OBAVEZE POSLODAVCA KOJI ZAPOSLENIKU OTKAŽE UGOVOR O RADU ZBOG EKONOMSKIH, TEHNIČKIH ILI ORGANIZACIJSKIH RAZLOGA

Zakon o radu

član 87

Poslodavac koji zaposleniku otkaže ugovor o radu zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga treba kumulativno da dokaže opravdanost oba razloga za otkaz, odnosno da je otkaz ugovora o radu opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga kao i da se od njega nije moglo osnovano očekivati da zaposli zaposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu broj:... od 11.12.2015. godine odlučeno je:

"Poništava se kao nezakonito Rješenje tuženog Društvo za usluge i trgovinu B. d.o.o. Z. - Podružnica Sarajevo o prestanku radnog odnosa, bez broja, od dana 05.11.2014. godine, kojom tužiteljici M. M. otkazuje Ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme broj.../2013 od 28.08.2014. godine.

Nalaže se tuženom da tužiteljici uspostavi radno-pravni status na drugim odgovarajućim poslovima shodno njenoj stručnoj osposobljenosti i to počev od dana 20.11.2014. godine.

Obavezuje se tuženi da tužiteljici isplati ukupan iznos od 7.167,30 KM na ime naknade plaće za period od 21.11.2010. godine pa do 31.05.2015. godine uvećano za zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 33,90 KM dijela plaće za period od 21.11.2014. godine do 30.11.2014. godine počevši od 02.12.2014. godine pa do konačne isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.188,90 KM plaće za period od 01.12.2014. godine do 31.12.2014. godine počevši od 02.01.2015. godine pa do konačne isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.188,90 KM plaće za period od 01.01.2015. godine do 31.01.2015. godine počevši od 02.02.2015. godine pa do konačne isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.188,90 KM plaće za period od 01.02.2015. godine do 28.02.2015. godine počevši od 02.03.2015. godine pa do konačne isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.188,90 KM plaće za period od 01.03.2015. godine do 31.03.2015. godine počevši od 02.04.2015. godine pa do konačne isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.188,90 KM plaće za period od 01.04.2015. godine do 30.04.2015. godine počevši od 02.05.2015. godine pa do konačne isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.188,90 KM plaće za period od 01.05.2015. godine do 31.05.2015. godine počevši od 02.06.2015. godine pa do konačne isplate,

Obavezuje se tuženi da za tužiteljicu obračuna i uplati nadležnom fondu PIO iznos od 2.388,86 KM na ime doprinosa za period od 21.11.2010. godine pa do 31.05.2015. godine. Obavezuje se tuženi da tužitejici na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora - regresa za 2014. godinu isplati iznos od 1.209,53 KM, te da joj tuženi naknadi sve troškove postupka u iznosu od 2.558,72 KM a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

U dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nalaganje tuženom da tužiteljici uspostavi radno-pravni status na radnim zadacima radnog mjesta "Rukovodilac poslovnice, nabave i prodaje" shodno ugovoru o radu broj.../2013 od 28.08.2014. godine, na način da zaključi sa tužiteljicom ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a ukoliko to ne učina o presuda u svemu zamjenjuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojoj tužitelja ima sva prava i obaveze počev od 20.11.2014. godine koja bi joj pripadala na radnom mjestu "Rukovodilac poslovnice, nabave i prodaje", tužiteljica se odbija. U dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na obavezivanje tuženog da tužiteljici isplati iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 1.155,00 KM (plaća za period od 01.11.2014. godine do 20.11.2014. godine) počev od 02.12.2014. godine pa sve do 06.04.2015. godine, tužiteljica se odbija.

Prima se na znanje povlačenje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 5.500,00 KM na ime procenta od prodaje koji je tužiteljica ostvarila u septembru 2014. godine."

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj:... od 25.04.2022. godine, odlučeno je:

"Žalba se uvažava, prvostepena presuda preinačava i odbija tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa od 05.11.2014. godine, a slijedom toga i tužbeni zahtjev da se naloži tuženi da tužiteljici uspostavi radno-pravni status na drugim odgovarajućim poslovima počev od 20.11.2014. godine, da joj isplati naknade plaće za period od 21.11.2014. godine do 31.05.2015. godine u iznosu od 7.167,30 KM (zajedno sa zakonskim zateznim kamatama), uplati doprinose za PIO u iznosu od 2.388,86 KM, isplati naknadu regresa za 2014. godinu u iznosu od 1.209,53 KM, te nadoknadi troškove postupka.

