 KM, te je primjenio korekcioni faktor (amortizacija) po osnovu starosti (vremenska amortizacija), za starost vozila od 6. godina i 5. mjeseci (datum proizvodnje 2015. godine i datum štetnog događaja 03.12.2021. godine), iznosi prema tablicama za putnička motorna vozila 33% vrijednosti novonabavne cijene vozila (vremenska amortizacija je 67 %), nadalje je primijenio korekcioni faktor za više ili manje pređenih kilometara koji iznosi -10% obzirom da je vozilo tužioca prešlo više od prosječne vrijednosti kilometra za 62 565 km, odnosno za korekciju od +/- 6000 km za +/- 1% dobije se max. vrijednost korekcionog faktora od -10%, pa je vještak opisao koliko iznosi korekcioni faktor opšteg stanja vozila (nadprosječno +5 %), a za korekcioni faktor ponude i potražnje iznosi 10%, navodeći da je pregledom tržišta BiH za vozila identičnih tehničkih karakteristika i godine proizvodnje vozila, utvrđena srednja prodajna cijena 33.320,00 KM na dan vještačenja, a da prosječnu tržišnu vrijednost od 33.260,00 KM, nije moguće dostići upotrebom postojećih virjednosti korekcionih faktora i u slučaju obračuna vrijednosti totalne štete na osnovu stvarne prosječne tržišne vrijednosti vozila (32.260,00 KM), totalna šteta na vozilu iznosila bi 20.162,50 KM, kao i obračunata totalna šteta prema cijenama rada ovlaštenog servisa koji je nabliži mjestu nastanka nezogde šteta bi bila obračunata kao totalna u iznosu od 20.162,52 KM, pri čemu je vještak obračunao i varijantu visine štete nastale na vozilu tužioca po cijenama originalnih dijelova, sa cijenom rada ovlaštenog servisa koji je najbliži mjestu prebivališta tužioca obračunata kao djelimična šteta u iznosu od 14.920,43 KM., te je vještak obračunao totalnu štetu u skladu sa Pravilnikom o jedinstvenim kriterijumima za procjenu štete na vozilima na način: osnovica za obračun štete je cijena novog vozila iz kataloga ili po računu 51.915,00 KM, vrijednost vozila po osnovu: starost za 6 godina i 5 mjeseci 33% vrijednosti (vremenska amortizacija 67%) novonabavne cijene vozila iznosi 17.131,95 KM, korekcioni faktor za više ili manje pređenih kilometara iznosi -10%, korekcioni faktor za opšte stanje vozila od 5%, korekcija za više pređenih 62.565,00 km je -10% i iznosi -5.191,50 KM, opšteg stanja vozila (-10 do +10%) iznosi 5% odnosno 2.595,75 KM, ponuda i potražnja na tržištu +10% odnosno 5.191,50 KM, tako da je vještak utvrdio da je vrijednost vozila 38% odnosno 19.719,72 KM, dok vrijednost spašenih dijelova ostatka vozila tužioca "P." iznosi 37,50%, odnosno 7.397,89 KM, tako da na taj način obračuna totalne štete iznosi 12.329,81 KM, u koji iznos su uračunati sve postojeće vrijednosti korekcionih faktora.

Cijeneći da je vještak sve korektivne faktore primjenio i detaljno obrazložio način obračuna totalne štete kroz ostatak vrijednost vozila i spašenih dijelova jer se visina naknade štete određuje prema Pravilniku o jedinstvenim kriterijumima za procjenu štete na motornim vozilim, koji donose društvo za osiguranje uz saglasnost regulatornog organa, s tim da je tužilac prigovorio i naveo da mu pripada naknada štete prema varijanti A nalaza vještaka u iznosu od 8.280,43 KM, te da nije bilo mjesta da se primijeni i obračuna tzv." tržišna vrijednost" vozila tužioca i nije prihvaćena procjena vještaka utvrđene tržišne vrijednosti vozila (strana 10,11,12 nalaz i strana 14 u poglavlju napomena) obzirom da je vještak naveo da nisu pronađena vozila identičnih tehničkih karakteristika i starosti vozila pa je vještak tržišnu cijenu vozila izračunao paušalno prema sajtu www.....ba određenih vrsta vozila s obzirom da na tržištu BIH nema identičnog modela vozila vw "P.", imajući u vidu da je tužilac radi pribavljanja fotografija sa mjesta nezgode imao trošak u visini od 20,00 KM, ali da nema pravo na naknadu materijalnih troškova na ime procjene visine štete u iznosu od 100,00 KM, prvostepeni sud je odlučio kao u izreci pobijane presude pozivom na odredbe čl. 154 st. 1, čl. 155, 185 st. 1, čl. 186, 190,192 st. 1, čl. 919, 929, 940, 941 i 277 Zakona o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/86, 57/89 i "Sl. gl. RS" br. 17/93, 3/96 i 39/03 - u daljem tekstu: ZOO) i čl. 23 st. 1 Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Republike Srpske ("Sl. gl. RS" br. 82/15 i 78/20).

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kome se pobija žalbom, a u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu odredbe iz čl. 221 Zakona o parničnom postupku ("Sl. gl. RS" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu: ZPP), odlučeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:

Žalbom tužilac osnovano ukazuje da je prvostepena presuda u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U ovoj parnici tužilac traži, pored isplaćenog iznosa, da mu tuženi na ime materijalne štete nastalu na njegovom motornom vozilu u navedenoj saobraćajnoj nezgodi isplati razliku u iznosu od 8.280,43 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štetnog događaja.

