ODREDBE KOJIM JE REGULISAN POSTUPAK IZLAGANjA NEPOKRETNOSTI

Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske

čl. 71 do 87

Postupak izlaganja nepokretnosti i utvrđivanja prava na nepokretnostima se vodi u skladu sa odredbama čl. 71. do 87. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske kojim je, između ostalog, propisana nadležnost komisije, a nije propisana mogućnost utvrđivanja prava svojine na nepokretnostima na osnovu nekog drugog propisa, pa ni Zakona o stvarnim pravima, zbog čega komisija nije mogla prvostepeno rješenje donijeti primjenom tog zakona, već isključivo primjenom odredaba čl. 71. do 87. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, kojim je regulisan postupak izlaganja.

Obrazloženje:

"Pobijanom presudom je odbijena tužba, podnesena protiv osporenog akta tužene, bliže navedenog u uvodnom dijelu presude, kojim je odbijena žalba tužioca, izjavljena protiv rješenja Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima PJ M., broj:... od 3.6.2021. godine. Tim rješenjem je, tačkom 1. dispozitiva, utvrđen sadržaj nepokretnosti u privremenom listu nepokretnosti broj... K.O. R. (pogrešno navedeno M.), koji se sastoje od zemljišta označenog kao u tački 1. dispozitiva; tačkom 2. dispozitiva određeno je da se na nepokretnostima iz tačke 1. utvrđuje pravo susvojine u korist tužioca, sa 2/3 dijela i Republike Srpske, sa 1/3 dijela; tačkom 3. dispozitiva utvrđeno je da na nepokretnostima iz tačke 1. dispozitiva nema ograničenja u vezi sa raspolaganjem nepokretnostima; tačkom 4. dispozitiva određeno je da će se u katastar nepokretnosti K.O. R. izvršiti upis podataka o nepokretnostima i nosiocima prava na nepokretnostima, kako je to navedeno u tačkama 1.-3. rješenja; tačkom 5. dispozitiva određeno je da je privremeni list nepokretnosti broj... K.O. R. od 2.6.2021. godine, sastavni dio tog rješenja.

