PRAVNA POSLjEDICA NEPOSTOJANjA RAZLOGA ZA ŽALBU

Zakon o parničnom postupku

član 226

Kada u pobijanom dijelu presude razlozi za žalbu ne postoje, odnosno, kada su neosnovani, žalba se odbija i prvostepena presuda potvrđuje.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj: 59 0.... 19 Ps od 16.12.2019. godine:

I Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravni osnov za sticanje prava svojine i posjeda na nekretnini označenoj kao k.č.br..., zvana N. i., u naravi stan na drugom spratu zgrade (Lamela 1) etažne oznake 2-21 koji se sastoji od 1 sobe, 1 kuhinje, 1 kupatila sa wc, 1 predprostora i 1 balkona, jednosoban stan, površine 39 m2, upisan u zk.ul. br.. k.o. Bijeljina 1, a koja nekretnina po katastarskom operatu odgovara nekretnini označenoj kao k.č.br...., jednosoban stan površine 39 m2, upisanoj u List nepokretnosti br.... po novom premjeru, a što su tuženi dužni priznati, te trpjeti i dozvoliti da se tužiteljica na osnovu ove presude a na gore navedenoj nekretnini, uknjiži kao vlasnik sa djelom od 1/1 u zemljišno knjižnom ulošku br.... k.o. Bijeljina 1 i u katastarskom operatu kao posjednik sa dijelom od 1/1 u listu nepokretnosti br.....

II Utvrđuje se da su izvršenja koja se vode pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini u predmetima br. 59 0 Ip... Ip i br.... nedopuštena na nekretnini označenoj kao k.č.br.., zvana N. I., u naravi stan na drugom spratu zgrade (Lamela 1) etažne oznake 2-21 koji se sastoji od 1 sobe, 1 kuhinje, 1 kupatila sa wc, 1 predprostora i 1 balkona, jednosoban stan, površine 39 m2, upisan u zk.ul.br.... k.o. Bijeljina 1, a koja nekretnina po katastarskom operatu odgovara nekretnini označenoj kao k.č.br..., jednosoban stan površine 39 m2, upisanoj u List nepokretnosti br.... po novom premjeru.

III Ukidaju se rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda u Bijeljini br. 59 0.... Ip od 23.5.2016. godine i br.... od 30.8.2016. godine i nalaže se obustava izvršenja po tim rješenjima na nekretnini označenoj kao k.č.br..., zvana N. i., u naravi stan na drugom spratu zgrade (Lamela 1) etažne oznake 2-21 koji se sastoji od 1 sobe, 1 kuhinje, 1 kupatila sa wc, 1 predprostora i 1 balkona, jednosoban stan, površine 39 m2, upisan u zk.ul. br.... k.o. Bijeljina 1, a koja nekretnina po katastarskom operatu odgovara nekretnini označenoj kao k.č.br...., jednosoban stan površine 39 m2, upisanoj u List nepokretnosti br.... po novom premjeru.

IV Nalaže se brisanje zabilježbe izvršenja rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda u Bijeljini br. 59 0 Ip... Ip od 23.5.2016. godine i br. 59 0 Ip.... Ip od 30.8.2016. godine u "C" teretnom listu zemljišnoknjižnog uloška br.... k.o. Bijeljina 1.

V Obavezuju se tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od... KM, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude.

Protiv ove presude prvotuženi je u zakonskom roku izjavio žalbu iz svih razloga predviđenih članom 208. ZPP sa prijedlogom da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cjelini a tužiteljica obaveže da prvotuženom naknadi troškove parničnog postupka koji su precizirani na zapisniku od 18.11.2019. godine kao i troškove žalbe koji su navedeni u troškovniku koji je sastavni dio žalbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

U razlozima pobijanja prvotuženi navodi da nije bilo mjesta odlučivanju o tužbenom zahtjevu kako je postavljen jer se u ovom slučaju radi o izlučnoj parnici u kojoj je bilo dozvoljeno odlučivati samo o dopuštenosti izvršenja na nekretnina koja je predmet izvršnog postupka što znači da je tužba bila nedopuštena u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na sticanje prava svojine pa je u tom dijelu tužbu trebalo odbaciti.

