OSIGURANjE OTPLATE KREDITA U SLUČAJU NASTUPA OSIGURANOG SLUČAJA

Zakon o obligacionim odnosima

član 1065

Ne postoji obaveza sljednika korisnika kredita da isplate ostatak duga po ugovoru o kreditu u situaciji kada je njihov prednik prilikom zaključenja ugovora o kreditu kao sredstvo osiguranja, između ostalog, zaključio i policu osiguranja, jer se u slučaju nastupanja osiguranog slučaja, odnosno smrti osiguranika, polica osiguranja vinkulira u korist tužitelja (ustupljena su mu prava osiguranika iz ugovora o osiguranju), što predstavlja sredstvo osiguranja otplate kredita u slučaju nastupa osiguranog događaja, na šta je tužitelj i pristao.

Obrazloženje:

"Presudom prvostepenog suda Odbija se tužbeni zahtjev tužioca, koji glasi:

"Obavezuju se tuženi H. N., H. I. i H. A. da na ime dospjelog dugovanja po osnovu Ugovora o kreditu broj: … tužitelju U.C. b. d.d. isplate iznos od 35.752,34 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a na račun U.C. b. d.d.... - poziv na broj... sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Obavezuju se tuženi da tužitelju naknade sudske troškove i troškove advokata nastale u postupku a na račun U.C. b. d.d...., pozivom na broj:..., u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.", kao neosnovan.Obavezuje se tužilac da prvotuženoj na ime troškova postupka isplati iznos od 3.790,80 KM, u roku od 30 dana. Obavezuje se tužilac da drugotuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 4.040,80 KM, u roku od 30 dana.Obavezuje se tužilac da trećetuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 3.240,00 KM, u roku od 30 dana.

Protiv te presude tužitelj je blagovremeno podnio žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu, tužena H. N. je je osporila navode žalbe.

U odgovoru na žalbu, tuženi H. I. je osporio navode žalbe i potražuje troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.380,60 KM.

Tuženi H. A. nije dostavio odgovor na žalbu.

Pošto je ispitao prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, shodno članu 221. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03,73/05, 19/06 i 98/15, u daljem tekstu ZPP) i po službenoj dužnosti, drugostepeni sud je zaključio sljedeće:

Žalba nije osnovana.

Iz činjeničnih stanja prvostepenog spisa proizilaze sljedeće nesporne činjenice:

- prednik tuženih H. S., suprug prvotužene, a otac drugo i trećetuženih, dana 27.04.2017. godine sa tužiteljem je zaključio ugovor o kreditu broj: …, kojim je tužilac stavio na raspolaganje S. H. kao korisniku kredita, novčani iznos od 42.000,00 KM, a korisnik kredita se obvezao kreditoru platiti ugovorene naknade, kamate i dobijeni iznos novca u vrijeme i na način kako je to utvrđeno Ugovorom, po kojem ugovoru su mjesečni anuiteti otplate kredita iznosili 476,60 KM sa rokom vraćanja od 120 mjeseci počevši od 01.06.2017. godine uz godišnju redovnu fiksnu kamatnu stopu od 6,49 %.

- prednik tuženih nije u cijelosti otplatio kredit, jer je u toku otplate istog umro dana 20.04.2019. godine, pa preostali dug po osnovu kredita iznosi 35.752,34 KM.

Među parničnim strankama je bilo sporno da li postoji obaveza tuženih da isplate ostatak duga po ugovoru o kreditu u situaciji kada je njihov prednik, prilikom zaključenja ugovora o kreditu, kao sredstvo osiguranja, između ostalog zaključio i policu osiguranja sa C. o. dd Ljubuški.

Suprotno žalbenim navodima, prvostepeni sud nije počinio povrede odredba parničnog postupka prilikom donošenja pobijane odluke. Takvi navodi žalbe su suprotni izvedenim dokazima, utvrđenom činjeničnom stanju i stanju prvostepenog spisa. Na glavnoj raspravi, tužitelj je izveo sve dokaze koje je predložio na pripremnom ročištu, a obrazloženje prvostepene presude potvrđuje da je izvedene dokaze prvostepeni sud cijenio u skladu sa odredbom člana 8. Zakona o parničnom postupku, te ocjenu dokaza, kao i zahtjeve stranaka i činjenice na kojima se zasnivaju ti zahtjevi, kao i propise na kojima je zasnovana presuda, naveo u obrazloženju pobijane presude u skladu sa odredbom člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku. Ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod da prvostepeni sud nije cijenio krucijalne materijalne dokaze tužitelja, ne navodeći koje dokaze prvostepeni sud nije cijenio, pa je takav prigovor ostao u domeni paušalnog. Takođe se ne može prihvatiti žalbeni navod da je prvostepeni sud postupao pristrasno, jer takvo što ne proizilazi iz stanja spisa, niti je žalitelj tokom prvostepenog postupka eventualno tražio izuzeće postupajućeg sudije. Nezadovoljstvo presudom žalitelj može pobijati pravnim lijekom, što u konkretnom slučaju i čini i što će razmatrati drugostepeni sud u okviru žalbenih navoda i prigovora, i ne predstavlja pristrasno postupanje prvostepenog suda i zloupotrebu kako to žalitelj navodi.

Pravilno je prvostepeni sud, nakon izvođenja dokaza od strane tuženih, čitanjem Nalaza i mišljenja vještaka Prim dr. H. A. iz Tuzle i njegovog saslušanja u svojstvu svjedoka, taj Nalaza i mišljenje cijenio ne kao provedeno vještačenje u ovom predmetu, nego kao materijalni dokaz, ispravu, kao i ostale isprave koje su kao dokazi izvedeni tokom postupka. Prim.dr. H. A. je saslušan kao svjedok na okolnosti na koje je predložen,a ne kao vještak, što je sve pravilno obrazložio i prvostepeni sud u svojoj odluci.