U obrazloženju pobijane presude nižestepeni sud je naveo da su neosnovani navodi tužbe da tužena nije razmotrila sve žalbene prigovore, odnosno da nije dala jasno obrazloženje, u smislu člana 197. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18, u daljem tekstu: ZOUP), s obzirom da su dati jasni i precizni razlozi za odluku u osporenom aktu. Neosnovanim su ocijenjeni i navodi tužioca da je u postupku nadležni organ odlučivao mimo zakonskih ovlaštenja, s obzirom da iz spisa proističe da je nakon provedenog postupka izlaganja, uzetih izjava stranaka i izjave člana komisije geodetske struke, prvostepeni organ utvrdio činjenično stanje, na isto pravilno primjenio materijalno pravo, te poukom o pravnom lijeku uputio stranku na postupke koje je moguće voditi povodom navedenog predmeta. Sud se pozvao na odredbe člana 85. stava 1. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 6/12, 110/16 i 62/18, u daljem tekstu: Zakon), te obrazložio da su nadležni organi donijeli pravilnu odluku i pravilno primijenili materijalno pravo, s obzirom da je nakon provedenog postupka izlaganja, prvostepeni organ donio rješenje kojim je utvrdio sadržaj nepokretnosti, te shodno članu 54. Pravilnika o načinu osnivanja i održavanja katastra nepokretnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 11/14, 25/14, 31/15 i 101/15, u daljem tekstu: Pravilnik) utvrdio na parceli... pravo susvojine fizičkog lica i Republike Srpske, te izvršio elektronski prenos podataka navedene parcele iz PLN broj... u PLN broj... i u B listu upisao susvojinu Republike Srpske i tužioca. Poukom o pravnom lijeku organ je uputio stranke o pravu na žalbu, odnosno da se ista može izjaviti u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, a da se u pogledu utvrđivanja prava na nepokretnostima može u roku od 30 dana pokrenuti parnični, odnosno vanparnični postupka kod nadležnog suda, pa shodno tome sud je zaključio da su neosnovani tužbeni navodi da se na taj način stranke izlažu dodatnim sudskim troškovima, kao i da je prekršeno načelo dvostepenosti u postupku.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude tužilac osporava njenu zakonitost zbog povrede pravila o postupku i povrede materijalnog propisa. Navodi da je pobijanom presudom povrijeđeno pravo tužioca iz člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljem tekstu: EKLjP), odnosno pravo na obrazloženu presudu, jer sud nije razmotrio suštinska pitanja predmeta, pogotovo u dijelu koji se odnosi na povredu odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i povredu ZOUP zbog neodlučivanja o uzurpaciji, kao prethodnom pitanju. Smatra da je pobijanom presudom učinjena povreda načela zakonitosti, da je pogrešno primijenjen član 77. stav 1. i 2. i član 84. Zakona, učinjena povreda člana 190. ZOUP, povreda člana 13. EKLjP, u vezi sa članom 1. Prvog protokola uz EKLjP i povreda odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o državnoj/društvenoj imovini. Ističe da je u prvostepenom rješenju navedeno da je parcela uzurpirana od strane tužioca, a da pri tom nije sproveden prethodni postupak utvrđivanja uzurpacije, što se ima smatrati prethodnim pitanjem u smislu člana 132. ZOUP, te je na taj način povrijeđen je član 85.b) Zakona. Ukoliko je Komisija smatrala da postoji uzurpacija, morala je pokrenuti postupak utvrđivanja uzurpacije po službenoj dužnosti, u skladu sa članovima 14. i 24. Zakona o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama Republike Srpske, pa tek onda odlučivati u ovoj upravnoj stvari. Navodi da član 87. stav 2. Zakona nije u skladu sa odredbama ZOUP, jer ograničava pravo na žalbu samo na određene dijelove upravnog akta, što stvara pravnu nesigurnost, te ostavlja otvoreno pitanje osporavanja rješenja u smislu procedure i procesnog upravnog prava. Navedeni član nije u skladu sa članom 12. ZOUP, jer se istim ne predviđa mogućnost djelimične žalbe, čime se krši načelo dvostepenosti u rješavanju. Smatra da shvatanje suda narušava načelo zaštite prava stranaka iz člana 6. ZOUP, jer upućivanje na parnični ili vanparnični postupak izlaže stranke dodatnim troškovima i gubitku vremena. Ističe i da član 87. Zakona nije u skladu sa članom 13. EKLjP, koji predviđa pravo na djelotvoran pravni lijek. Navodi da osporeni akt nije u skladu sa odlukama Ustavnog suda BiH, broj U-1/11, U-8/19 i U-4/21, u kojima se navodi da odredbe Zakona, kojima je propisano da nepokretnosti koje su po svojoj prirodi javno dobro, odnosno državno vlasništvo, po sili zakona postaju vlasništvo i posjed Republike Srpske, protivne članu I/1, članu III/3. b) i članu IV/4 e) Ustava BiH, jer se radi o isključivoj nadležnosti BiH u regulisanju pitanja državne imovine. Ističe i da je Ustavni sud BiH u obrazloženju svojih odluka naveo da je na snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08), te ukazuje na član 4. navedenog zakona. Smatra da se predmetna parcela ima smatrati državnom imovinom, u smislu člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, proglašenim od strane Visokog predstavnika dana 12.4.2022. godine i da kao takva ne može biti upisana kao vlasništvo Republike Srpske. Predlaže da sud uvaži zahtjev i pobijana presuda preinači, na način da usvoji tužbu ili da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, te zahtijeva troškove zahtjeva u skladu sa advokatskom tarifom.

Tužena u odgovoru na zahtjev ističe da ostaje kod navoda datih u obrazloženju pobijanog rješenja, bez prijedloga za odluku o zahtjevu.

Zainteresovano lice, Republika Srpska, zastupana po Pravobranilaštvu Republike Srpske, Sjedištu zamjenika pravobranioca Vlasenica, u odgovoru na zahtjev osporava navode zahtjeva, ističući da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Navodi da tužilac u suštini pokušava da pravno - teorijskom analizom ospori zakonitost rješenja, bez navođenja činjenica i dokaza za svoje tvrdnje. Predlaže da se zahtjev odbije.

