PRAVNA POSLjEDICA UVAŽAVANjA ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANjE SUDSKE ODLUKE

Zakon o upravnim sporovima

član 46 stav 2

Kada uvaži zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke, sud može pobijanu presudu prvostepenog suda preinačiti na način da se tužba tužitelja uvažava.

Obrazloženje:

"Presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj:... od 14.08.2024. godine (koja je ispravljena rješenjem o ispravci presude, broj:... od 11.09.2024. godine, u pogledu datuma pobijane presude), odbijena je tužba protiv osporenog rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv Prijave komunalne takse za isticanje firme, broj:... od 08.04.2019. godine, koju je u ime tužitelja podnio Kantonalni porezni ured Mostar, Porezna ispostava K. za 2019. godinu u iznosu od 6.300,00 KM, za jedno uplatno mjesto na području Općine K..

Protiv navedene presude tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa i povrede pravila federalnog zakona o postupku, iz razloga koji su u zahtjevu navedeni i detaljno obrazloženi. U zahtjevu ponavlja navode iz tužbe da je Odlukom o komunalnim taksama Općinskog vijeća K. od 06.06.2013.godine, na osnovu koje je razrezana komunalna taksa u ovom postupku, kao kriterij za utvrđenje visine takse propisana djelatnost taksenog obveznika, pa je na taj način povrijeđeno pravo tužitelja na jednakost pred zakonom iz člana II.A.2.(1) c) Ustava F BiH, zbog čega je predložio prvostepenom sudu da u skladu sa članom IV.C. 10. (4) Ustava Federacije BiH pred Ustavnim sudom Federacije BiH pokrene ustavno pitanje o ocjeni ustavnosti Odluke o komunalnim taksama Općine K., od 06.06.2023. godine, kao prethodno pitanje u konkretnom upravnom sporu, a što je prvostepeni sud propustio, čime je povrijedio odredbe Ustava Federacije BiH i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, na štetu tužitelja. Pri tome se tužitelj pozvao na presude Ustavnog suda Federacije BiH, broj: 16/23 i broj: 21/23, kao i presudu Vrhovnog suda Federacije BiH, broj:... od 23.05.2024. godine, a opreza radi predlaže ovom sudu da u skladu sa članom IV.C. 10. (4) Ustava Federacije BiH pred Ustavnim sudom Federacije BiH pokrene ustavno pitanje o ocjeni ustavnosti Odluke o komunalnim taksama Općine K., od 06.06.2023. godine, kao prethodno pitanje u konkretnom upravnom sporu. U konačnici predlaže da ovaj sud zahtjev za vanredno preispitivanje uvaži, pobijanu presudu preinači na način da se tužba tužitelja uvaži i osporeno rješenje tuženog, kao nezakonito poništi ili da eventualno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Ujedno predlaže da ovaj sud obaveže tuženog da tužitelju nadoknadi troškove postupka prema priloženom troškovniku.

U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

Ovaj Sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. tog Zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

Prema obrazloženju pobijane presude i stanju spisa predmeta, proizilazi da je prvostepeni organ, primjenom odredbe iz člana 21. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, podnio prijavu komunalne takse, broj:... od 08.04.2019. godine, u ime tužitelja, kao obveznika plaćanja takse za isticanje firme za 2019. godinu, za 1 (jedno) uplatno mjesto, na području Općine K., u iznosu od 6.300,00 KM. Protiv navedene prijave tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženi osporenim rješenjem broj:... od 16.03.2022. godine, odbio kao neosnovanu, cijeneći da je prvostepeni organ u zakonito provedenom postupku pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio odredbe Odluke o komunalnim taksama Općinskog vijeća K., broj:... od 06.06.2013. godine, kao važećeg materijalnog propisa koji reguliše konkretnu upravnu oblast. U obrazloženju osporenog rješenja tuženi je zauzeo stav da ispitivanje i ocjena zakonitosti općinskih odluka izlazi iz okvira nadležnosti tuženog. Protiv osporenog rješenja tužitelj je podnio tužbu u upravnom sporu, a pobijanom presudom prvostepeni sud je predmetne akte nadležnih organa, ocijenio pravilnim i na zakonu zasnovanim, radi čega je tužbu odbio.

