Zastava Srbije

PRAVNA POSLJEDICA PROPUSTA POSLODAVCA IZVRŠENIKA DA POSTUPI PO RJEŠENJU O IZVRŠENJU

Zakon o izvršnom postupku

član 163


  • Kada poslodavac izvršenika ne postupi po rješenju o izvršenju kojim mu je bilo naloženo da provede izvršenje na plati izvršenika, on je odgovoran za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih rata, pa tražilac izvršenja može predložiti da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju.

Obrazloženje:


"Prvostepenim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor poslodavca izvršenika, "..." d.o.o. Sarajevo, od 02.07.2020. godine pa je rješenje o izricanju novčane kazne prvostepenog suda broj:... od 18.06.2020. godine u cjelosti održano na snazi.

Žalbu protiv navedenog rješenja blagovremeno je podnijelo pravno lice "..." d.o.o. Sarajevo, u svojstvu ranijeg poslodavca izvršenika, prvenstveno navodeći da nikada nije primio Zaključak prvostepenog suda od 25.05.2015. godine kojim mu je bilo naloženo da provede izvršenje na plati izvršenika. Također je istakao da je potraživanje tražioca izvršenja u ovoj pravnoj stvari mnogo manje od iznosa izrečenog novčanom kaznom, te da pravno lice... ne može izvršiti obavezu isplate po obustavi na plati ni nakon izrečene kazne, obzirom da je izvršeniku prestao radni odnos kod navedenog poslodavca. Žalbom je predloženo da se prvostepeno rješenje ukine.

Žalba je dostavljena tražiocu izvršenja na odgovor, no međutim odgovor na žalbu nije podnesen.

Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu člana 221. u vezi sa članom 236. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15 - u daljem tekstu: ZPP), a na osnovu člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/2003, 52/2003 - ispr., 33/2006, 39/2006 - ispravka, 39/2009, 35/2012 i 46/2016 i "Službeni glasnik BiH", br. 42/2018 - odluka Ustavnog suda BiH; u daljem tekstu: ZIP), pa je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Žalba je osnovana.

Iz stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud rješenjem od 17.02.2015. godine odredio izvršenje temeljem prijedloga za izvršenje podnesenog na osnovu izvršne isprave - presude zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu broj:... od 05.07.2013. godine, kojom je izvršenik obavezan tražiocu izvršenja isplatiti iznos do 308,55 KM na ime duga, te mu nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 23,14 KM. Izvršenje je određeno na plati izvršenika koji je istu ostvarivao kao zaposlenik kod poslodavca "..." d.o.o. Sarajevo. Zaključkom od 25.05.2015. godine, prvostepeni sud je naložio poslodavcu izvršenika da provede izvršenje na plati izvršenika te da o eventualnim smetnjama obavijesti sud. Podneskom od 26.01.2018. godine, tražilac izvršenja je obavijestio prvostepeni sud da poslodavac izvršenika nije postupio po rješenju o izvršenju, nakon čega je prvostepeni sud dopisom od 16.02.2018. godine pozvao poslodavca da, bez odlaganja, dostavi povratnu informaciju o provođenju rješenja o izvršenju u ovoj pravnoj stvari. Iako je poslodavac izvršenika uredno primio navedeni dopis prvostepenog suda, po istom se nije očitovao pa je prvostepeni sud ponovno, dopisom od 17.05.2018. godine, naložio poslodavcu da se, prije izricanja novčane kazne, u roku od 8 dana izjasni zašto nije postupio po Zaključku prvostepenog suda od 25.05.2015. godine, kojim mu je bilo naloženo provođenje rješenja o izvršenju na plati izvršenika. Postupajući po dopisu suda, poslodavac izvršenika je dopisom od 25.05.2018. godine obavijestio prvostepeni sud da izvršenik od dana 07.05.2018. godine više nije zaposlen kod njega pa da, iz tog razloga, ne može postupiti po rješenju o izvršenju, pri čemu je dostavio podatke o novom poslodavcu izvršenika. Imajući u vidu navedenu informaciju, prvostepeni sud je zaključkom od 29.06.2018. godine naložio tražiocu izvršenja da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, nakon čega je tražilac izvršenja podneskom od 10.07.2018. godine predložio da prvostepeni sud postupi u skladu sa odredbama člana 163. ZIP-u, te naloži poslodavcu izvršenika, "..." d.o.o. Sarajevo, da isplati tražiocu izvršenja sve rate koje je propustio obustaviti i isplatiti po rješenju o izvršenju od 17.02.2015. godine, a sve obzirom da mu je rješenje o izvršenju dostavljeno na provođenje još 2015. godine, te obzirom da tri godine nije postupio po istom.

