• Zakon o menici ne daje definiciju mjenice već nabraja njene bitne elemente koji treba da budu upisani u mjenicu da bi ona postojala kao isprava što znači da se pojam mjenice može izvesti iz njenih bitnih elemenata pa tako mjenica koja sadrži oznaku da je mjenica, bezuslovno obećanje da će se označeni mjenični iznos platiti, datum dospijeća mjenice, ime lica kome se mjenični iznos mora platiti, datum i mjesto izdavanja mjenice, te potpis izdavaoca mjenice ispod oznake trasanta, sadrži sve bitne elemente vlastite mjenice.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj... od 13.04.2021. godine, obavezana je tužena da tužiocu na ime duga, po osnovu mjenice serijski broj: RS... isplati iznos od 300.929.69 KM, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.559,53 KM.

Odbijen je tužbeni zahtjev tužioca da mu tužena isplati na iznos glavnog duga i zakonsku zateznu kamatu počev od 20.04.2019. godine, kao prvog narednog dana od dana dospjelosti mjenice pa do konačne isplate.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Bijeljini broj... od 29.03.2022. godine, žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda u stavu I izreke, potvrđena.

Odbijeni su zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Blagovremeno izjavljenom revizijom drugostepenu presudu pobija tužena zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija uvaži, pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužioca da mu tužena na osnovu mjenice serijski broj: RS..., isplati dug u iznosu od 300.929,69 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.04.2019. godine do isplate.

Na osnovu izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka prvostepeni sud je utvrdio da su tužilac kao isporučilac robe i ZU A.G., kao kupac robe, dana 03.01.2017. godine zaključili Ugovor o kupoprodaji broj:... kojim ugovorom su članom l. regulisali međusobne odnose po osnovu kupoprodaje: lijekova, herbalnih preparata, medicinskih sredstava i drugih proizvoda iz asortimana tužioca, a članom 5. pomenutog ugovora je određeno da kvantitativni i kvalitativni prijem robe kupac vrši u momentu preuzimanja robe - proizvoda, te da je eventualne nedostatke kupac dužan konstatovati zapisnički prilikom prijema robe zajedno sa radnikom tužioca koji predaje robu, da je odredbom člana 6. ugovora predviđeno da se faktura za isporučenu robu - proizvode dostavlja uz svaku isporuku, te da se plaćanje vrši u roku od 90 dana od dana prijema fakture, dok je članom 11. tog Ugovora ugovoreno da kupac (odgovorno lice ili vlasnik) daje tri bjanko mjenice na ime obezbjeđenja plaćanja.

Tužilac i ZU A.G. su dana 03.01.2018. godine u B. zaključili i Ugovor o kupoprodaji broj:... kojim ugovorom su takođe članom 1. uredili međusobne odnose po osnovu kupoprodaje: lijekova, herbalnih preparata, medicinskih sredstava i drugih proizvoda iz asortimana tužioca, a odredbama člana 5. pomenutog ugovora odredili da kvantitativni i kvalitativni prijem robe kupac vrši u momentu preuzimanja robe-proizvoda, te da je eventualne nedostatke kupac dužan konstatovati zapisnički prilikom prijema robe zajedno sa radnikom tužioca koji predaje robu, a članom 6. ugovora dogovoreno da se faktura za isporučenu robu - proizvode dostavlja uz svaku isporuku, te da se plaćanje vrši u roku od 180 dana od dana prijema fakture, dok je članom 11. tog Ugovora predviđeno da kupac (odgovorno lice ili vlasnik) daje tri bjanko mjenice na ime obezbjeđenja plaćanja.

Dana 01.04.2018. godine tužilac i ZU A.G. zaključili su i Anex I ugovora o kupoprodaji broj:... od 03.01.2018. godine, kojim su regulisali međusobne odnose u cilju unapređenja poslovanja u poslovnoj 2018. godini i stimulisanja prometa robe, a članom 2. tog Anexa je ugovoreno da Kupac svoja plaćanja po osnovu kupovine robe vrši u roku do 180 dana od datuma prijema proizvoda na račun prodavca.