Osnovano tužitelj u zahtjevu za vanredno preispitivanje ističe neustavnost Odluke o Odluke o komunalnim taksama Općinskog vijeća K., broj:... od 06.06.2013. godine, pozivajući se na stav Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine vezano za propisivanje plaćanja taksi za isticanje firmi/natpisa na poslovnim ili drugim prostorijama (kao što je u konkretnom slučaju).

Naime, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je u presudi broj: U-31/23 od 12.03.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/24 od 24.04.2024. godine), u tački 7.1. obrazloženja iznio Preciziranje stava Ustavnog suda Federacije vezano za propisivanje plaćanja taksi za isticanje firmi/natpisa na poslovnim ili drugim prostorijama, nakon što je prethodno konstatovao trend porasta broja zahtjeva koji se odnose na osporavanje propisa o naplati komunalnih taksi za isticanje firme privrednih subjekata, te s tim u vezi ukazao na potrebu da se precizira stav tog suda u predmetima ove vrste kako bi se isti rješavali na jedinstvenom osnovu i na jednoobrazan način. U tom preciziranom stavu Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je jasno ukazao da propisivanje godišnjih taksi/naknada/pristojbi za istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama, objektima i slično, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer je isticanje firme/natpisa zakonska obaveza svakog subjekta koji obavlja privrednu djelatnost u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je utvrđena Zakonom o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", broj: 81/15 i 75/21), odnosno Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 75/21), a pri izvršenju te obaveze kanton, grad ili opština ne pružaju nikakvu uslugu koja bi opravdavala naplatu predmetne takse. Također, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine navodi da je propisivanje periodične obaveze plaćanja na ime isticanja firme nespojivo sa finansijsko-pravnom i ekonomskom prirodom takse/naknade/pristojbe kao jednokratnog davanja za pruženu uslugu od odgovarajućeg organa vlasti, te da propisivanje obaveze plaćanja na godišnjem nivou, ima uz to jasno obilježje neke vrste parafiskalnog nameta. Stoga se, prema stavu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, takva obaveza ne da opravdati ni javnim interesom, niti je njeno propisivanje proporcionalno cilju koji bi se, eventualno, njome htjelo postići, već se naprotiv i povrh svega, ulazi u domen neopravdanog upliva države u pravo na imovinu obveznika takvog davanja.

Kako prema navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-31/23 od 12.03.2024. godine, propisivanje godišnje takse za istaknutu firmu na poslovnim i drugim prostorijama, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a polazeći od toga da su odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine konačne i obavezujuće i da su svi organi vlasti dužni da ih izvršavaju, to je zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke iz naprijed navedenih razloga valjalo uvažiti, budući da su predmetna rješenja, a i pobijana presuda, zasnovani na odredbama navedene Odluke o komunalnim taksama Općinskog vijeća K., od 06.06.2013. godine, koja suprotno navedenoj presudi Ustavnog suda, propisuje obavezu plaćanja godišnje takse za istaknutu firmu na poslovnim i drugim prostorijama pravnih i fizičkih lica, kako se to navodima zahtjeva osnovano ukazuje. Pri tome se tužitelj u svom zahtjevu za vanredno preispitivanje pravilno pozvao i na presudu Vrhovnog suda Federacije BiH broj:... od 23.05.2024. godine, kojom je ovaj Sud u istovrsnoj upravnoj stvari postupio u skladu sa preciziranim stavom iz citirane presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 12.03.2024. godine.

Imajući u vidu navedeno, ovaj Sud je na osnovu odredbe iz člana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, uvažio zahtjev tužitelja i pobijanu presudu prvostepenog suda preinačio na način da se tužba tužitelja uvažava, osporeno rješenje tuženog organa i prijava komunalne takse prvostepenog organa, poništavaju, kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

Ovaj Sud je primjenom odredbi iz člana 386. stav 1., člana 387., 396 i 397. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u vezi s odredbama člana 55. Zakona o upravnim sporovima, odlučio i o troškovima upravnog spora, a isti se sastoje od troška sastava tužbe po punomoćniku - advokatu u iznosu od 240,00 KM, uvećano za 40,80 KM na ime PDV-a; troška sastava zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke u iznosu od 360,00 KM, uvećano za 61,20 KM na ime PDV-a, kao i trošak sudskih taksi na tužbu i pobijanu presudu u iznosu od 162,00 KM, što ukupno iznosi 864,00 KM."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 07 0 U 021283 24 Uvp od 23.10.2024. godine)