• Kako se za otkaz ugovora o radu bez otkaznog roka treba primijeniti samo zakonski prekluzivni rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz, poslodavac propisivanjem dužeg roka za odlučivanje o otkazu ugovora o radu bez otkaznog roka postupa van zakonom propisanih okvira.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda B. K. broj … od 22.12.2017. godine odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice da se poništi rješenje tužene broj … od 22.05.2009. godine o otkazu ugovora o radu tužiteljici, te da se tuženoj naloži da tužiteljicu vrati na poslove koje je ranije obavljala prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 25.03.2008. godine, kao i da se naloži tuženoj da tužiteljici na ime naknade štete zbog neisplaćenih plata i razlike plata za period od juna 2009. godine zaključeno sa februarom 2016. godine isplati ukupno 31.966,33KM i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9,203,8 KM, sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

Obavezana je tužiteljica da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.930,8 KM, u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u B. broj … od 21.06.2018. godine žalba tužiteljice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (sastav žalbe i sudske takse na žalbu) u iznosu od 1.560,00 KM.

Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka - sastav odgovora na žalbu u iznosu od 842,40 KM i sudske takse na odgovor.

Protiv drugostepene presude tužiteljica je blagovremeno izjavila reviziju zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se ista usvoji, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz obavezu tužene da joj naknadi troškove parničnog postupka prema troškovniku koji je priložila u spis na glavnoj raspravi od 11.07.2017. godine, uvećano za trošak sastava žalbe po punomoćniku u iznosu od 900,00 KM, takse na žalbu u iznosu od 1.917,98 KM i trošak sastava revizije 880,00 KM, te takse na reviziju u iznosu od 3.835,95 KM.

U odgovoru na reviziju tužena je predložila da se ista odbije kao neosnovana i obaveže tužiteljica da joj naknadi troškove sastava odgovora na reviziju u iznosu od 842,40 KM i trošak sudske takse.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija je osnovana.

Iz činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da je tužiteljica zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 23.05.2008. godine sa R. B. dd BiH, Sarajevo i da je raspoređena u Glavnu filijalu B.-Filijala B. K., da je tužena podnijela zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka broj … dana 30.04.2009. godine protiv tužiteljice jer je u vršenju svojih poslova uradila sljedeće propuste:

- Po oročenju broj …, klijenta H. H.: Nalog broj … od 17.10.2007godine, isplata EUR 15,000,00.

Potpis klijenta ne odgovara deponovanom potpisu klijenta, nije ispoštovan princip "4 oka" nije naveden identifikacioni broj klijenta.

Nalog broj …;

- Po računu broj …, klijenta H. M.:

- Nalog broj … od 25.12.2007godine /isplata 556,46EUR/

Potpis naloga ne odgovara deponovanom potpisu klijenta, nije naveden broj identifikacionog dokumenta klijenta.

Nalog broj … od 12.01.2008. godine/isplata 2,556,46EUR/

Potpis na nalogu ne odgovara deponovanom potpisu klijenta, naveden broj identifikacionog dokumenta klijenta B. F..

Nalozi broj … i …;

- Po računu broj …, klijenta H. A.:

- Nalog broj … od 25.10.2007godine /Isplata 2,000,00KM/

Potpis na nalogu ne odgovara deponovanom potpisu klijenta, nalog potpisao E. M., nije naveden broj identifikacionog dokumenta klijenta, nedostaje specifikacija novca.

Nalog broj … od 03.03.2008. godine /Isplata 1,100,00KM/

Potpis na nalogu ne odgovara deponovanom potpisu klijenta Nalozi broj …, … i …;

Preglednom neovlaštenih procesuiranih transakcija H. M. broj … od 25.12.2007. godine broj dokumenta …, isplata sa računa uz konverziju iznosa 2.556,46 EUR u kešu, obradila blagajnik S., transakcija od 12.01.2008. godine, broj dokumenta … isplata sa računa iz konverziju iznosa 2.556,46EUR u kešu obradio blagajnik S..