Tužena ne spori da je potpisala bjanko mjenicu serijski broj RS... i mjeničnu izjavu od 19.06.2018. godine te da je u mjeničnoj izjavi navedeno da mjeničnom povjeriocu (tužiocu) kao mjenični dužnik uručuje bjanko mjenicu RS... za pokriće plaćanja obaveza po osnovu Ugovora o snabdijevanju br.... i... za iznos koji će na dan dospijeća obaveza utvrditi mjenični povjerilac. Takođe je u mjeničnoj izjavi navedeno da mjenični dužnik ovlašćuje mjeničnog povjerioca da uručenu mjenicu može bez njegove daljne saglasnosti dopuniti - ispuniti sve nedostajuće elemente u skladu sa odredbama Ugovora, Zakona o mjenici, a naročito da se dospijeće i iznos na mjenici utvrđuje na dan popunjavanja mjenice te da se mjenica može naplatiti sa svih računa mjeničnog dužnika, iz cjelokupne pokretne i nepokretne imovine mjeničnog dužnika i drugo. Tužilac je kod Osnovnog suda u Bijeljini podnio prijedlog za protest mjenice i ista je protestovana 29.05.2019. godine.

Iz sadržaja mjenice serijskog broja RS..., od 19.06.2018. godine, prizilazi da je dospjela na isplatu 19.04.2019. godine, da se ista odnosi na iznos od 300.929,69 KM, da je kao trasant na istoj potpisana tužena, a ispod naznake "plaćanje" je navedeno "bez protesta" što je potpisano od strane tužene.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud nalazi da predmetna mjenica predstavlja sopstvenu trasiranu mjenicu u smislu odredbe člana 5. stav. 2. Zakona o mjenici ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/01, dalje: ZM), u kojoj su trasant (lice koje izdalo mjenicu) i trasat (lice koje je pozvano da isplati mjeničnu novčanu svotu) isto lice, pa da je tužena stekla svojstvo glavnog mjeničnog dužnika preuzimajući obavezu plaćanja mjeničnog duga, zbog čega nalazi da je neosnovan prigovor tužene da se u konkretnom slučaju ne radi o trasiranoj mjenici, da postoji dug tužene prema tužiocu nastao iz naprijed navedenih ugovora, kao osnovnog pravnog posla što je tužilac dokazao i računima - dostavnicama za 2017. i 2018. godinu, iz kojih proizilazi da je tužilac snabdijevao robom kupca, za koju robu je ispostavljao račune, što proizilazi i iz priložene Analitičke kartica kupca na dan 25.04.2019. godine, gdje je naveden dug u iznosu od 300.929,69 KM, a da u spisu nema dokaza da je taj dug tužiocu isplaćen.

Cijeneći da je tužena izdala mjenicu kao sredstvo obezbjeđenja povrata duga, prvostepeni sud zaključuje da obaveza tužene proizilazi iz člana 48. stav 1. ZM, kojim je propisano da svi oni koji su mjenicu trasirati, akceptirali, indosirali ili avalirali odgovaraju solidarno imaocu mjenice, a stavom 2. istog člana da imalac mjenice ima pravo da postupi protiv svih tih lica bilo pojedinačno, bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno i da pri tome nije dužan da se drži reda kojim su se oni obavezivali, što čini neosnovan prigovor tužene da tužilac tek nakon što iscrpi mogućnosti naplate prema glavnom dužniku, može pristupiti aktiviranju mjenice bez obzira na činjenicu da je nad glavnim dužnikom ZU A.G. pokrenut i okončan stečajni postupak pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini, koji je vođen pod brojem..., i da tužilac svoje potraživanje nije prijavio u tom stečajnom postupku.

