Zastava Srbije

BESPLATNO | Propisi BiH / Propisi RS / Propisi FBiH / Propisi Brčko distrikta BiH / Propisi Kantona Sarajevo / Propisi Tuzlanskog kantona / Propisi Zeničko-dobojskog kantona / Propisi Hercegovačko-neretvanskog kantona / Propisi Unsko-sanskog kantona / Propisi Zapadnohercegovačkog kantona / Propisi Srednjobosanskog kantona / Propisi Hercegbosanskog kantona / Propisi Posavskog kantona / Registar službenih glasila / Mišljenja i praksa / Neradni dani RS / Neradni dani FBiH / Neradni dani Brčko distrikta

PRAVO NA NAKNADU NEOSTVARENE ZARADE ZBOG NEOSNOVANOG LIŠENjA SLOBODE

Zakon o obligacionim odnosima

član 189 st. 1 i 3


  • Lice neosnovano lišeno slobode ima pravo na naknadu neostvarene zarade zbog neosnovanog lišenja slobode samo pod uslovom da je tu zaradu legalno ostvarivalo i da je ta šteta za njega nastala.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda Mostar broj:... od 8.7.2001. godine tužena je obavezana na ime naknade nematerijalne štete isplatiti tužitelju i to za pretrpljene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode iznos od 20.000,00 KM, za duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, povrede prava ličnosti iznos od 10.000,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.5.2003. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. Preko dosuđenih iznosa tužitelj je odbijen. Tužitelj je odblien u cjelosti sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete u iznosu 15.000,00 KM za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti sa zakonskom zateznom kamatom.Tužena je obavezana isplatiti tužitelju na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade iznos od 3,500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.3.2001. godine i na ime troškova odbrane u krivičnom postupku iznos od 3.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1.11.2000. godine. Tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim potražuje iznos od 2.000,00 KM. Tužena je obavezana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.421,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 8.7.2004. godine kao dana presuđenja ra do isplate.

Drugostepenom presudom žalba tužitelja je odbijena a žalba tuženog djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu dosuđene naknade nematerijalne tako što je tužena obavezana na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode, povrede ugleda, časti, pretrpljenog straha isplatiti tužitelju iznos od 17.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate. Tužena je obavezana isplatiti tužitelju troškove odbrane u krivičnom postupku u iznosu od 3.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.12.2000. godine pa do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 3.473,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 8.7.2004. godine pa do isplate. U ostalom dijelu žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila tužena iz svih razloga određenih članom 240. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelj je odgovorio na reviziju.

Revizija je djelimično osnovana;

Prema članu 527. stav 1. tačka 1. prethodnog Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine FBiH", broj: 43/08) koji se primjenjuje u predmetnom slučaju (sada član 439. stav 1. tačka a. važećeg Zakona o krivičnom postupku- "Službene novine FBiH, broj: 35/2003) lice koje je bilo u pritvoru a potom oslobođeno od optužbe ima pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Riječ je o naknadi nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove u sijed povrede slobode, ugleda, časti i integriteta ličnosti, koja se u smislu člana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima dosuđuje u paušalnom iznosu nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu, kako pravilno osnov zahtjeva tužitelja ocjenjuje drugostepeni sud.

Tužitelj je prema utvrđenju nižestepenih sudova bio u pritvoru u periodu od 3.11.2000. godine do 23.3.2001. godine, oko 5 mjeseci, optužen za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, da bi potom bio oslobođen odgovornosti.

Neosnovano lišenje slobode, režim pritvora i širok odjek u javnosti izazvani su kod tužitelja duševne bolove zbog kojih je trpio nematerijalnu štetu.

Ovo su utvrdila oba nižestepena suda, ali su naknadu odredila različito. Dok je prvostepeni sud dosudio naknadu za tri oblika nematerijalne štete, drugostepeni sud je odredio jedinstvenu naknadu zbog neosnovanog lišenja slobode, povrede ugleda, časti i pretrpljenog straha.