U pogledu sticanja prava vlasništva i postojanja pravnog osnova prvostepeni sud je takav dio tužbenog zahtjeva rješavao u okviru odredaba Zakona o stvarnim pravima što je takođe u suprotnosti sa odredbom člana 51. stav 1. ZIP-a što nije bilo moguće. Međutim, čak i da je bilo moguće odlučiti o kumulaciji tužbenih zahtjeva kako su postavljeni (iako smatra da to nije bilo moguće) prvostepeni sud je pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava u dijelu koji se odnosi na pravni osnov sticanja prava svojine jer je u konkretnom slučaju zaključio da je osnov sticanja Ugovor o udruživanja sredstava za izgradnju koji je zaključen 18.6.2007. godine i da se radi o sticanju na osnovu zakona, što je potpuno pogrešno jer se radi o kupoprodajnom ugovoru pa nije bilo pravilno cijeniti pravni karakter ovog ugovora samo po njegovom naslovu nego je trebalo cijeniti njegovu sadržinu. U tom pravcu navodi da ni ovaj ugovor o udruživanju sredstava nije mogao biti osnov za sticanje prava svojine na način kako to navodi pobijana presuda jer se radi o ništavom pravnom poslu kako prema odredbi člana 53. Zakona o stvarnim pravima tako i prema odredbama člana 33.u vezi sa članom 20. stav 1. tada važećeg Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima a to znači da tužiteljica u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje nije imala valjan pravni osnov za sticanje vlasništva pa su potpuno bez značaja činjenice ispunjenja ovog ugovora (da je isplatila cijenu prodavcu, da je ušla u posjed i sl.). Ovo zbog toga što se ne može zanemariti da ugovor koji treba da predstavlja pravni osnov sticanja prava svojine, nije imao valjanu formu što znači da je bez pravnog dejstva. Zato je prvostepeni sud pogrešno cijenio odredbu člana 8. ZPP kao i odredbu člana 191. stav 4. istog zakona što su takođe razlozi koji dovode u sumnju pravilnost presuđenja.

Povredu ovih odredaba žalilac nalazi u tome što prvostepeni sud nije cijenio predložene dokaze od strane prvotuženog, izvršne spise iz kojih proizilazi da je u momentu podnošenja prijedloga za izvršenje od strane žalioca protiv drugotuženog kao izvršenika, isti bio upisan kao vlasnik predmetnog stana, da do upisa zabilježbe izvršenja tužiteljica nije imala takva prava koja bi sprečavala izvršenje na predmetnom stanu tj. nije imala valjan pravni osnov za sticanje prava na ovoj nekretnini, pa kako se žalilac pouzdao u podatke iz javne evidencije nekretnina i nakon toga pokrenuo izvršne postupke protiv upisanog vlasnika, to može da znači njegovu savjesnost u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje pa je pogrešan zaključak suda je tužiteljica prije upisane zabilježbe koja omogućuje pravo na namirenje žaliocu, stekla pravo svojine na predmetu izvršenja, na osnovu zakona.

Iz navedenih razloga se izvršenje na predmetnom stanu ne može smatrati nedopuštenim navodeći i identičan pravni zaključka izražen u presudi Okružnog suda u Bijeljini u predmetu broj.... Gž.

Na osnovu ovih obrazloženih žalbenih razloga žalitelj smatra da ima osnova da se usvoji prijedlog žalbe u odnosu na opstanak prvostepene presude.

Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila sve navode žalioca i predložila da se ista odbije kao neosnovana budući da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe i procesnog i materijalnog prava te je predložio da se presuda, kao takva, potvrdi u cjelini.

Postavljen je zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od... KM.