Pored toga, prvostepeni sud nalazi da tužena tokom postupka nije dokazala da je tužilac zloupotrijebio spornu mjenicu, odnosno da nije dobro popunio iznos u mjenici, jer je na osnovu uvida u priložene račune utvrđeno da postoji dug tužene prema tužiocu, a što proizilazi iz priložene Analitičke kartice kupca na dan 25.04.2019. godine i da dug iznosi upravo 300.929,69 KM. Međutim, kako obaveza iz mjenice nije zavisna od obaveze iz osnovnog posla, već je to samostalna obaveza koju remitent uvijek može aktivirati, tužena kao mjenični dužnik nema mogućnost da ističe prigovore u odnosu na tužioca kao zakonitog i savjesnog imaoca mjenice, jer je u skladu sa načelom neposrednosti mjenice, mjenični dužnik (ovdje: tužena) u neposrednom pravnom odnosu prema imaocu mjenice (ovdje: tužiocu), a realizacija mjenice je uvijek valjan osnov za bilo koju isplatu, pa zaključuje da je neosnovan i prigovor da mjenica nije pravilno popunjena.

Prvostepeni sud dalje zaključuje da tužilac nije izgubio mjenična prava, iako nije prezentovao predmetnu mjenice na isplatu u smislu člana 39. ZM (na dan dospijeća 19.04.2019. godine ili jedan od dva radna dana koji slijede iza dana dospijeća), već da se kao datum prezentacije ima smatrati dan podnošenja prijedloga za izvršenje sudu 10.06.2020. godine, iz razloga što je tužena potpisom u lijevom donjem uglu mjenice na mjestu ispod "plaćanje" u vrijeme izdavanja blanko mjenice istu akceptirala u smislu člana 26. stav 1. ZM, pa da se, prema prihvaćenom stavu sudske prakse (da, ukoliko se mjenica ne prezentuje u ovim rokovima, imalac gubi regresno pravo protiv regresnih dužnika - trasanta, indosanta i njihovih avalista, ali mu ostaje pravo da zahtijeva isplatu od glavnog mjeničnog dužnika - akceptanta trasirane mjenice ili izdavaoca sopstvene mjenice i od njihovih avalista u odnosu na koje ne gubi mjenična prava - član 54 stav 1. alineja 3. ZM), pa kako se tužena nalazi u krugu lica u odnosu na koje imalac mjenice, zbog neblagovremenog prezentovanja na isplatu, ne gubi mjenična prava, to isti prigovor nema značaj.

Drugostepeni sud je žalbu tužene odbio i prvostepenu presudu u pobijanom dijelu potvrdio temeljem odredbe člana 226. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: ZPP).

Pobijana presuda je pravilna iz slijedećih razloga.

Mjenica je hartija od vrijednosti, pismena isprava koja sadrži obligaciono - tražbeno pravo koje je inkorporisano u samoj ispravi. Mjenica može biti izdata kao bjanko mjenica (član 18. stav 2. ZM). To je mjenica koja u trenutku izdavanja ne sadrži upisane sve bitne elemente mjenice, dovoljno je da sadrži samo potpis njenog izdavaoca. Tada, u pravilu, mjenicu prati mjenično ovlašćenje (sporazum) o popuni nedostajućih bitnih elemenata mjenice, te je mjenični povjerilac dužan popuniti mjenicu u skladu sa mjeničnim ovlaštenjem, a kad ovlaštenja nema onda u skladu sa osnovnim poslom.

U ovom postupku nije sporno da je tužena izdala predmetnu mjenicu kao bjanko mjenicu i potpisala mjeničnu izjavu 19.06.2018. godine, u kojoj je navedeno da kao mjenični dužnik uručuje mjeničnom povjeriocu bjanko mjenicu RS... za pokriće plaćanja obaveza po osnovu Ugovora o snabdijevanju br.... i..., te ga ovlašćuje da mjenicu popuni i upiše nedostajuće elemente, između ostalog dospijeće i iznos koji utvrditi mjenični povjerilac na dan popunjavanja mjenice.

Tužena je pred prvostepenim sudom, u žalbi i reviziji osporavala da mjenica ne sadrže bitne elemente trasirane mjenice u smislu odredbe člana 3. i 4. ZM i da ne sadrže bitne elemente vlastite (sopstvene) mjenice u smislu odredbe člana 111. i 112. ZM, da tužilac nije prezentovao mjenicu u roku iz člana 39. ZM, te u pogledu visine potraživanja.