Razmotrivši zahtjev, odgovore na zahtjev, te pobijanu presudu po odredbama člana 39. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 109/05 i 63/11, u daljem tekstu: ZUS), kao i cjelokupne spise ovog upravnog spora i predmetne upravne stvari, ovaj sud je odlučio, kao u izreci presude, iz sljedećih razloga:

Iz podataka spisa proističe da je Komisija za izlaganje PJ M. dana 2.6.2021. godine provela postupak izlaganja nepokretnosti upisanih u PLN broj... K.O. R. Na raspravi je izvršena identifikacija predmetnih nepokretnosti, između ostalih i nekretnine označene kao k.č. br.... K.O. R., i utvrđeno da ista odgovara dijelu parcele starog premjera označene kao k.č. br..../4, upisane u zk. ul. broj... K.O. SP C., kao susvojina fizičkog lica i državne svojine, sa po 1/2 dijela. Utvrđeno je da je u katastarskom operatu na k.č. br.... upisan prednik zainteresovanog lica, Š.A., a uvidom u rješenje o nasljeđivanju broj... od 20.1.2021. godine, je utvrđeno da su nasljednici Š.A., H.A., S.A. i R.I., koje je na raspravi zastupao punomoćnik A.A.. Raspravi je prisustvovao i zamjenik pravobranioca sa sjedištem u Vlasenici, koji je osporio upis na predmetnoj parceli upisanom nosiocu prva, iz razloga što smatra da na istoj postoji uzurpacija državne svojine, te predložio da Komisija parcelu novog premjera k.č. br.... otpiše iz PLN broj... K.O. R. i upiše u novoformirani PLN, kao susvojinu Republike Srpske, sa 1/3 dijela i zainteresovanog lica, sa 2/3 dijela. Dana 3.6.2021. godine Komisija je donijela rješenje, kojim je utvrdila sadržaj nepokretnosti u PLN broj... K.O. R. i utvrdila pravo susvojine u korist zainteresovanog lica, sa 2/3 dijela i Republike Srpske, sa 1/3 dijela. Protiv tog rješenja tužilac je izjavio žalbu, koja je osporenim aktom odbijena. Presudom je tužba odbijena, iz razloga koji su već navedeni.

Po ocjeni ovog suda, pobijana presuda nije pravilna.

Organi uprave i sud neosnovano gube iz vida okolnost da je predmetni upravni postupak, iz koga je proistekao upravni spor, postupak izlaganja nepokretnosti i utvrđivanja prava na nepokretnostima, koji se vodi u skladu sa odredbama člana 71. do 87. Zakona, a koje odredbe nisu pravilno tumačili, niti dosljedno primjenili. Iz podataka spisa proističe da je Komisija prvostepeno rješenje donijela na osnovu člana 25. Zakona o stvarnim pravima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15, 18/16, 107/19, 1/21 i 119/21), koje postupanje je u suprotnosti sa odredbama Zakona o premjeru i katastru, kojim je, između ostalog, propisana nadležnost Komisije, te postupak izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanja prva na nepokretnostima. Odredbama tog zakona nije propisana mogućnost utvrđivanja prava svojine na nepokretnostima na osnovu nekog drugog propisa, pa ni Zakona o stvarnim pravima, zbog čega Komisija nije mogla prvostepeno rješenje donijeti primjenom tog zakona, već isključivo primjenom odredaba člana 71. do 87. Zakona o premjeru i katastru, kojim je regulisan postupak izlaganja.

U tom smislu treba podsjetiti na sadržaj odredbe člana 84. stava 1. Zakona, koja propisuje da se utvrđivanje prava na nepokretnostima vrši na osnovu: a) stanja upisanog u zemljišnoj knjizi ako se ustanovi da taj upis odgovara stvarnom stanju, b) pravosnažnih odluka nadležnih organa i sudova, zaključenih ugovora i drugih isprava koje su osnov za upis prava na nepokretnostima i v) podataka iz katastarskog operata koji odgovaraju stvarnom stanju. Stavom 3. istog člana je propisano da, ako ne postoje dokazi o pravu na nepokretnostima iz stava 1. tačka a) do v) ovog člana, upis prava na nepokretnostima može se odrediti na osnovu drugih provedenih dokaza (saslušanje svjedoka, posljednje stanje posjeda, izjave stranaka i drugih sličnih dokaza). Prema navedenim odredbama, upis u katastarskom operatu, koji odgovara stvarnom stanju i posljednjem posjedu na nepokretnostima, u postupku izlaganja ima prioritet, u odnosu na upis u zemljišnoknjižnoj evidenciji, kada se ustanovi da taj upis ne odgovara stvarnom stanju.