U obrazlaganju neosnovanih navoda žalioca, tužiteljica ističe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je tužiteljica još 2007. godine, kao suinvestitor stekla pravni osnov za sticanje prava svojine, da se ovakav način sticanja, finansiranjem izgradnje svojim sredstvima koja su cijelosti isplaćena, podvodi pod pojam sticanja prava svojine po osnovu zakonu u skladu sa odredbom člana 23. i 24. Zakona o stvarnim pravima, da je iz ovog ugovora zaključenog 2007. godine stekla i pravo upisa vlasništva u javnu evidenciju, što znači da je na strani drugotuženog, u takvoj situaciji ostala upisana samo tzv. "gola" svojina pa je pravilno utvrđeno da postoje razlozi da se utvrdi nedopustivost izvršenja u pogledu predmetnog stana i da se u tom dijelu izvršenje obustavi. Kako su ove činjenice (sticanja prava vlasništva na osnovu valjanog pravnog osnova, činjenice da je ugovor realizovan u cjelini isplatom cijene i stupanjem u posjed) kao i činjenica da su sve ove radnje izvršene prije upisa zabilježbe izvršnog postupka, čak i prije podnošenja prijedloga za izvršenje, pravilnost pobijane presude, nije dovedena u sumnju ni jednim žalbenim razlogom.

Tačno je u žalbi navedeno da je jedno od načela zemljišno-knjižnog prava i načelo povjerenja u zemljišne knjige međutim, radi se o oborivoj zakonskoj pretpostavci a tužiteljici je u konkretnom slučaju uspjelo dokazivanje da je drugotuženi samo formalno upisan kao vlasnik uz napomenu da je žalilac s obzirom na njegovo sjedište u istom gradu u kome se nalazi i predmetni stan, mogao utvrditi kakvo je faktično stanje u pogledu posjeda predmetnog stana.

Iz navedenih razloga smatra da je žalba neosnovana zbog čega je predloženo da se prvostepena presuda kao pravilna i zakonita potvrdi jer identičan pravni stav naveden je i u odluci Ustavnog suda BiH broj AP-2326/18 od 17.7.2018. godine.

Ispitujući prvostepenu presudu u dijelu u kome se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tačka 2, 3, 8, 9, 12. i 13. ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje, a u smislu odredbe iz člana 221. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, dalje: ZPP), drugostepeni sud je donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga:

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje pravnog osnova za sticanje prava vlasništva na stanu navedenom u izreci prvostepene presude kao i zahtjev za uknjižbu na njeno ime sa 1/1 dijela, te zahtjev za utvrđenje da su nedopustiva izvršenja u predmetima Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj... i broj..., u kojima je dozvoljeno izvršenje na navedenom stanu, zahtjev za obustavu izvršenja na predmetnom stanu i zahtjev za brisanje zabilježbe izvršenja prema navedenim rješenja kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

