NEPOSTOJANjE OSNOVA ZA NAKNADU TROŠKOVA PARNIČNOG POSTUPKA TUŽITELjU NAKON POVLAČENjA TUŽBE

Zakon o parničnom postupku

član 390

Kada tužitelj obavijesti sud da povlači tužbu u cijelosti, ali sudu ne dostavi dokaz da je tuženi udovoljio tužbenom zahtjevu pa je ta procesnopravna činjenica ostala nedokazana, tada ne postoji osnov za naknadu troškova parničnog postupka tužitelju jer su izostali dokazi o razlozima za povlačenje tužbe.

Obrazloženje:

"Prvostepenim rješenjem tužba u ovoj pravnoj stvari je smatrana povučenom. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka

U blagovremeno izjavljenoj žalbi koju izjavljuje tužitelj se ističe da je sud pogrešno tumačio član 396. stav 2 ZPP-a, ističući da se iz spisa može vidjeti na šta se odnose troškovi postupka konkretno, da su plaćeni troškovi takse na tužbu. Navodi da tumačenje prvostepenog suda nije utemeljeno jer u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakvi drugi troškovi postupka. Ukoliko je sud smatrao da je podensak o povlačenju tužbe manjkav bio je dužan vratiti tužitelju taj podnesak i dati uputu da se u istom jasno precizira iznos koji se potražuje kao i rok u kojem treba postupiti. Predlaže da se žalba uvaži prvostepeno rješenje preinači i usvoji zahtjev za naknadu troškova postupka.

Odgovor na žalbu nije izjavljen.

Nakon što je ispitao pobijano rješenje u granicama predviđenim članom 221. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine - daljem tekstu "ZPP", ovaj sud je donio odluku, a iz sljedećih razloga:

Podneskom od 07.01.2013. godine, tužitelj je obavijestio sud da povlači tužbu u cijelosti, pa je sud primjenom odredbi člana 59. stav 1. ZPP-a smatrao tužbu povučenom.

Odluku o troškovima sud je donio na osnovu člana 390 i 396 ZPP-a, F BIH. Naime, tužitelj je u podnesku o povlačenju tužbe naveo da ostaje kod troškova postupka. Međutim, shodno članu 396. ZPP-a tužitelj je bio dužan tačno i određeno navesti na što se odnose troškovi postupka, te kako je tužitelj propustio postupiti po navedenoj odredbi člana 396 ZPP a, to sud nije ni mogao dosuditi troškove postupka tužitelju. Takođe, tužitelj nije uz podnesak o povlačenju tužbe od 07.01.2013.godine dostavio dokaz da je dug plaćen nakon podnošenja tužbe, te tužitelj ni po tom osnovu nema pravo na naknadu troškova postupka, a u skladu sa članom 390 ZPP-a.

Nakon razmatranja stanja spisa, pobijanog rješenja, navoda žalbe i odgovora na žalbu, ovaj sud je našao da je prvostepeno rješenje zasnovano na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje su pravilno primijenjene odredbe parničnog postupka

Član 390. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženog. Tužitelj sudu nije dostavio dokaz da je tuženi udovoljio tužbenom zahtjevu pa je ta procesnopravna činjenica ostala nedokazana i stoga, suprotno žalbenom prigovoru, nije postojao osnov za naknadu troškova parničnog postupka jer su izostali dokazi o razlozima za povlačenje tužbe.

Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija žalbom, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je na osnovu člana 235. ZPP-a odbijena kao neosnovana iprvostepeno rješenje potvrđeno."

(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 Mal 309862 16 Gž od 13.12.2018. godine)