Zastava Srbije

NEPOSTOJANjE PRESUĐENE STVARI

Zakon o parničnom postupku

član 196 stav 2


  • Ne stoji tvrdnja da se radi o presuđenoj stvari i da se po istom ne može ponovo voditi postupak, kada je za period za koji tužiteljica u parnici traži uplatu zakonom predviđenih doprinosa protiv odgovornih lica tuženog ranije vođen krivični postupak i donesena presuda u čijem je obrazloženju naveden i način obračuna plaće i isplate toplog obroka koji je predmet ovog tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje:


"U odgovoru na tužbu tuženi je u cijelosti osporio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da za period za koji tužiteljica traži uplatu zakonom predviđenih doprinosa da je protiv odgovornih lica tuženog vođen krivični postupak, te da je donesena presuda dana 23.03.2018. godine gdje u obrazloženju presude naveden i način obračuna plaće i isplate toplog obroka koji je predmet ovog tužbenog zahtjeva. Tuženi smatra da imajući u vidu ovu presudu smatra da se radi o već presuđenoj stvari i da se o istom ne može ponovo voditi postupak....

(...)

Među parničnim strankama nije bilo sporno da je tužiteljica bila zaposlenik kod tuženog, a što proizilazi iz Ugovora o radu i Aneksa broj 1. Ugovora o radu od 16.01.2002. godine.

Među parničnim strankama je bilo sporno da li je tuženi na ime tužiteljice za period 01.01.2001. godine do 01.03.2006. godine uplatio zakonom propisane doprinose za PIO/MIO.

Na ove okolnosti provedeno je vještačenje po vještaku ekonomske struke, te je vještak na ročištu za glavnu raspravu dao pojašnjenje istog, i sud je nalaz u cijelosti prihvatio kao stručnog, objektivnog i nepristrasnog.

Iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke proizilazi da je u spornom periodu tužena donijela odluku o utvrđivanju vrijednosti bona za topli obrok za 2001. godinu dana 17.05.2001. godine u kojoj se utvrđuje vrijednost bona toplog obroka u 2001. godini za sve radnike u vrijednosti od 3,10 KM po izrađenoj nadnici. U obrazloženju navedene odluke tužena je navela da će koristiti mogućnost isplate toplog obroka u skladu sa Uredbom o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovoditelja izvršnih organa vlasti u FBiH i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave (Službene novine FBiH broj 44/98 i 49/00) tj. 2% od prosječne plaće u FBiH prema posljednjem objavljenom podatku Zavoda za statistiku.

Svi zaposlenici ostvaruju pravo na bon - obrok u toku rada u visini 3,10 KM za svaku izrađenu nadnicu, a razliku između tog iznosa toplog obroka i prava do maksimalnog zakonom propisanog iznosa toplog obroka isplaćivat će se u skladu za zakonskim mogućnostima kao dio plaće.

Prilikom obračuna plaće tužena je utvrđivala visinu plaće za svakog zaposlenika kao i mogućnost isplate toplog obroka u novcu u skladu sa odlukom. Izvršeni obračun plaće za mjesec u kojem se koristi mogućnost isplate toplog obroka umanjuje se za izračunati topli obrok. U periodu od marta 2006. godine tužena svakog mjeseca donosi odluke o isplati toplog obroka na prethodno opisan način utvrđujući maksimalni neoporezivi iznos toplog obroka u svakom mjesecu po jednom danu (2% prosječne plaće FBiH).

Tužena je cijeli sporni period obračunavala plaću i naknadu toplog obroka u skladu sa svojim odlukama. U periodu od 01.01.2001. godine do 01.01.2004. goidne tužena obračunava plaću u platnim listama prema Ugovorima o radu, potpuno druge umanjene iznose plaće unosi u M4 obrasce a zatim u platnim listama ručno ispravlja obračunatu plaću, te dio iste koji je prikazan u M4 obrascima iskazuje kao plaću, a razliku do obračunatog iznosa iskazuje kao topli obrok.

Dakle, u ovom periodu nema negativne korekcije prikazane u platnim listama i godišnjim karticama, ali se također jedan dio plaće koja je isplaćena prikazuje kao topli obrok i za taj iznos umanjuje obaveza uplate doprinosa.

U periodu od 01.01.2004. godine tužena obračunava plaću tužiteljici u skladu sa ugovorenom satnicom, istu umanjuje po osnovu "negativne korekcije" a koja je obračunata u visini maksimalnog neoporezivog toplog obroka za taj mjesec, pa na tako umanjenu plaću obračunava poreze i doprinose. Nakon umanjenja plaće i obračuna doprinosa tužena "vraća" tužiteljici iznos "negativne korekcije plaće" za taj mjesec kao naknadu za topli obrok na koju nije uplatila doprinose i porez.