ZM ne daje definiciju mjenice već nabraja njene bitne elemente, koji treba da budu upisani u mjenici da bi ona postojala kao isprava. Pojam mjenice može se izvesti iz njenih bitnih elemenata propisanih odredbom člana 3. i člana 111. ZM. U smislu odredbe člana 3. ZM mjenica koja sadrži poziv nekom licu da izvrši mjeničnu obavezu naziva se trasirana ili vučena mjenica. Prema odredbi člana 111. ZM, sopstvena mjenica sadrži izjavu - obećanje nekog lica da će ono samo izvršiti mjeničnu obavezu.

Odredba člana 4. ZM, propisuje mogućnost i način utvrđivanja pojedinih nedostajućih bitnih elemenata trasirane mjenice (pretpostavljeni bitni elementi), odnosno da mjenica važi: kad nije upisana dospjelost - smatra se mjenicom po viđenju (stav 2.); kad nije upisano mjesto plaćanja - smatra se da je to mjesto ono koje je upisano pored imena trasata (stav 3.); i kad nije označeno mjesto izdavanja - smatra se da je to ono mjesto koje je označeno pored imena trasanta (stav 4.).

Pretpostavljene bitne elemente vlastite mjenice reguliše odredbe člana 112. ZM tako da se: kad nije upisana dospjelost - smatra se mjenicom po viđenju (stav 2.); kad nije upisano mjesto plaćanja ili mjesto izdavaočevog prebivališta - smatra se da je to mjesto ono mjesto koje je označeno kao mjesto izdavanja mjenice (stav 3.); i kad nije označeno mjesto izdavanja - smatra se da je to ono mjesto koje je označeno pored imena izdavaoca mjenice (stav 4.).

Tužena je svoj potpis (osim na mjestu trasanta) stavila i na licu mjenice, sa lijeve strane ispod naznake "plaćanje" gdje je navedeno "bez protesta", a ne na mjestu trasata, pa u predmetnoj mjenici tužena nije označena kao trasat, kako pogrešno nalaze nižestepeni sudovi, niti je ona akceptant vlastite mjenice, jer njen potpis sa lijeve strane mjeničnog sloga ispod naznake "plaćanje" nema značaj akcepta, koji ne predstavlja bitan element mjenice, već mjenično - pravnu radnju - izjavu kojom lice koje je na mjenici označeno kao tasat prihvata mjeničnu obavezu i pristaje da stupi u mjenično pravni odnos i to u svojstvu glavnog mjeničnog dužnika.

Shodno tome, suprotno zaključku nižestepenih sudova, predmetna mjenica nije izdata kao vlastita trasirana mjenica.

Predmetna mjenica sadrži sve bitne elemente vlastite mjenice iz odredbe člana 111. ZM. Naime, sadrži oznaku da je mjenica, bezuslovno obećanje da će se označeni mjenični iznos platiti, datum dospjeća mjenice, ime tužioca (remitenta) kao lica kome se mjenični iznos mora platiti, datum i mjesto izdavanja mjenice, te je potpisana od strane tužene, izdavaoca mjenice ispod oznake trasanta.

Mjenica se podnosi na isplatu njenom glavnom mjeničnom dužniku, a to su izdavalac vlastite mjenice, odnosno akceptant trasirane mjenice (u slučaju trasirane mjenice). Vlastita mjenica se ne akceptira, jer nema trasata, a za njenim akceptiranjem nema ni potrebe jer je njen izdavalac - glavni dužnik, izjavio da će je isplatiti.

Imalac mjenice je dužan da se za naplatu iste prvo obrati glavnom mjeničnom dužniku (regresni mjenični dužnici su supsidijarni i uslovni dužnici, od kojih imalac mjenice može tražiti da izvrše obavezu samo ako istu ne izvrši glavni mjenični dužnik). Mjenica plativa na određeni dan podnosi se na isplatu u rokovima iz člana 39. stav 1. ZM. Ukoliko imalac mjenice prekorači rok (da blagovremeno prezentira mjenicu) svi regresni dužnici ispadaju iz mjenične obaveze prema njemu, te mu u tom slučaju ostaju samo glavni mjenični dužnici (akceptant trasirane mjenice ili izdavalac vlastite mjenice), jer se poslije roka dospjelosti mjenica može podnijeti na isplatu samo glavnom mjeničnom dužniku u granicama zastarnog roka od tri godine od dospjelosti (član 80. stav 1. ZM).