Kao činjenice bitne za odluku a koje su proizilazile iz ocjene izvedenih dokaza, nespornih navoda stranaka i rezultata cjelokupnog raspravljanja utvrđeno je: da je između prvo i drugotuženog u toku postupak za izvršenje u predmetima Okružnog prvostepenog suda broj... i...; da je prvotuženi u tim predmetima bio tražilac izvršenja a drugotuženi izvršenik i da je izvršenje dozvoljeno na nekretninama izvršenika tj. drugotuženog i to nekretnina u pogledu kojih tužiteljica u ovoj parnici dokazuje razloge da je na tom predmetu ona stekla pravo vlasništva zbog čega smatra da je izvršenje nedopušteno a što utiče i na dalji ishod izvršnog postupka na ovom predmetu izvršenja; da je u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje i u vrijeme zabilježbe izvršenja drugotuženi bio upisan kao vlasnik predmetnog stana; da je tužiteljica sa drugotuženim odnosno njegovim prednikom dana 18.6.2007. godine zaključila ugovor o udruživanju sredstava za kupovinu ovog stana; da je cjelokupnu cijenu koja je bila predmet ugovora isplatila iz kreditnih sredstava dobijenih od... Bank a.d. Bijeljina; da se od 2008. godine uselila u predmetni stan i od tada je njegov faktički mirni i zakoniti posjednik; da je iz pismenih ugovora koji su izvedeni kao dokaz (ugovor o udruživanju sredstava od 18.6.2007. godine, ugovor o kreditu za kupovinu stana od 30.7.2007. godine, ugovor o solidarnom dužništvu u vezi istog kredita, zaključen istog dana, Aneks ugovora o kreditu zaključen 26.8.2016. godine, te notarski obrađen ugovor o zasnivanju hipoteke od 23.12.2013. godine u svrhu obezbjeđenja urednog vraćanja kredita za kupovinu stana od 30.7.2007. godine, Aneks ugovora o zasnivanju hipoteke zaključen 30.8.2016. godine o zasnivanju hipoteke u svrhu obezbjeđenja uredne otplate istog kredita) utvrđena njihova sadržina koja je tipična za ovu vrstu pravnog posla, te je na osnovu ovih činjenica udovoljeno tužbenom zahtjevu u cjelini sa obrazloženjem da je tužiteljica na osnovu odredbe iz člana 51., 52. i 53. Zakona o izvršnom postupku upućena kao treće lice, da u parnici dokaže postojanje prava na predmetu izvršenja a sa pravnim dejstvom na dalji tok izvršenja i da je u ovom postupku dokazala da postoji pravni osnov da joj se prizna pravo vlasništva na predmetnom stanu prema odredbama Zakona o stvarnim pravima ("Službeni glasnik RS!" broj 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15, 18/16) sa suštinskim zaključkom da je pravni osnov tužiteljica stekla na osnovu zakona - stvaranjem nove stvari i to prije nego što je izvršni postupak bio pokrenut po prijedlogu prvotuženog a protiv drugotuženog što su razlozi da se udovolji i dijelu tužbenog zahtjeva za izlučenje predmetnog stana iz predmeta izvršenja i da se u tom dijelu izvršenje obustavi te briše zabilježba izvršenja rješenja po navedenim rješenjima o izvršenju a koja je bila upisana u "C" teretnom listu zemljišno knjižnog uloška broj... k.o. Bijeljina 1. U obrazlaganju razloga usvajanja tužbenog zahtjeva u cjeleni prvostepeni sud je dao i pravnu kvalifikaciju ugovora o ulaganju u izgradnju predmetnog stana, te kako je pravni osnov za sticanje prava svojine tužiteljica stekla prije pokrenutog postupka izvršenja, nije bilo osnova za konstituisanje prava tražioca izvršenja na namirenje iz predmeta izvršenja, zabilježbom izvršenja na osnovu navedenih izvršnih rješenja. To takođe znači da raspolaganje predmetnim stanom koje je bilo na osnovu ugovora iz 2007. godine nije uslijedilo kao rezultat pokrenutog izvršnog postupka niti sa ciljem da se tražilac izvršenja, ovdje prvotuženi onemogući da prinudno naplati svoje potraživanje iz sredstava dobijenih prodajom predmetnog stana tako da nije bilo mjesta primjeni člana 70. i 72. ZIP-a (ne radi se o slučaju da je izvršenik, ovdje drugotuženi, nakon dozvoljenog izvršenja zloupotrijebio svoja prava i nekretnine otuđio trećem licu).

Imajući u vidu uspjeh tužiteljice u ovom sporu, tuženi su solidarno obavezani na naknadu troškova postupka u iznosu od.... KM, na osnovu odredbe iz člana 386, 387. i 396. ZPP u visini propisanoj Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad advokata ("Službeni glasnik RS" broj 68/05).

Žalba prvotuženog je djelimično osnovana tj. u dijelu kojim je odlučeno o stvarno pravnom zahtjevu tužiteljice.

Ova parnica je nastala iz izvršnog postupka u kome je tužiteljica Zaključkom izvršenog suda upućena da kao treće lice dokaže da na predmetu izvršenja polaže određeno pravo koje sprečava izvršenje u smislu odredbe iz člana 51-53. ZIP-a.

Imajući u vidu ovu činjenicu, ovaj sud smatra da je za ovu vrstu tužbe ne samo potrebno ispuniti prethodnu pretpostavku koja se odnosi na upućivanje izvršnog suda (koji uslov je ispunjen) nego je potrebno da tužbeni zahtjev bude usklađen u pogledu njegovog sadržaja, kao osnovnog dijela tužbe, sa Zaključkom izvršnog suda što znači da je tužbeni zahtjev bio determinisan sadržinom zaključka izvršnog suda (a ovaj uslov nije ispunjen) pa objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva (koji ne proizilazi iz istog činjeničnog i pravnog osnova), kakva je bila u konkretnom slučaju, u ovoj posebnoj vrsti parnice, nije dopuštena.

