Zastava Srbije | Zastava Crne Gore

DIREKTIVA EVROPSKOG PARLAMENTA I SAVJETA (EZ) O PONOVNOM KORIŠĆENJU INFORMACIJA IZ JAVNOG SEKTORA

br. 2003/98 od 17. novembra 2003. godine

- "Sl. list EZ", br. L 355 od 31.12.2003. godine -

EVROPSKI PARLAMENT I SAVJET EVROPSKE UNIJE,

Imajući u vidu Ugovor o osnivanju Evropske Zajednice, a naročito njegov član 95,

Imajući u vidu prijedlog Komisije(1),

Imajući u vidu mišljenje Evropskog ekonomskog i socijalnog komiteta(2),

Imajući u vidu mišljenje Komiteta regiona(3),

Postupajući u skladu sa postupkom propisanim članom 251 Ugovora(4).

____________________
(1)Sl. list C 227 E, 24.9.2002, str. 382.
(2)Sl. list C 85, 8.4.2003, str. 25.
(3)Sl. list C 73, 26.3.2003, str. 38.
(4)Mišljenje Evropskog parlamenta od 12. februara 2003. godine (još uvijek nije objavljeno u Službenom listu), Zajednički stav Savjeta od 26. maja 2003. godine (Sl. list C 159 E, 8.7.2003, str. 1) i Stav Evropskog parlamenta od 25. septembra 2003. godine (još uvijek nije objavljen u Službenom listu). Odluka Savjeta od 27. oktobra 2003. godine.

S obzirom na sljedeće:

(1) Ugovorom se predviđa osnivanje unutrašnjeg tržišta i sistema kojim se obezbjeđuje da konkurencija na unutrašnjem tržištu ne bude narušena. Harmonizacija pravila i prakse koje se odnose na iskorišćavanje informacija iz javnog sektora u državama članicama doprinosi postizanju ovih ciljeva.

(2) Razvoj usmjeren ka stvaranju informacionog društva i društva znanja utiče na život svih građana Zajednice između ostalog, i tako što im omogućava da steknu nove načine za pristup znanju i za sticanje znanja.

(3) Digitalni sadržaji imaju značajnu ulogu u ovom razvoju. Proizvodnja ovakvih sadržaja je tokom posljednjih godina dovela do otvaranja velikog broja novih poslova, i ta tendencija se nastavlja. Većina tih poslova se otvara u malim privrednim društvima u nastajanju.

(4) Javni sektor prikuplja, proizvodi, reprodukuje i širi širok spektar informacija u brojnim područjima djelatnosti, kao što su podaci iz oblasti socijalnog staranja, ekonomije, geografije, vremena, turizma, poslovanja, patenata i obrazovanja.

(5) Jedan od osnovnih ciljeva osnivanja unutrašnjeg tržišta jeste i stvaranje uslova koji pogoduju razvoju usluga na nivou cijele Zajednice. Informacije iz javnog sektora predstavljaju značajan početni materijal za proizvode i usluge sa digitalnim sadržajem i sa razvojem usluga bežičnog sadržaja postaće još značajniji izvor sadržaja. Široka prekogranična pokrivenost će takođe biti od ključnog značaja u ovom smislu. Veće mogućnosti ponovnog korišćenja podataka iz javnog sektora trebalo bi da, između ostalog, omoguće evropskim privrednim društvima da koriste njihove potencijale i doprinesu ekonomskom razvoju i stvaranju novih radnih mjesta.

(6) Između država članica postoje ozbiljne razlike u pravilima i praksi u vezi sa korišćenjem izvora informacija iz javnog sektora, koje predstavljaju prepreku za postizanje punog ekonomskog potencijala ovog ključnog izvora dokumenata. Tradicionalna praksa organa u vezi sa korišćenjem informacija iz javnog sektora razvijala se na veoma neujednačen način. To treba uzeti u obzir. Stoga treba pristupiti minimalnoj harmonizaciji harmonizaciji nacionalnih pravila i prakse u vezi sa ponovnim korišćenjem dokumenata iz javnog sektora, u slučajevima kad razlike u nacionalnim pravilima i praksi ili postojanje nejasnoća sprečavaju nesmetanog funkcionisanja unutrašnjeg tržišta i pravilan razvoj informacionog društva u Zajednici.

(7) Nadalje, bez minimalne harmonizacije na nivou Zajednice, zakonodavne aktivnosti na nacionalnom nivou koje neke države članice već započele kao odgovor na tehnološke izazove, mogu dovesti do još većih razlika. Uticaj takvih razlika u zakonodavstvu postaće još značajniji sa daljim razvojem informacionog društva, koje je već u velikoj mjeri povećalo prekogranično korišćenje informacija.