Zaključkom od 11.09.2018. godine prvostepeni sud je, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, naložio poslodavcu izvršenika da dostavi dokaz da je postupio po zaključku suda od 25.05.2015. godine (kojim mu je naloženo da pristupi provođenju rješenja o izvršenju), naglašavajući mu da je tek podneskom od 29.05.2018. godine obavijestio prvostepeni sud o nemogućnosti postupanja po rješenju o izvršenju budući da izvršenik više nije njegov zaposlenik, a sud je iz dokaza priloženog uz podnesak (obrazac JS3100) utvrdio da je izvršenik kod navedenog poslodavca prestao sa radom sa danom 07.05.2018. godine, što znači da je poslodavac imao mogućnost i obavezu da provede Rješenje o izvršenju iz 2015. godine, a na šta ukazuje i tražilac izvršenja u svom podnesku koji je sud dostavio poslodavcu.

Kako poslodavac izvršenika nije postupio po Zaključku prvostepenog suda od 11.09.2018. godine, to je sud Rješenjem od 18.06.2020. godine, a primjenom odredbi člana 17. stav 1. i 4. ZIP-u, istome izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM. Protiv navedenog rješenja, poslodavac izvršenika je izjavio prigovor navodeći da Rješenje o izvršenju nije mogao provesti jer je njegov tadašnji zaposlenik, izvršenik u ovoj pravnoj stvari, imao obustave na lični dohodak koje su iznosile 50% neto plate, te ističući da se poslodavcu nisu do 2018. godine obratili niti prvostepeni sud niti tražilac izvršenja u vezi sa činjenicom da se izvršenje na plati ne provodi. Postupajući po izjavljenom prigovoru, prvostepeni sud je isti odbio kao neosnovan.

Žalbom poslodavca dovedena je u pitanje pravilnost prvostepene odluke, odnosno primijenjenog materijalnog prava.

Naime, odredbom člana 17. stav 1.-4. ZIP-u (Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku) propisano je:

(1) Kad je ovim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo izvršenja, može se izreći fizičkim licima u iznosu od 100 KM do 5.000 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000 do 100.000 KM.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana novčana kazna u iznosu od 500 KM do 5.000 KM može se izreći i odgovornom licu u pravnom licu.

(3) Novčana kazna iz st. 1. i 2. ovog člana može se ponovo izricati ako izvršenik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani.

(4) Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti izvršeniku da se izjasni, a po potrebi održaće i ročište radi izvođenja dokaza.

Dakle, uvjet za izricanje novčane kazne i prinudnim mjera u izvršnom postupku je da je ovim Zakonom predviđena mogućnost novčanog kažnjavanja, kao sredstva izvršenja.

Po mišljenju vijeća ovoga suda, odredbama ZIP nije regulisana mogućnost izricanja novčane kazne poslodavcu u situaciji kad propusti provesti izvršenje na plaći izvršenika, nego je posebnom, lex specialis odredbom člana 163. ZIP-u regulisana odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih rata, i to:

(1) Tražilac izvršenja može predložiti da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju.

(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja može podnijeti do završetka izvršnog postupka.

(3) Rješenje kojim se usvaja prijedlog tražioca izvršenja ima dejstvo rješenja o izvršenju.

(4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o izvršenju ili je propustio postupiti po članu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za štetu koju je tražilac izvršenja zbog toga pretrpio.

Kako je u konkretnoj pravnoj situaciji, tražilac izvršenja upravo prijedložio da se od izvršenikovog poslodavca... naplate rate koje je propustio obustaviti izvršeniku, to je sud najprije trebao odlučiti o tom prijedlogu usvajajući ga, a posebno što nije bilo osnova donošenju rješenja o izricanju novčane kazne poslodavcu izvršenika u konkretnoj situaciji, jer predmet izvršenja nije bilo vraćanje rad ili bilo koja drugo radnja trpljenja ili činjenja od strane izvršenika, a za koje je odredbama ZIP-u (član 203., 209., 210., 216. i 227. ZIP-u) predviđena novčana kazna kao sredstvo izvršenja.

Zbog naprijed navedenog, odnosno ostvarenog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, uvažavanjem žalbe je prvostepeno rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, primjenom člana 235. tačka 3. ZPP-u."



(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 01 419739 23 Gž od 22.8.2023. godine)