Po ocjeni ovog suda, tužilac u žalbi osnovano ističe da prvostepeni sud pogrešno smatra da se visina naknade predmetne štete na vozilu tužioca određuje prema Pravilniku o jedinstvenim kriterijumima za procjenu štete na motornim vozilim.

Odredbom čl. 190 ZOO je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

U konkretnom slučaju radi se o totalnoj šteti tj. popravak vozila tužioca nije ekonomski isplativ zbog čega nije moguća ni naturalna restitucija, pa tužiocu pripada pravo na naknadu štete u određenom novčanom iznosu, kao protuvrijednost za uništeno vozilo. Kako se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti, visina naknade štete utvrđuje se u vrijeme donošenja sudske odluke, u smislu odredbe čl. 189 st. 2 ZOO.

Kod činjenice da je prvostepeni sud prihvatio obračun štete na vozilu tužioca po principu tzv. "totalne štete" (slučaj kada troškovi popravke vozila i procjenjena vrijednost ostatka vozila nadmašuju stvarnu vrijednost u momentu oštećenja) slijedi da se tužiocu šteta na vozilu treba dosuditi prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka mašinske struke.

U zaključku svog nalaza i mišljenja vještak mašinske struke D. B. je naveo da prosječna tržišna vrijednost vozila tužioca na dan sačinjavanja nalaza prema stanju vozila iznosi 32.260,00 KM, a ukoliko bi se šteta obračunavala prema jedinstvenim kriterijumima za procjenu šteta da bi u oba slučaja obračuna (varijante A i B) bila totalna šteta u iznosu od 12.329,81 KM, uz napomenu da bi u slučaju obračuna totalne štete na osnovu stvarne tržišne vrijednosti vozila totalna šteta iznosila 20.162,50 KM, s tim da postojeće vrijednosti korekcionih faktora ne omogućavaju dostizanje stvarne tržišne vrijednosti predmetnog vozila.

Kako je vještak utvrdio da stvarna tržišna vrijednost vozila tužioca iznosi 32.260,00 KM i kako nije sporno da vrijednost spašenog dijela vozila iznosi 12.097,50 KM, to proizlazi da je na vozilu tužioca nastala totalna šteta u iznosu od 20.162,50 KM.

Stoga, ovaj sud cijeni da su osnovani žalbeni navodi tužioca da se u ovom slučaju treba, shodno navedenim zakonskim odredbama, primjeniti metodologija obračuna štete prema stvarnoj tržišnoj vrijednosti vozila jer bi suprotno bilo protivno "principu pravičnosti štete", pa je imajući u vidu da je tuženi na ime naknade predmetne štete tužiocu vansudski već isplatio iznos od 11.882,07 KM, tužiocu i dosudio na ime naknade predmetne štete iznos od 8.280,43 KM (20.162,50 KM - 11.882,07 KM).

Na osnovu izloženog, valjalo je žalbu tužioca uvažiti i prvostepenu presudu u pobijanom dijelu odluke o naknadi materijalne štete (dio stava I i stav II izreke) preinačiti kao u izreci presude, primjenom odredbe čl. 229 st. 4 ZPP.

Preinačavajući odluku u pogledu glavnog zahtjeva, ovaj sud je u smislu odredbe čl. 397 st. 2 ZPP, preinačio i odluku o troškovima parničnog postupka, a prema uspjehu u parnici, u smislu čl. 386 st. 2 ZPP.

Tužilac, kojeg je u postupku zastupao punomoćnik iz reda advokata prema opredijeljenom troškovniku datom na zapisniku sa glavne rasprave od 27.09.2021. godine, saglasno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Sl. gl. RS" br. 68/05), pripada pravo na naknadu troškova pristupa na tri održana (25.01.2023., 09.03.2023. i 05.10.2023. godine) po 320,00 KM i dva neodržana ročišta (19.05.2023. i 12.07.2023.godine) u iznosu od po 160,00 KM, uvećano za paušal od 25% u iznosu od 320,00 KM, odsustvo iz kancelarije 4 sata u iznosu od 240,00 KM i troškove plaćene sudske takse na žalbu u iznosu od 400,00 KM, odnosno u ukupnom iznosu od 2.240,00 KM. Budući da je preinačenjem pobijane presude na navedeni način tužbeni zahtjev tužioca odbijen samo u neznatnom dijelu (zahtjev za troškove procjene štete u iznosu od 100,00 KM), to je isti u sporu uspio u procentu od 100%, pa mu je ovaj sud i dosudio navedeni iznos u cijelosti sa zakonskom zateznom kamatom od 04.09.2024. godine, kao dana preinačenja pobijane presude.

Pored toga, obzirom da je tužilac uvažavanjem žalbenih razloga u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je ovaj sud i dosudio na ime troškova sastava iste iznos od 702,00 KM, primjenom čl. 397 st. 2 ZPP.

Iz izloženog odluka o troškovima postupka je preinačena kao u izreci ove presude, primjenom odredbe čl. 235 tač. 3 ZPP.

Po ocjeni ovog suda, odgovor tuženog na žalbu tužioca, a time i troškovi njegovog sastavljanja, nisu bili od značaja za zaštitu prava tuženog u postupku po pravnom lijeku, pa je zahtjev tuženog za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu odbijen primjenom odredbe čl. 387 st. 1 ZPP.

U nepobijanom odbijajućem dijelu odluke o zahtjevu za troškove procjene štete u iznosu od 100,00 KM (stav III izreke) prvostepena presuda ostaje neizmjenjena."

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, 71 0 P 376034 24 Gž od 4.9.2024. godine)