Dakle, tužena je u skladu sa svojim odlukama dio obračunate plaće tužiteljice pretvarala u neoporezivu naknadu toplog obroka do maksimalnog iznosa, te time umanjila osnovicu za obračun doprinosa na plaću. U spornom periodu koji je tužena prikazala kao novčanu naknadu toplog obroka, a koja ustvari prestavlja plaću tužiteljice i na dio koji tužena nije uplatila zakonom propisane doprinose PIO/MIO, tužena za 2001. godinu na ime dijela plaće tužiteljice koju je prikazivala kao topli obrok u iznosu od 3.747,00 KM nije obračunala i uplatila doprinose PIO/MIO u iznosu od 1.322,47 KM, u 2002. godini na iznos od 2.282,00 KM nije uplatila iznos od 805,41 KM, u 2003. godini na iznos od 1.236,00 KM nije uplatila iznos od 436,23 KM, u 2004. godini na iznos od 1.927,96 KM nije uplatila iznos od 680,45 KM, u 2005. godini na iznos od 1.770,75 KM nije uplatila iznos od 624,97 KM i u 2006. godini na iznos od 318,02 KM nije uplatila iznos od 112,24 KM, dakle ukupno za cijeli sporni period tužena na ime tužiteljice, na iznos od 11.281,73 KM nije uplatila zakonom propisane doprinose u iznosu od 3.981,77 KM, koliko je sud i dosudio tužiteljici na osnovu člana 128. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH.

Ne stoji tvrdnja tuženog da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o presuđenoj stvari i da se po istom ne može ponovo voditi postupak, s obzirom da je vođen krivični postupak protiv tuženog i rukovodioca tuženog pod brojem... od 23.03.2018. godine.

Uvidom u presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj... od 23.03.2018. godine sud je utvrdio da je tuženi kao pravno lice, te odgovorno lice tuženog oglašeno krivim upravo zbog načina obračuna plaća radnicima tuženog na način da jedan dio plaće i to tako što je tuženi dio plaće radnika prikazivao kao topli obrok i na taj dio nije plaćao zakonom propisane doprinose i na taj način pribavio sebi imovinsku korist koja mu je u ovom postupku oduzeta. Međutim, u konkretnoj pravnoj stvari radi se o pravu tužiteljice kao radnika tuženog da joj tuženi na ime dijela plaće koji je prikazivao kao topli obrok, a u suštini je bila plaća, uplati na njeno ime zakonom propisane doprinose za PIO/MIO. Tužiteljica je imala pravni interes da podnese tužbu protiv tuženog iz razloga što neuplaćivanjem doprinosa PIO/MIO na cjelokupnu plaću tužiteljice, tužiteljica je oštećena, jer joj je umanjen penzijski osnov.

Takođe ne stoji pozivanje tuženog na Zapisnik o inspekcijom nadzoru porezne uprave da je tuženi u spornom periodu zakonito isplaćivao plaće i doprinose na plaće, a ovo iz razloga što Porezna uprava nije ni nadležna da provjerava na koji način tužilac isplaćuje radnicima plaće, nego je u svom inspekcijskom nalazu utvrdio da je tuženi na obračunate plaće uplatio doprinose, a kao što je to naprijed navedeno tuženi je dio plaće radnicima prikazivao kao topli obrok koji je neoporeziv i na taj način sebi pribavio imovinsku korist koja mu je oduzeta u krivičnom postupku, a na isti način je oštetio radnike s obzirom što na dio plaće nije plaćen doprinos PIO/MIO radicima je umanjena penzijska osnovica.

Ostale provedene dokaze sud je cijenio ali nije posebno obrazlagao jer isti nisu relevantni za odlučivanje u ovoj pranoj stvari.

Odluku o troškovima parničnog postupka, sud je donio na osnovu odredaba člana 386. i 396. Zakona o parničnom postupku, te člana 12. Adv. Tarife a troškovi se odnose na troškove za sastav tužbe, zastupanje na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu u iznosima od po 240,00 KM (80 bodova x 3,00 KM), za pristup odloženom ročištu dana 21.02.2022. godine iznos od 60,00 KM (240 x 25%), što iznosi 780,00 KM, te na ovaj iznos 17% PDV što iznosi 132,60 KM, te iznos od 300,00 KM troškova vještačenja, što sveukupno iznosi 1.212,60 KM, koliko je sud i dosudio tužitelju."



(Presuda Opštinskog suda u Tuzli, 32 0 Rs 406359 21 Rs od 11.7.2022. godine)