Zato su se razlozi koje je prvostepeni sud naveo u odnosu na utvrđenje da je tužiteljica stekla valjan pravni osnov za sticanje prava vlasništva, mogli cijeniti samo kao prethodno pitanje od kojeg zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopustivosti izvršenja a nikako predmet samostalnog tužbenog zahtjeva u postupku koji je proistekao iz izvršnog postupka.

Iako je prvostepeni sud pravilno naveo da se ovdje radi o izlučnoj parnici, što znači da je svrha ove tužbe da se dokaže da predmet izlučnog prava ne spada u dužnikovu imovinu koja je predmet izvršenja (ovdje drugotuženog), onda je u okviru takvog tužbenog zahtjeva (shodno i Zaključku o upućivanju tužiteljice kao trećeg lica da to dokaže), trebalo odlučivati o njegovoj osnovanosti, posebno zbog toga, što predmet izlučenja može biti i neko drugo, a ne samo stvarno pravo, što niukom slučaju tužiteljicu ne ograničava da u posebnoj parnici to pravo i ostvari (ukoliko je sporno, a tokom postupka to nije bilo ni sporno od strane drugotuženog) ili da na drugi, zakonom propisani način izvrši uknjižbu prava vlasništva.

Ovakav stav suda proizilazi i iz samog karaktera izlučne tužbe koja je specifično pravno sredstvo u postupku izvršenja o kome ne odlučuje izvršni, nego parnični sud a što podrazumijeva upravo onakav tužbeni zahtjev koji je trebalo da bude predmet dokazivanja a to je zahtjev za ostvarivanje izlučnog prava.

Iz tog razloga, na strani tužiteljice ne postoji procesna legitimacija da u ovoj vrsti tužbe putem ove presude izvrši i uknjižbu prava vlasništva za koje prvostepeni sud nalazi da je stečeno spajanjem stvari, tj originarno u smislu odredbe iz člana 23. stav 1. i 24. Zakona o stvarnim pravima, te je presuda u tom dijelu ukinuta i tužba odbačena na osnovu odredbe iz člana 227. stav 2. ZPP-a u vezi sa članom 51. ZPP-a (u pitanju je drugačije ostvarenje prava tužiteljice), što je uticalo i na odluku o troškovima prvostepenog postupka koja je preinačena na način da svaka stranka snosi svoje troškove.

Imajući u vidu ovo obrazloženje, nepotrebno je izjašnjavati se o navodima žalbe koji se odnose na ovaj, pobijani dio presude.

U preostalom dijelu pobijane presude kojim je utvrđena nedopustivost izvršenja u pogledu predmetnog stana i posljedica usvajanja tog dijela zahtjeva, po dalji tok izvršnog postupka, žalba je u tom dijelu neosnovana i prvostepeni sud je pravilno cijenio sve bitne činjenice od značaja za odluku, tako da je tužiteljica na potpuno uvjerljiv način, tj. izvedenim dokazima, dokazala da na predmetu izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje u postupcima koje prvotuženi, kao tražilac izvršenja vodi protiv drugotuženog i to pravo je stekla prije pokrenutog postupka izvršenja i prije izvršene zabilježbe izvršenja u predmetima Okružnog privrednog suda Bijeljina broj... i..., kako je pravilno navedeno u obrazloženju pobijane presude.

To znači da je tužiteljica na osnovu Ugovora o udruživanju sredstava sa drugotuženim za finansiranje izgradnje predmetnog stana a koji je zaključen 18.6.2007. godine i koji je u cjelosti realizovan (isplatom cijene, stupanjem u posjed i nesmetanim korištenjem od 2008. godine) stekla kvalifikovani posjed i kao pretpostavljeni vlasnik na predmetnom stanu a time i pravo na zaštitu koja je i predmet ove parnice jer pravo svojine nije nužno jedino pravo koje je podobno da spriječi izvršenje što je aplicirano i u većem broju odluka Ustavnog suda BiH u kojima je pružena zaštita licima na neometano uživanje imovine prema članu 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Prema tome, tužiteljica je dokazala da je njeno pravo, pravno jače u odnosu na prava tuženih, čime su neutralisani drugi argumenti žalioca, koji tvrdi drugačije.