Pregled neovlašteno proceusiranih transakcija H. H. … od 25.10.2007. godine, broj dokumenta … isplata oročenja 15.000,00 EUR u kešu obradila blagajnik S.

Pregled neovlašteno prosesuiranih transkacija H. A. … od 25.10.2007. godine, broj dokumenta …, isplata sa računa u kešu iznosa 2.000,00 EUR, obradio blagajnik S., transakcija od 03.03.2008. godine, broj dokumenta … isplata sa računa H. A. u iznosu od 1.100,000EUR, obradila blagajnik S.,

Na osnovu navedenog je utvrđeno da je P. S. izvršila 5 neovlaštenih transakcija u ukupnom iznosu od 42,437,45 KM (EUR 20,112,92i KM 3,100,00/od čega je KM 1,100,00 uplaćeno na druge račune u ime klijenta a KM 41,337,45/EUR 20,112,92 i KM 2,000,00)je isplaćeno u kešu.

Dana 08.10.2007. godine procesuirana je transakcija broj …;

-uplata EUR 12,500,00 na račun broj … klijenta H. M.;

-kao uplatnica navedena H. M., međutim nalog uplate je potpisaao H. H.,

- klasificirana kao Povezana, zbog uplate od 05.10.2007. godine u iznosu od eur 14.827,46/BROJ TRANSAKCIJE …/;

- Klijent nije dostavio dokaz porijekla novca -transakciju proknjižila S. P.

- transakciju verificirala S. P. /Prilog broj …/

- Nalog broj … od 17.10.2007. godine /isplata EUR/15,000,00/H. H., iako isplatni nalog nije potpisan od strane H. H. isti je naveden kao vršilac transakcije,

5)Dana 11.10.2007godine procesuriraan je trnsakcija broj …:

- transakciju verificirala S. P.

- da je prvostepena disciplinska komisija tužene donijela rješenje, broj:... dana 22.05.2009. godine kojim je utvrđeno da je tužiteljica odgovorna što je:

- svjesno u većem broju slučajeva propustila izvršiti propisanu identifikaciju klijenta

- svjesno u većem broju slučajeva propustila ispoštovati princip "4 oka"

- svjesno u aplikaciju za sprječavanje pranja novca unosila pogrešne podatke

- propustila prijaviti činjenje težih povreda radne obaveze

te da je postupajući na opisani način počinila teže povrede radne obaveze iz:

a) člana 2. tačka 4. Pravilnika tužene "zloupotreba položaja ili prekoračenje službenih ovlaštenja, sa materijalnim ili drugim štetnim posljedicama za banku"

b) člana 2. tačka 9. Pravilnika tužene "propuštanje da se izvrše određene radnje koje je radnik/zaposlenik bio dužan da izvrši"

c) člana 2. tačka 12. Pravilnika tužene "vršenje neovlaštenih transakcija po računima klijenata od strane radnika/zaposlenika banke"

člana 2. tačka 14. Pravilnika tužene "neprijavljivanje na propisan način težih povreda radne obaveze", sa detaljnim obrazloženjem (kao u prvostepenoj presudi) čime je počinila težu povrede radne obaveze koje su takve prirode da dalji rad zaposlenika u banci nije moguć i da joj radni odnos prestaje danom pravomoćnosti rješenja, da je po prigovoru tužiteljice donesena Odluke broj … od 16.06.2009. godine kojom je prigovor odbijen kao neosnovan i danom donošenja ove odluke tužiteljici je prestao radni odnos, da je tužiteljica počinila povredu radne dužnosti kako je to navedeno u rješenju prvostepene disciplinske komisije, da neto plaća koju bi tužiteljica ostvarila kod poslodavca da joj nije otkazan ugovor o radu sa ukalkulisanim porezom na dohodak iznosi 31.966,33 KM.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odlučio kao u izreci presude, uz obrazloženje da je tužena u postupku koji je prethodio odluci o izricanju disciplinske mjere otkaza ugovora o radu postupala u skladu sa zakonom i internim aktima poslodavca, te da su u toku disciplinskog postupka utvrđene sve činjenice iz kojih proizilazi da je tužiteljica počinila teže povrede radne obaveze predviđene zakonom i internim aktom poslodavca na temelju kojih je doneseno predmetno rješenje, da ne postoje propusti Disciplinske komisije tužene u postupku donošenja rješenja od 22.05.2009. godine, da je tužiteljica odgovorna što je svjesno propustila izvršiti identifikaciju klijenta, svjesno propustila ispoštovati princip "4 oka", svjesno u aplikaciji za sprečavanje pranja novca unosila pogrešne podatke, što je propustila prijaviti činjenje teže povrede radne obaveze, čime je počinila povrede radne obaveze iz člana 2. stav 4. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti "zloupotreba položaja ili prekoračenje službenih ovlaštenja, sa materijalnim i štetnim posljedicama za tuženu", člana 2. tačka 9. i 14. istog pravilnika "propuštanje da se izvrši određene radnje koje je radnik bio dužan da izvrši i "neprijavljivanje na propisan način teže povrede radne obaveze".