Drugostepeni sud je pravilno odredio jedinstvenu naknadu jer lice neosnovano lišeno slobode trpi jednu nematerijalnu štetu, budući da je poremećaj, psihičke i emocionalne ravnoteže pritvorenog lica, produkt ukupnog stresnog stanja izazvanog povredom slobode, ugleda, časti i drugih prava ličnosti, koje je nedjeljivo. Navedeni duševni bolovi ne podrazumjevaju i strah, kako pogrešno u nabrajanju vidova nematerijalne štete navodi drugostepeni sud. Nematerijalna štete za pretrpljeni strah predstavlja drugi vid štete koji ne ulazi u opseg nematerijalne štete iz osnova koji pripada tužitelju.

S obzirom da je naknada dosuđena u ukupnom iznosu, ovaj sud je ispitivao pobijanu presudu u pogledu visine dosuđene naknade za pretrpljene duševne bolove zbog povrede slobode, ugleda i časti tužitelja zbog neopravdanog pritvora.

Po ocjeni ovog suda drugostepeni sud nije pravilno odredio visinu naknade nematerijalne štete.

Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a naročito dužinu lišenja slobode, uslove boravka u pritvoru, objavljivanje imena osumnjičenog, intezitet duševnih bolova u vezi sa kvalifikacijom krivičnog djela, gubitak ugleda u životnoj sredini, odvajanje od porodice i okruženja, i druge okolnosti koje utiču na težinu i trajanje duševnih bolova, ovaj sud smatra da pravična naknada od 10.000,00 KM odgovora nematerijalnoj šteti koju je tužitelj neosnovanim lišenjem slobode pretrpio.

Zbog toga je djelimično osnovan prigovor tužene u reviziji na visinu dosuđene naknade nematerijalne štete.

Na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od podnošenja tužbe, kako pravilno odlučuje drugostepeni sud primjenom člana 186. i 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (zaključak Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 9.4.2003. godine), pa su neosnovani prigovori u reviziji na vrijeme od kada tužitelju pripada kamata.

Osnovano tužena u reviziji ističe da tužitelj naknadu troškova krivičnog postupka nije mogao tražiti u predmetnoj parnici. Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, a obuhvataju pored ostalih i nagradu i nužne izdatke branitelja (član 88. stav 1. i 2. tačka 7. prethodnog Zakona o krivičnom postupku). O tim troškovima se odlučuje odlukom u krivičnom postupku, a u slučaju kakav je predmetni padaju na teret sredstava suda (član 92. stav 1. Zakona o krivičnom postupku), pa nije bilo osnova da budu tužitelju dosuđeni u predmetnom parničnom postupku.

Osnovano tužena u reviziji ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primjerno materijalno pravo, odredbe člana 189. stav 1. i 3. ZOO kada je tužitelju dosudio naknadu neostvarene zarade zbog neosnovanog lišenja slobode. Ova naknada tužitelju bi pripadala samo pod uslovom da je tužitelj tu zaradu legalno ostvarivao i da je ta šteta za njega nastala. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj prije pritvaranja radio kod punca kao neprijavljeni radnik, dakle "na crno" i da je mjesečno zarađivao po 700,00 KM. Nižestepeni sudovi polaze od činjenice da bi tužitelj i za vrijeme za koje je bio lišen slobode na isti način ostvarivao zaradu u istom iznosu, pa mu taj iznos dosuđuju kao izgubljenu zaradu, odnosno naknadu za izmaklu korist. Po ocjeni ovog suda takav, nelegalan način zarade tužitelja ne može biti priznat, pa se ne može tretirati nastalom štetom koja pripada tužitelju.

Iz navedenih razloga ovaj sud je djelimičnim uvažavanjem revizije preinačio drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao u izreci ove presude, a primjenom člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Imajući u vidu da je ovom presudom smanjen uspjeh tužitelja u sporu sa 33% na 24%, to je srazmjerno tom uspjehu izmjenjena odluka o troškovima postupka pa su troškovi postupka smanjeni sa 3.473,60 KM na 1.781,00 KM. Ukupni troškovi tužitelja su iznosili 7.421,00 KM.

Odbijen je zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju u iznosu od 660,00 KM jer ova procesna radnja nije bila potrebna radi vođenja ove parnice (član 397. stav 1. a u vezi sa članom 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku)."



(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 1272/05 od 7.11.2006. godine)