(8) Opšti okvir za uslove kojima se reguliše ponovno korišćenje dokumenata iz javnog sektora potreban je kako bi se osiguralo postojanje poštenih, srazmjernih i nediskriminativnih uslova za ponovno korišćenje tih informacija. Organi javnog sektora prikupljaju, proizvode, reprodukuju i šire dokumenta kako bi ispunili svoje javne zadatke. Korišćenje takvih dokumenata iz drugih razloga predstavlja ponovno korišćenje. Politike država članica mogu i prevazilaziti minimalne standarde ustanovljene ovom direktivom, čime se omogućava obimnija ponovna upotreba.

(9) Ova direktiva ne sadrži obavezu da se dozvoli ponovno korišćenje dokumenata. Odluku o tome da li će dozvoliti ponovno korišćenje donose države članice ili organi javnog sektora u pitanju. Ova direktiva treba da se primjenjuje na dokumente koji su dostupni za ponovno korišćenje kada organi javnog sektora izdaju dozvole, prodaju, šire, razmjenjuju ili objavljuju informacije. Kako bi se izbjeglo preklapanje subvencija, ponovno korišćenje treba da uključi dalje korišćenje dokumenata u okviru same organizacije koje nije obuhvaćeno njenim javnim zadacima. Djelatnosti koje nisu obuhvaćene javnim zadacima obično obuhvataju dostavljanje dokumenata koji se sačinjavaju i naplaćuju na isključivo tržišnoj osnovi i u konkurenciji sa drugima na tržištu. Definicija pojma "dokument" ne uključuje računarske programe. Direktiva se zasniva na postojećim režimima pristupa u državama članicama i njome se ne mijenjaju nacionalna pravila pristupa dokumentima. Ona se ne primjenjuje u onim slučajevima kada građani ili privredna društva mogu, u skladu sa mjerodavnim režimom pristupa, pribaviti dokument samo kada dokažu poseban interes. Na nivou Zajednice, članovima 41 (pravo na dobru upravu) i član 42 Povelje Evropske Unije o osnovnim pravima priznato je pravo svakog građanina Unije i svakog fizičkog ili pravnog lica koje ima prebivalište ili registrovano sjedište u nekoj državi članici da pristupi dokumentima Evropskog parlamenta, Savjeta i Komisije. Organi javnog sektora bi trebalo da promovišu i podstiču ponovno korišćenje dokumenata, uključujući zvanične tekstove zakonodavne i upravne prirode u onim slučajevima kada organ javnog sektora ima ovlašćenje da odobri njihovu ponovnu upotrebu.

(10) Definicije "organa javnog sektora" i "subjekta javnog prava" treba uzeti iz direktiva o javnim nabavkama (92/50/EEZ(5), 93/36/EEZ(6) i 93/37/EEC(7) i 98/4/EZ(8)). Ove definicije ne obuhvataju javna preduzeća.

____________________
(5)Sl. list L 209, 24.7.1992, str. 1. Direktiva sa posljednjim izmjenama i dopunama učinjenim Direktivom Komisije 2001/78/EZ (Sl. list L 285, 29.10.2001, str. 1).
(6)Sl. list L 199, 9.8.1993, str. 1. Direktiva sa posljednjim izmjenema i dopunama učinjenim Direktivom Komisije 2001/78/EZ.
(7)Sl. list L 199, 9.8.1993, str. 54. Direktiva sa posljednjijm izmjenama i dopunama učinjenim Direktivom Komisije 2001/78/EZ.
(8)Sl. list L 101, 1.4.1998, str. 1.

(11) Ovom direktivom se propisuje generička definicija pojma "dokumenta" u skladu sa razvojem informatičkog društva. Ona obuhvata samo predstavljanje onih akata, činjenica ili informacija - kao i svake zbirke takvih akata, činjenica ili informacija - bez obzira na vrstu nosača podataka (napisani na papiru, ili pohranjeni u elektronskom obliku kao što je audio, vizuelni ili audiovizuelni snimak), koji su u posjedu javnog sektora. Dokument koji je u posjedu javnog sektora je dokument čije ponovno korišćenje podliježe odobrenju javnog sektora.