Drugostepeni sud je ocijenio da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

Prvostepeni sud je smatrao da, iako je utvrdio da je protiv tužiteljice obustavljena istraga za krivično djelo koje joj se stavljalo na teret, obzirom da je za krivično djelo iz člana 353. stav 2. KZ FBiH, za koje tužena procjenjuje da je tužiteljica učinila, propisan zastarni rok od tri godine od izvršenja navedenog krivičnog djela, da je disciplinski postupak protiv tužiteljice pokrenut 30.04.2009. godine, dakle, u okviru zastarnog roka za pokretanje krivičnog postupka za navedeno krivično djelo, a da se rok zastare računa od dana kada je počinjena posljednja povreda kršenja internih propisa tužene od strane tužiteljice radeći na poslovima blagajnice, a to je 03.03.2008. godine kada je utvrđeno da je izvršena posljednja radnja od strane tužiteljice. Na temelju toga prvostepeni sud je zaključio da nema zastare.

Drugostepeni sud nije prihvatio obrazloženje prvostepenog suda u pogledu blagovremenosti donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, ali je smatrao da isto nije imalo uticaja na donošenje prvostepene presude.

Drugostepeni sud je smatrao da se u slučaju tužiteljice ne radi o otkazu ugovora o radu u smislu odredbi člana 88. i 89. Zakona o radu - ZOR, obzirom da tužiteljici nije otkazan ugovor o radu bez otkaznog roka nego da je protiv nje vođen disciplinski postupak u kojem je utvrđeno da je počinila težu povredu radne dužnosti i da je odluka o otkazu ugovora o radu stupila na pravnu snagu danom donošenja konačne odluke, odnosno 26.06.2009. godine.

U dijelu obrazloženja prvostepene presude, u kojem je drugostepeni sud smatrao da je prvostepeni sud dao razloge relevantne za odlučenje, drugostepeni sud smatra da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio u cjelosti. Smatrao je da je prilikom donošenja odluke prvostepeni sud pravilno imao u vidu (o čemu je dao obrazloženje) da tužbenim zahtjevom tužiteljica nije osporavala sadržinu odluke po prigovoru tužiteljice, donesene 16.06.2009. godine.

Kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu u dijelu kojim traži poništenje rješenja, a što predstavlja pravni osnov za isplatu plata za utuženi vremenski period u utuženom iznosu i uspostavu stanja radnog odnosa, smatrao je da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio i ovaj dio tužbenog zahtjeva.

Presuda drugostepenog suda, po ocjeni ovog suda, nije pravilno i zakonito donesena.

Prema članu 88. ZOR poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je zaposlenik odgovoran za teži prestup, ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koje su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos...

Odredbom člana 89. ZOR je propisano da ugovor o radu, u slučaju iz člana 88. i 88.a se može otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.

Odredbom člana 21. stav 1. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovorosti R. B. d.d. Bosna i Hercegovina (Pravilnik) od 15.02.2008. godine disciplinski postupak se ne može voditi za težu povredu radne obaveze bez obzira kada se saznalo za težu povredu ukoliko je od dana izvršenja protekao rok od godinu dana.