Tužiteljica je dužna tuženom nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 4.212,00 KM, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženog za iznos preko dosuđenih odbija."

Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavila tužiteljica zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice ili da se drugostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženi je u odgovoru na reviziju tužiteljice izložio razloge zbog čega smatra da revizija nije osnovana.

Revizija je osnovana.

Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje tužiteljica kao revident. Drugostepeni sud je ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tužiteljica ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju je dao drugostepeni sud u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.

Neosnovano se revizijom ukazuje da je drugostepeni sud nepravilno primijenio odredbu člana 224. stav 5. ZPP kojom je propisana mogućnost drugostepenog suda da odlučujući o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave može i preinačiti prvostepenu presudu, kao što je konkretno uradio i drugostepeni sud. Isto tako neosnovano je pozivanje na odredbu člana 224. stav 3. i 4. ZPP prema kome drugostepeni sud može ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu. Ovaj sud ukazuje da počev od stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine drugostepeni sud ne može više ukinuti prvostepenu presudu zbog počinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja već mora zakazati raspravu i otkloniti povredu ili na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvođenja već izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i primijeniti odgovarajući normu materijalnog prava (član 229. stav 1. u vezi sa stavom 3. ZPP).

Sama okolnost da odluka tuženog od 15.10.2014. godine, kojom je ukinuto radno mjesto tužiteljice zbog toga što rezultati rada nisu bili prema očekivanjima, nije navedena u rješenju o prestanku radnog odnosa od 05.11.2004. godine automatski ne znači da je antidatirana i donesena naknadno. Tužena je taj dokaz predložila na pripremnom ročištu i izvela na glavnoj raspravi. Ovaj sud zapaža da je i prvostepeni sud odbio tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom za vračanje na isto radno mjesto sa obrazloženjem da je to radno mjesto ukinuto odlukom broj.../1 od 15.10.2014. godine, pa je i drugostepeni sud pravilno ocijenio postojanje navedene odluke.

U rješenju o prestanku radnog odnosa naveden je konkretan razlog koji je obrazložen time da ne postoji opravdani razlog daljeg postojanja radnog mjesta tužiteljice koje je ukinuto, zbog čega ne stoji prigovor revizije da nije naveden razlog zbog čega se otkazuje ugovor o radu. Ostali ukazani nedostatci rješenja o prestanku radnog odnosa (da nije naveden broj rješenja, pouka o pravnom lijeku, da nije navedeno pravo na otpremninu) nisu suštinski propusti i ne mogu samo zbog toga dovesti do donošenja drugačije odluke u ovom predmetu spora.

Ocjenom izvedenih dokaza drugostepeni sud je na osnovu održane rasprave utvrdio da je između tužiteljice i tuženog 28.08.2013. godine zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kome će tužiteljica obavljati poslove rukovodioca poslovnice nabave i prodaje u sjedištu poslodavca u Sarajevu, da je tuženi 05.11.2014. godine donio rješenje o prestanku radnog odnosa tužiteljice iz razloga što je menadžment društva zaključio da ne postoji opravdan razlog daljeg postojanja navedenog radnog mjesta tužiteljice, da iz ovjerenog i potpisanog izvještaja prodaje za period 2013.-2014. godine proizilazi da je tužiteljica ostvarila prodaju od 24.926,35 eura, da je donošenju rješenja o prestanku radnog odnosa prethodila odluka od 15.04.2014. godine kojom je ukinuto radno mjesto tužiteljice koga je obavljala po zaključenom ugovoru o radu zbog toga što ostvareni rezultati prodaje nisu bili prema očekivanjima i što ta radna jedinica nije opravdala razloge svoga postojanja, da prema iskazu zakonskog zastupnika tuženog tužiteljica nije uspjela da ostvari plan prodaje koju je odredio menadžment firme u iznosu od 40.000,00 dolara mjesečno, da je tuženi nakon otkaza ugovora o radu tužiteljici zaposlio nove uposlenike u podružnicama u Tuzli i Zenici.

Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koje veže revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), ovaj sud smatra da tuženi nije kumulativno dokazao opravdanost oba razloga iz člana 87.stav 1. i stav 2. Zakona o radu za otkaz zaključenog ugovora o radu i da je zbog toga pobijanom presudom pogrešnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

U odnosu na revizijski prigovor da je bilo osnovano očekivati da poslodavac zaposli tužiteljicu na drugim poslovima u okviru društva, ovaj sud je imao u vidu da je teret dokazivanja činjenica kojima se sprečava nastanak prava na tuženom poslodavcu koji je trebao dokazati da je otkaz ugovora o radu opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga kao i da se od njega ne može osnovano očekivati da zaposli zaposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima. Ovaj sud zapaža da tuženi na pripremnom ročištu od 07.04.2015. godine nije predlagao niti izvodio dokaze na glavnoj raspravi na okolnost da se od njega ne može osnovano očekivati da tužiteljicu zaposli na druge poslove ili da je obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima u drugim poslovnicama izvan Kantona Sarajevo.

Pobijana presuda pravilno citira odredbu člana 87. Zakona o radu, ali je pogrešno primjenjuje kod preraspodjele pravila o teretu dokazivanja kada zaključuje da tužiteljica u činjeničnom osnovu tužbe nije iznijela činjenicu da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora u drugim poslovnicama izvan Kantona Sarajevo postojalo konkretno upražnjeno radno mjesto na kome bi se mogla zaposliti i koje bi shodno svojoj stručnoj osposobljenosti prihvatila raditi. Procesni teret iznošenja takve činjenice i dokazivanja postojanja je na tuženom (član 7. stav 1. u vezi sa članom 123. stav 1. ZPP) koji nije dokazao da se od njega ne može osnovano očekivati da zaposli tužiteljicu na drugim odgovarajućim poslovima shodno njenoj stručnoj osposobljenosti u poslovnicama u Tuzli i Zenici u kojima je,prema iskazu zakonskog zastupnika tuženog, zaposleno više osoba nakon otkaza ugovora o radu tužiteljici. Jedinstven je stav ovog suda da je teret iznošenja i dokazivanja takve činjenice na tuženom poslodavcu, što je došlo do izražaja u presudama od... od 07.05.2013. godine,... od 08.08.2017. godine i... od 25.01.2022. godine, kao i u odluci Ustavnog suda BiH AP-3305/20 od 11. maja 2022. godine. Tuženi je imao obavezu da prije davanja otkaza ugovora o radu tužiteljici ponudi odgovarajuće radno mjesto prema njenoj stručnoj spremi, kao i da dokaže da tužiteljici nije mogao rasporediti na odgovarajuće radno mjesto na koja je primao radnike u Zenici i Tuzli. Tuženi nije konkretno dokazao o kojim se radnim mjestima odnosno poslovima radilo u podružnicama u Zenici i Tuzli, koja stručna sprema je potrebna za te poslove i zbog čega konkretno tužiteljicu nije mogao zaposliti na ta radna mjesta. Osim toga, tuženi ni u otkazu ugovora o radu nije naveo da je tužiteljici ranije ponudio odgovarajuće radno mjesto koje bi bilo u skladu sa njenom stručnom spremom.

Tuženi je tužiteljici dao nezakonit otkaz ugovora o radu pa je zbog toga u obavezi da isplati naknade plaća, izvrši uplatu doprinosa za PIO i isplatu regresa za godišnji odmor na način kako je to dosuđeno izrekom prvostepene presude, o čemu je prvostepeni sud dao jasne, pravilne i potpune razloge.

Zbog svega izloženog valjalo je reviziju tužiteljice usvojiti i pobijanu presudu preinačiti kao u izreci ove presude shodno odredbi člana 250. stav 1. ZPP.

Tužiteljica je u bitnom pretežnom dijelu uspjela u parnici pa je tuženi u obavezi da joj naknadi, za sastav revizije od 02.11.2022. godine 1.170,00 KM i za sastav revizije od 06.06.2022. godine 1.282,32 KM ili ukupno 2.452, 32 KM, shodno odredbi člana 386 stav 1. ZPP. Ovaj sud je odbio zahtjev tuženog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, jer ova parnične radnje nije bila potrebna radi vođenja parnice (član 387. stav 1. ZPP)."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 Rs 474770 22 Rev 2 od 27.9.2022. godine)