NEOSNOVANO OBOGAĆENjE DAVAOCA KREDITA

Zakon o obligacionim odnosima

čl. 210 i 1065

Kada se tužena kao učesnik u obligaciono pravnom odnosu po ugovoru o kreditu i kao davalac kredita u obračunu kamate nije ponašala savjesno i pošteno, niti je sa povećanom pažnjom postupala u izvršenju te obaveze iz svoje profesionalne djelatnosti, već se obračunom kamate po kamatnoj marži većoj od ugovorene po zaključenom ugovoru o kreditu neosnovano obogatila za iznos utvrđen nalazom vještaka finansijske struke, jer je taj novčani iznos tužiteljica po obračunu tužene izmirila, usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu na ime više obračunate i naplaćene fiksno ugovorene kamate jer je za taj iznos tužena neosnovano stekla korist.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u Mostaru broj:... od 30.01.2014. godine, obavezana je tužena da tužiteljici na ime neosnovano plaćenog iznosa po Ugovoru o kreditu broj..., isplati iznos od 157.898,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.01.2013. godine, pa do isplate. Istom presudom obavezana je tužena da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.449,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.01.2014. godine pa do isplate.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj:... od 27.06.2018. godine, žalba tužene je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je tužena obavezana da tužiteljici isplati na ime sticanja bez osnova iznos od 21.492,44 KM, dok je iznad dosuđenog iznosa tužiteljica odbijena sa postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Istom presudom obavezana je tužena da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 540,29 KM.

Dopunskom presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj:... od 17.07.2018. godine, izvršena je ispravka drugostepene presude od 27.06.2018. godine, na način što se u izreci iste, ispred riječi "dok" dodaju riječi "sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.01.2013. godine, pa do isplate".

Protiv drugostepene presude revizije su blagovremeno izjavile obje parnične stranke.

Drugostepenu presudu tužiteljica pobija u odbijajućem dijelu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se revizija usvoji i drugostepena presuda preinači na način da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka ili drugostepena presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Tužiteljica potražuje troškove sastava revizije u iznosu od 860,00 KM uvećano za PDV, i takse po odluci suda.

Tužena drugostepenu presudu pobija u dosuđujućem dijelu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se revizija usvoji, drugostepena presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz obavezu da tuženoj naknadi parnične troškove ili drugostepena presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovo suđenje. Tužena potražuje troškove sastava revizije u iznosu od 842,00 KM uvećano za PDV.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tužene.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.

Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu u skladu sa odredbom člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav (2) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku i odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizije nisu osnovane.

O procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino kada se revident na postojanje takvih povreda određeno poziva. Revidenti samo paušalno navode da drugostepenu presudu pobijaju zbog povrede odredaba parničnog postupka, ali u reviziji ne navode određeno niti jedan konkretan prigovor procesno pravne prirode, niti bi se iz sadržaja revizije, makar i posredno, moglo zaključiti koju odredbu procesnog zakona drugostepeni sud nije primijenio ili ju je nepravilno primijenio, a da je to bilo od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude Stoga, ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP

Nije osnovan ni prigovor revidenata da je drugostepena presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava (član 240. stav (1) tačka 2) ZPP).

Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 157.898,25 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, na ime povrata neosnovano obračunate i naplaćene kamate po Ugovoru o kreditu broj... od 28.08.2007 godine, primjenom odredbe člana 210. Zakona o obligacionim odnosima.

Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova, proizilazi da su parnične stranke tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao davalac kredita zaključile 28.08.2007. godine, Ugovor o kreditu broj..., da je navedenim Ugovorom tužena tužiteljici odobrila namjenski investicijski kredit uz valutnu klauzulu u CHF u iznosu od 253.900,00 CHF, koji u protiv vrijednosti po srednjem kursu na dan plasmana kredita, iznosi 299.942,73 KM, sa obavezom vraćanja kredita u 240 mjesečnih rata, s tim da mjesečne rate dospijevaju svakog prvog u mjesecu, da rata u trenutku zaključenja Ugovora iznosi 1.900,45 CHF, (član 2.), da će korisnik kredita rate otplaćivati u KM po srednjem kursu na dan uplate, da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, koja je u trenutku zaključenja iznosila 6,75%, da su se parnične stranke sporazumjele da će se u slučaju promjene kamatne stope sačiniti novi otplatni plan za anuitete koji dospijevaju nakon datuma promjene kamatne stope, da će banka o tome obavijestiti korisnika kredita-tužiteljicu, da je korisnik kredita svojim potpisom dao saglasnost da prihvata primjenu Odluke o kamatnim stopama, a banka-tužena se obavezala da će o promjeni kamatne stope i promjenjivom iznosu rate obavijestiti korisnika kredita pismeno (član 11. i 12. Ugovora), da je tužena po Ugovoru, zadržala pravo da u slučaju promjene kursa KM u odnosu na CHF izvrši konverziju preostalih obaveza u CHF valutu, i da o izvršenoj konverziji obavijesti tužiteljicu, da su Ugovorom o kreditu parnične stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, da se ista sastoji od dva elementa: promjenjivog dijela - referentne kamatne stope na čije formiranje ne mogu uticati ni banka, ni korisnik kredita, jer se koristi međunarodna bankarska stopa LIBOR koja predstavlja dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude novac za posuđivanje na londonskom među bankarskom tržištu, a utvrđuje se za različite valute) i nepromjenjivog dijela - kamatne marže tj. dio kamate koja pokriva osnovne rizike i troškove poslovanja banaka, a koja je u konkretnom slučaju ugovorena kao fiksna i određena u visini od 4,25%, da se promjenjiva kamatna stopa po predmetnom ugovoru i po obračunu banke, mijenjala u rasponu od 6,75% do 7,25%, u skladu sa jednostranim odlukama i drugim aktima banke, da se tokom trajanja ugovora mijenjao kurs CHF i kamatna stopa, da je tužena po nalazu vještaka finansijske struke (nije promjenjivu kamatnu stopu usklađivala sa promjenom 12-mjesečnog LIBORA na dan 31.12. svake godine, kako je to ugovoreno, da je u vrijeme kada je LIBOR na svjetskom tržištu novca padao tužena taj pad kompenzirala podizanjem svoje marže za procentualni iznos),odnosno tokom trajanja Ugovora o kreditu, mijenjala dio fiksne ugovorene kamatne stope od 4,25% (kamatnu maržu) od 01.10.2008. godine, i do 6,5%, da je u periodu od 01.02.2009. godine, zaključno sa 01.01.2013.godine, po osnovu obračuna kamatne marže iznad procenta od 4,25%,tužena tužiteljici naplatila iznos od 21.492,44 KM (4.804,98 KM + 5.484,13 KM+5.342,39 KM + 5.860,94 KM), da je tužena prilikom obračuna promjenjive kamatne stope i naknade za obradu kredita postupala u skladu sa Ugovorom o kreditu, da je tužiteljica obaveze iz predmetnog Ugovora o kreditu glavni dug, kamate, naknadu za obradu kredita, a sve po obračunu tužene izmirila u cijelosti dana 04.01.2013.godine.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje za koje je vezan ovaj sud (član 240. stav (2) ZPP) drugostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe člana 210., a u vezi sa članom 1065.,1066, 394, 395, i 277 Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO), kada je žalbu tužene djelimično uvažio i odlučio kao u izreci svoje odluke. I po ocjeni ovog suda drugostepeni sud je osnovano zaključio da tužena kao učesnik u obligaciono pravnom odnosu u obračunu kamate se nije ponašala savjesno i pošteno (član 12. ZOO) niti je sa povećanom pažnjom postupala u izvršenju te obaveze iz svoje profesionalne djelatnosti (član 18. stav 2. ZOO u vezi sa članovima 1065, 1066. tog zakona), a posljedica povrede tih osnovnih načela je odgovornost za štetu, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u dosuđujućem dijelu iznosa od 21.492,44 KM (na ime više obračunate i naplaćene fiksno ugovorene kamate), jer za taj iznos tužena je neosnovano stekla korist (član 210. ZOO). Za svoju odluku drugostepeni sud je dao pravilne i potpune razloge na strani 2-7., koje u potpunosti prihvata i ovaj sud pa se revidenti na iste upućuju radi nepotrebnog ponavljanja.