Potpuno i pravilno je prvostepeni sud utvrdio činjenično stanje koje u pretežitom dijelu i nije bilo sporno među parničnim strankama i to da je prednik tuženih bio korisnik kredita, da je preminuo prije potpune otplate kredita, da je ostao dug u iznosu od 35.752,34 KM, da u momentu potpisivanja ugovora o kreditu nije bolovao od bolesti od koje je preminuo, kao i da su tuženi nasljednici preminulog korisnika kredita. Te činjenične navode tuženi nisu ni osporavali.

Pravilno je prvostepeni ud utvrdio da je prednik tuženih zaključio Ugovor o kreditu u kojem je u čl. 15 Ugovora, kao sredstvo osiguranja naplate tražbine, u stav u 4. navedena i Polica osiguranja kredita, te je dalje ugovoreno da je kreditor(tužitelj) osigurao svoju tražbinu po ovom Ugovoru o kreditu kod osiguravajućeg društva - Osiguravatelja, a korisnik kredita(prednik tuženih) je u obavezi da plati premiju osiguranja od 0,04 % koja se obračunava na iznos kredita te je saglasan da se naplati iz iznosa kredita, što je i učinjeno.

Prednik tuženih je potpisao Pristupnicu ugovora o grupnom osiguranju otplate kredita od rizika nemogućnosti plaćanja kredita, time je ujedno potvrdio da je upoznat sa svim uslovima osiguranja propisanim Uvjetima za grupno osiguranje otplate gotovinskih kredita, šifra …, kao i da je primio primjerak navedenih uslova te da ih je u potpunosti razumio i da prihvata biti osiguranikom pod tim uslovima, koja pristupnica je sastavni dio Ugovora o grupnom osiguranju. U sladu sa potpisanom pristupnicom, tužitelj je Ugovaratelj osiguranja, C. o. dd Ljubuški je osiguratelj, dok je prednik tuženih osiguranik. Iz navedene pristupnice proizilazi da je predmet osiguranja kredit uz policu osiguranja otplate sa brojem Ugovora o kreditu … (koji je predmet ovog postupka). Dalje proizilaze : razdoblje osiguranja, limit osiguranja, premija, uvjeti osiguranja, izjave osiguranika itd. Pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je temeljem Police osiguranja br. …, C. o. dd preuzima obvezu, da po primitku utemeljenog zahtjeva za naknadu štete ispuniti svoju obavezu Ugovaratelju osiguranja (tužitelj), pa između ostalih, pod c) za slučaj nemogućnosti plaćanja usljed nastupa smrti osiguranika, osiguratelj će isplatiti puni iznos nedospjele glavnice kredita utvrđen na datum smrti sve sukladno odredbama glave IV (uvjetima za grupno osiguranje otplate kredita od rizika nemogućnosti plaćanja usljed nastupa smrti -…).

Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostepeni sud naveo da tužitelj nije dostavio Ugovor o grupnom osiguranju otplate kredita za gotovinske kredite zaključen između tužitelja i C. o. od 01.12.2013 godine, nego je dostavio Pristupnicu i Uvjete za grupno osiguranje iz kojih proizilazi da su isti prilog Ugovora koji je tužitelj nije dostavio. Međutim, i pored toga, prvostepeni sud je pravilno utvrdio da imajući u vidu da je nastupio osigurani slučaj, nastupila je smrt osiguranika, tužitelj je trebao u skladu sa Glavom IV Uvjeta kojim je propisan prijava i postupak naknade štete, kao osoba koja ima pravni interes prijaviti štetu i dostaviti potrebne podatke. sve u skladu sa daljim odredbama ovih Uvjeta. Tužitelj nije dokazao da se obratio C. o., da je prijavio štetu.

Pravilno je prvostepeni sud primijenio odredbu čl. 14. stav 1 Uvjeta za grupno osiguranje otplate gotovinskih kredita, prava i interes iz ovog osiguranja kojom je propisano da Osiguranik ni Ugovarač ne mogu prenijeti na drugu osobu, a stavom 2. istog člana da naknadu štete iz ovog osiguranja Osiguravač (C. o. d.d. Ljubuški) je dužan isplatiti jedino Ugovaraču osiguranja (U.C. b.).

Imjaući u vidu sve naprijed navedeno, jasno proizilazi da je Polica osiguranja vinkulirana u korist tužitelja (ustupljena mu prava osiguranika iz ugovora o osiguranju), što predstavlja sredstvo osiguranja otplate kredita u slučaju nastupa osiguranog događaja, na što je tužitelj i pristao, pa u takvoj situaciji nije ovlašten potraživati naknadu štete od sljednika korisnika kredita već od osiguranja, jer je u konačnici to osiguranje je u tu svrhu i uplaćeno od strane korisnika kredita.

Nije osnovan ni žalbeni prigovor u pogledu dosuđenih troškova postupka, koji su dosuđeni u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u F BiH(Sl novine F BiH br.22/04),a svako od tuženih ima pravo angažirati advokata koji će ga zastupati u postupku i sudovi u tom smislu ne smiju nametati strankama bilo kakva ograničenja.

Odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu iz razloga što po ocijeni ovog suda isti nije bio neophodan radi vođenja parnice, pa je sud shodno odredbi člana 386. stav 1., u vezi sa članom 387. i 397. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.

Na temelju svega iznesenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe iz člana 226. Zakona o parničnom postupku F BiH."

(Presuda Kantonalnog suda u Zenici, 42 0 1 P 019832 23 Gž od 5.9.2023. godine)