Osnovani su navodi zahtjeva da Komisija nije obrazložila na osnovu čega je zaključila da se u konkretnom slučaju radi o uzurpaciji zemljišta, s obzirom da u postupku nisu potpuno i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice, pa nije jasno na osnovu čega je Komisija zaključila da pravo tužioca nije vjerovatnije, imajući u vidu sadržaj odredaba člana 84. Zakona. Ni osporeni akt ne sadrži valjano obrazloženje u pogledu navedenog, s obzirom da se u istom daju razlozi o tome zašto nije moguće izvršiti cijepanje predmetne parcele, odnosno zašto u konkretnom slučaju nije opravdan dopunski premjer, ali u istom nema obrazloženja u pogledu odlučnih činjenica, niti o tome na koji način je utvrđen suvlasnički udio Republike Srpske sa dijelom od 1/3 na predmetnoj parceli.

Pored toga, treba ukazati i da žalbom tužilac traži poništenje rješenja Komisije ne samo iz razloga što osporava pravo svojine utvrđeno na nepokretnostima, već i iz razloga što u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja Komisije, nije postupljeno po pravilima postupka i što činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, a što je dovelo do nepravilne primjene Zakona.

S obzirom na navedeno, nepravilno sud u pobijanoj presudi cijeni neosnovanim navode tužioca kojim prigovara da tužena nije dala jasno obrazloženje u pogledu prigovora koje je tužilac iznio u žalbi. Žalba tužioca nije usmjerena samo na osporavanje utvrđenog prava svojine na nepokretnostima, već i na pravilnost provedenog postupka izlaganja i utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je tužena u osporenom aktu na te navode bila dužna dati odgovor. Stoga je potrebno ponovo odlučiti o žalbi tužioca, uvažavajući primjedbe iz presude ovog suda u vezi pravilne primjene propisa, o čemu nije vodila računa tužena donoseći osporeni akt.

Zbog navedenog, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi su ostvareni razlozi iz odredbe člana 35. stava 2. ZUS, pa se zahtjev tužioca uvažava i pobijana presuda preinačava na način određen u stavu 1. izreke presude, na osnovu odredbe člana 40. stava 1. i 2. ZUS, jer su ostvareni razlozi za poništenje osporenog akta iz odredaba člana 10. tačke 2. i 4. ZUS.

Odluka o troškovima se zasniva na odredbi člana 49. i 49a. stava 1. ZUS, u vezi sa odredbom člana 397. stava 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), koji se u upravnom sporu primjenjuje na osnovu odredbe člana 48. ZUS. Visina troškova, koju je tuženi dužan isplatiti tužiocu, koga je u upravnom sporu zastupao advokat, određena je shodno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službeni glasnik RS" broj 68/05, u daljem tekstu: Tarifa). Prema Tarifnom broju 3. za sastavljanje podnesaka (tužbe) u neprocjenjivim stvarima visina nagrade iznosi ukupno 300 bodova, a prema vrijednosti boda od 2 KM, iz člana 14. stav 2. Tarife, nagrada iznosi 600,00 KM. Troškovi za sastav zahtjeva za vanredno preispitivanje, za koji se visina nagrade od 300 bodova, uvećava za 50% za sastav pravnog lijeka (450 bodova), pa prema pomenutoj vrijednosti boda nagrada iznosi 900,00 KM, uvećana za 25% paušala od 225 KM, ukupno iznosi 1.125,00 KM. Troškovi takse na tužbu i presudu iznose 200,00 KM, koje je tužilac uplatio, pa ukupan iznos troškova koji se dosuđuju tužiocu iznose 1.925,00 KM."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 14 0 U 005356 22 Uvp od 4.12.2023. godine)