Tužena se obračunom kamate po kamatnoj marži većoj od ugovorene po zaključenom ugovoru o kreditu, neosnovano obogatila za iznos utvrđen nalazom vještaka finansijske struke od 21.492,44 KM, iza taj novčani iznos neosnovano tužiteljici nametnuta obaveza (koji iznos je tužiteljica po obračunu tužene izmirila dana 04.01.2013.godine), radi čega je pravilnom primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi djelimično usvojen njen tužbeni zahtjev u tom dijelu. Bez osnova su prigovori revizije tužene o pogrešnoj primjeni materijalnog prava za kamate, kroz navode da je potpisujući ugovor tužiteljica pristala na primjenu promjenljive kamatne stope, a kasnije u proceduri prijevremene otplate kredita i prihvatila obračun obaveze po tuženoj.

Neprihvatljiv je revizijski prigovor revidentice da je drugostepena u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, u dijelu koji se odnosi na neosnovano povećani glavni dug za iznos od 135.140,59 KM, a radi povećanja tečaja CHF valute, nezakonita, iz razloga koje je dao drugostepeni sud u obrazloženju pobijane odluke a koje u svemu prihvata i ovaj sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja revidentica upućuje na date razloge. Zaključak drugostepenog suda u pogledu promjenljive kamatne stope izveden je, prije svega, u skladu sa sadržajem odredbi člana 2, 11. i 12...., Ugovora o kreditu broj..., (ugovor sa valutnom klauzulom) o čemu je drugostepeni sud u smislu člana 231. ZPP pravilno odgovorio (strana 4. pasus 2, 3, i 4, strana 5, i 6. pasus četiri). Pobijana odluka drugostepenog suda u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva je zasnovana na pravnom shvatanju ovog suda izraženom u Spornom pravnom pitanju broj... od 25.05.2016. godine, pa su neprihvatljivi suprotni navodi revidentice o nezakonitom postupanju tužene u postupku zaključenja i izvršenja ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom, a u vezi s tim i donošenja nezakonite odluke dugostepenog suda. Zakonom o deviznom poslovanju u FBiH predviđena je mogućnost zaključenja ovakvih ugovora između domaćih fizičkih lica i banaka, (sa valutnom klauzulom) pa se ne radi o ništavom pravnom poslu u smislu člana 103. i 105.ZOO, i primjeni člana 104. istog Zakona. Odredbe Ugovora o kreditu koji su zaključile parnične stranke koje se odnose na promjenljivu kamatnu stopu sadrže tačno određen fiksni i varijabilni dio kamatne stope, kamata je dovoljno odrediva s aspekta predmeta obaveze, pa ne predstavlja ništavu odredbu u smislu člana 47. ZOO. Slobodnoj ocjeni dokaza od strane suda stranka ne može s uspjehom suprotstaviti svoju ocjenu izvedenih dokaza, tim više što ta ocjena, u konkretnom slučaju, uključuje prigovore činjenične prirode koji u revizijskom postupku nisu relevantni (član 240. stav (2) ZPP).

Ostali revizijski prigovori nisu od odlučnog značaja sa aspekta predmeta spora (član 231. u vezi sa član 253. ZPP) pa ih ovaj sud kao takve nije posebno ni obrazlagao.

S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih su revizije izjavljene, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom člana 248. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 58 0 P 102683 18 Rev od 19.2.2019. godine)