Slijedeći naprijed navedene odredbe, ovaj sud nalazi da je drugostepeni sud, kako tvrdi revidentica, pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava kada je smatrao da nije prošao rok za otkaz ugovora o radu tužiteljici.

Posljednja radnja tužiteljice, koju je tužena smatrala nezakonitom, je izvršena 03.03.2008. godine, protiv tužiteljice je, prema utvrđenju prvostepenog suda obustavljena istraga, zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka je podnesen dana 30.04.2009. godine zbog teže povrede radne obaveze, a rješenje kojim je izrečena mjera otkaza ugovora o radu je doneseno 22.05.2009. godine.

U konkretnom slučaju se radi o otkazu ugovora o radu bez otkaznog roka (clan 88. ZOR).

Kako se prema članu 89. ZOR ugovor o radu može otkazati bez otkaznog roka u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz, to je otkaz ugovora o radu tužiteljici, dat rješenjem od 22.05.2009. godine, nezakonit jer je protekao prekluzivni rok od 15 dana.

Čak i da tužena nije imala ranije saznanje o posljednjoj počinjenoj radnji od strane tužiteljice 03.03.2008. godine, rok od 15 dana je prošao od podnošenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka 30.04.2009. godine, kada je tužena sigurno znala za tu radnju, do 22.05.2009. godine, kada je u disciplinskom postupku donijela rješenje o otkazu ugovora o radu.

Također je prema odredbi člana 21. stav 1. Pravilnika prošao rok tuženoj za vođenje disciplinskog postupka protiv tužiteljice, jer je od zadnje učinjene radnje tužiteljice - 03.03.2008. godine, koju tužena smatra težom povredom radne obaveze, do podnošenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka - 30.04.2009. godine, protekao rok od jedne godine.

Neovisno od toga, po ocjeni ovog suda, za otkaz ugovora o radu bez otkaznog roka treba primijeniti samo zakonski prekluzivni rok od 15 dana, jer se Pravilnikom ne mogu utvrditi veća prava poslodavca nego što ih ZOR propisuje, a u cilju postizanja izvjesnosti zaposlenika u pogledu daljeg radnopravnog statusa. Propisivanjem dužeg roka za odlučivanje o otkazu ugovora o radu bez otkaznog roka poslodavac je postupio van zakonom propisanih okvira za ostvarenje njegovih interesa.

Obzirom na protek prekluzivnog zakonskog roka od 15 dana za donošenje prvostepenog disciplinskog rješenja o otkazu ugovora o radu tužiteljici, nižestepeni sud će cijeniti postavljeni tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje tog rješenja, kao i izostavljeno postavljanje tužbenog zahtjeva za poništenje drugostepenog rješenja disciplinske komisije o odbijanju prigovora tužiteljice. U slučaju ako poništenjem u sudskom postupku više ne postoji prvostepeno rješenje disciplinske komisije o otkazu ugovora o radu, kakva su dejstva koja iz toga proističu, pa tako i dejstvo nepodnošenja tužbenog zahtjeva za poništenje odluke donesene u disciplinskom postupku po prigovoru tužiteljice, u smislu da li to ima bitnog uticaja na rješenje ovog konkretnog spora.

Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tužene od 22.05.2009. godine o otkazu ugovora o radu, nižestepeni sudovi su smatrali da tako ne postoji pravni osnov za isplatu plata za utuženi period u utuženom iznosu i za uspostavu radnog odnosa tužiteljice.

Ovaj sud nalazi da je pogrešnom primjenom materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno od strane nižestepenog suda.

U ponovnom postupku će biti neophodno postupiti u skladu sa datim primjedbama i ocjenom revizionog suda i, cijeneći sve žalbene prigovore tužiteljice u smislu odredbe člana 231. ZPP, donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu u cjelosti, kao i o troškovima cjelokupnog postupka.

Slijedom izloženog, primjenom odredbe člana 250. stav 2. i 397. stav 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja."

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 18 0 P 002771 18 Rev od 2.7.2020. godine)