Tužena je kao izdavalac predmetne vlastite mjenice glavni mjenični dužnik, pa odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice (član 114. stav 1. ZM). Zbog toga tužena ne može sa uspjehom prema tužiocu isticati prigovor da mjenica nije blagovremeno podnesena na isplatu (jer to mogu samo regresni dužnici), pa se ne može ni osloboditi svoje obaveze prema tužiocu.

Ne postoji poseban blanket vlastite mjenice, već se za njeno izdavanje koristi blanket trasirane mjenice, pa je opšte prihvaćeno u poslovnoj i sudskoj praksi da je riječ o vlastitoj mjenici iako izdavalac nije istovremeno preinačio odštampani tekst "platiti za ovu" riječima kojim daje bezuslovno obećanje da će se određena svota novca platiti, odnosno nije prekrižena riječ trasant prepravljanjem u riječ izdavalac.

Tačno je ukazivanje revidenta da je u odluci ovog suda broj... od 07.02.2018. godine iznesen stav o elementima vlastite mjenice koji je suprotan shvatanju nižestepenih sudova, ali je potrebno ukazati da se radi o odluci jednog vijeća koja nije usaglašena sa stavom odjeljenja suda. I prije te odluke, a i nakon nje (presuda broj... od 20.8.2020. godine), Vrhovni sud Republike Srpske dosljedno se držao stava da se vlastitom mjenicom smatra mjenica izdata na blanketu trasirane mjenice i kada nema gore navedene izmjene blanketa mjenice, ako je trasant nije vukao na trasata jer je to u praksi banaka, sudskoj praksi i uobičajnom prometu sa mjenicom, opšteprihvaćeno stanovište.

Na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske, održanoj 26.05.2023. godine, zauzeto je pravno shvatanje broj... koje glasi: "Vlastitom mjenicom se smatra mjenica koju je trasant izdao na blanketu trasirane mjenice, bez ikakvih izmjena teksta odštampanog na talonu mjenice".

Shodno navedenom, predmetna mjenica važi kao vlastita mjenica, a naprijed navedeni mjenični prigovori tužene, kojima se pokušava dovesti u pitanje njena formalno pravna valjanost, iz svih navedenih razloga nisu osnovani.

Tužena je uz mjenicu izdala pismeno ovlaštenje za popunjavnje iste. Prema pravilnom zaključku nižestepenih sudova mjenica je popunjena u skladu sa pismenim ovlaštenjem, pa tako i u pogledu upisanog duga tužene prema tužiocu, u iznosu od 300.929,69 KM.

Naime, kada je mjenica izdata bjanko, tada se od realizacije takve mjenice mjenični dužnik s uspjehom može braniti i iznošenjem tvrdnji o njenoj zloupotrebi, koja se ogleda upravo u tome da je mjenica popunjena protivno kauzi s kojom je data. U takvoj situaciji teret dokazivanja da je mjenica zloupotrebljena, odnosno popunjena suprotno dogovoru je na strani mjeničnog dužnika, a ne obrnuto, jer je zakonska pretpostavka da je lice koje je nekome dalo bjanko mjenicu ovlastilo imaoca mjenice da popuni sve ostale mjenične elemente, pa od realizacije uredno izdate i formalno pravno ispravne bjanko mjenice uspješno može da se zaštiti samo onaj koji dokaže da imalac mjenice nije savjestan i dokaže sve elemente njegove nesavjesnosti, što tužena u konkretnom slučaju nije dokazala.

Shodno navedenom, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe člana 248. ZPP.

Zahtjev tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju u iznosu od 3.863,40 KM je odbijen na osnovu odredbe člana 397. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 387. stav 1. istog zakona, obzirom da ovi troškovi nisu bili nužni za vođenje parnice, niti od značaja za zaštitu prava tužioca u postupku po ovom pravnom lijeku."

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 P 108145 22 Rev od 2.11.2023. godine)