To znači da je prvostepeni sud, u ovom, pobijanom dijelu presude, pravilno primijenio relevantne odredbe i procesnog i materijalnog prava pružajući zaštitu faktičkoj vlasti tužiteljice na predmetu izvršenja koja istovremeno znače i postojanje njenog subjektivnog prava na isključenje prava trećih lica (ovdje prvotuženog) da na tom predmetu sprovedu izvršenje te stavom II, III i IV izreke) u smislu odredbe iz člana 53. stav 5. ZIP-a, izrekao i posljedice usvajanja tužbenog zahtjeva.

Ovakav zaključak proizilazi iz rezultata pravilne ocjene izvedenih dokaza iz kojih se zaključuje da je posjed tužiteljice na predmetnom stanu imao sve osobine koje ga čine kvalifikovanim, odnosno, publicijanskim posjedom (bio je zakonit, istinit i pošten) što je takođe prvostepeni sud pravilno utvrdio u okviru tužbenog zahtjeva koji je mogao biti predmet ove parnice, što je bilo sasvim dovoljno za usvajanje zahtjeva za utvrđenje nedopustivosti izvršenja na predmetnom stanu sa posljedicom obustave izvršenja i brisanje upisa zabilježbi izvršenja, kako je to pravilno odlučeno stavom II, III i IV Izreke pobijane presude.

Kod ovih činjenica koje su pravilno utvrđene, o drugim žalbenim razlozima čak nije potrebno ni izjašnjavati se, jer, iako zemljišne knjige imaju publicitetnu funkciju i da je žalilac, uzdajući se u javnu vjeru upisanih podataka koji imaju snagu javne isprave, upisao zabilježbu izvršenja na nekretninama drugotuženog koji je u to vrijeme bio upisan kao nosilac prava vlasništva (a isti upis je i sada), sasvim je jasno da je takvo upisano zemljišno knjižno stanje bilo u neskladu sa stvarnim faktičkim stanjem koje je zbog kvaliteta posjeda tužiteljice imalo značaj prava koje sprečava izvršenje pa su neosnovani navodi žalioca da sud nije cijenio ova načela zemljišnoknjižnog prava (član 55. Zakona o stvarnim pravima).

Neosnovano se u žalbi navodi da su, u ovom dijelu presude, učinjene povrede člana 8. i 191. ZPP-a, naprotiv, svi dokazi su pravilno cijenjeni u smislu navedene zakonske odredbe a kako su bili nesporni navodi o činjenicama koje proizilaze iz izvršnih postupaka i vremenu i stanju upisa u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju i upisane zabilježbe u predmetima Okružnog privrednog suda broj... i.., nije bilo potrebe izvoditi dokaze na nesporne činjenice.

Obrazložnje presude je u svemu ispunilo zahtjeve koje pred sud postavlja odredba člana 191. ZPP-a tako da su i strankama i sudu sasvim jasni razlozi usvajanja ovog dijela tužbenog zahtjeva.

Prema tome, kako u ovom pobijanom dijelu razlozi za žalbu ne postoje, odnosno, neosnovani su, žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena na osnovu odredbe iz člana 226. istog zakona.

Kako je ovom presudom uspjeh stranaka izmijenjen, odnosno tužiteljica je uspjela djelimično, preinačena je odluka o troškovima prvostepenog postupka, tako da svaka stranka snosi svoje troškove nastale u ovoj parnici, na osnovu odredbe iz člana 397. stav 1. i 2. ZPP-a u vezi sa članom 386. istog zakona a kada se radi o troškovima nastalim u vezi sa žalbom, troškovi obe ove stranke su odbijeni kao neosnovani i to zahtjev prvotužnog, zbog djelimičnog uspjeha žalbe a zahtjev tužiteljice, jer navodi odgovora na žalbu nisu bili od značaja za uspjeh jer su svi ti navodi cijenjeni i od strane prvostepenog suda tako da, faktički, i tužiteljica i prvotuženi snose svoje troškove nastale u vezi sa ovo žalbom (član 397. stav 2. u vezi sa članom 387. ZPP-a).

Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci."

(Presuda Višeg privrednog suda, 59 0 Ps 033962 20 Pž od 26.11.2020. godine)