(12) Rok za odgovor na zahjtev za ponovno korišćenje treba da bude razuman i u skladu sa odgovarajućim rokom za zahtjev za pristup dokumentu u skladu sa odgovarajućim režimima pristupa. Razumni rokovi u Uniju će podstaći stvaranje novih udruženih informacionih proizvoda i usluga na penevropskom nivou. Po odobrenju zahtjeva za ponovno korišćenje, organi javnog sektora treba da učine dokumente dostupnim u vremenskom okviru koji omogućava iskorišćavanje njihovog punog privrednog potencijala. Ovo je naročito značajno u slučaju dinamičnog sadržaja (npr. podaci u vezi sa saobraćajem) čija ekonomska vrijednost zavisi od neposredne dostupnosti informacija i redovnog ažuriranja. Ako se koristi dozvola, blagovremena dostupnost informacija može predstavljati dio uslova predviđenih dozvolom.

(13) Mogućnosti za ponovno korišćenje mogu se poboljšati ograničavanjem potrebe za digitalizacijom papirnih dokumenata ili procesiranjem digitalnih baza podataka tako da postanu međusobno kompatibilne. Stoga, organi javnog sektora treba da učine dokumente dostupnim u već postojećim formatima ili jezicima, elektronski, kada je to moguće ili primjereno. Organi javnog sektora treba da pozitivno odluče o zahtjevima za davanje izvoda iz postojećih dokumenata kada odobrenje takvog zahtjeva predstavlja jednostavan postupak. Organi javnog sektora ne bi smjeli biti obavezni da obezbijede izvode iz dokumenata kada to predstavlja nesrazmjeran napor. Kako bi se olakšalo ponovno korišćenje, organi javnog sektora treba da učine svoje dokumente dostupnim u formatu koji, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno, ne zavisi od upotrebe posebnog softvera. Kada je to moguće i primjereno, organi javnog sektora treba da uzmu u obzir mogućnosti ponovnog korišćenja dokumenata za lica sa posebnim potrebama ili od strane lica sa posebnim potrebama.

(14) Pri izračunavanju naknada, ukupan prihod ne smije da prelazi ukupne troškove prikupljanja, proizvodnje, reprodukovanja i širenja dokumenata, zajedno sa razumnim prihodom, imajući u vidu zahtjeve za samofinansiranjem organa javnog sektora u pitanju, gdje je to primjereno. Proizvodnja uključuje sačinjavanje i sređivanje, a širenje može uključiti i podršku korisniku. Povraćaj troškova, zajedno za razumnim profitom, u skladu sa mjerodavnim računovodstvenim principima i metodom izračunavanja troškova za organ javnog sektora u pitanju, predstavlja gornju granicu naknade, te sve pretjerane cijene treba isključiti. Gornja granica za naknadu predviđena ovom Direktivom ne utiče na pravo država članica ili organa javnog sektora da primjenjuju niže naknade ili da ih uopšte ne primjenjuju, a države članice treba da podstiču organe javnog sektora da učine dokumente dostupnim uz naknade koje ne prelaze granične troškove reprodukovanja i širenja dokumenta.

(15) Osiguravanje da uslovi za ponovno korišćenje dokumenata javnog sektora budu jasni i javno dostupni predstavlja preduslov za razvoj tržišta informacija na nivou Zajednice. Stoga i treba razjasniti sve uslove za ponovno korišćenje dokumenata potencijalnim ponovnim korisnicima. Države članice treba da postiču stvaranje popisa dostupnih dokumenata koji su dostupni putem interneta (on-line), gdje je to primjereno, kako bi se promovisalo i olakšalo podnošenje zahtjeva za ponovno korišćenje. Lica koja podnose zahtjeve za ponovno korišćenje moraju biti obaviješteni o dostupnim pravnim sredstvima koja se odnose na odluke ili praksu koja na njih utiče. To je naročito značajno za mala i srednja preduzeća koja možda nisu upoznata sa odnosima sa organima javnog sektora iz drugih država i odgovarajućim pravnim sredstvima.

(16) Javni pristup za sve opšte dostupne dokumente u posjedu javnog sektora - koji se odnose ne samo na politički proces već i na zakonodavni i upravni proces - predstavlja osnovno sredstvo za širenje prava na znanje, što je osnovno načelo demokratije. Ovaj cilj se upotrebljava za sve ustanove na svakom nivou - lokalnom, državnom ili međunarodnom.

(17) U nekim slučajevima dokumenti će biti ponovno upotrijebljeni iako dozvola nije data. U drugim slučajevima dozvola će biti izdata a njome će se imaocu dozvole za ponovno korišćenje postaviti uslovi u vezi sa pitanjima kao što je odgovornost, pravilna upotreba dokumenata, garancija da dokument neće biti promijenjen i obaveza navođenja izvora. Ako organi javnog sektora izdaju dozvolu za ponovno korišćenje dokumenata, uslovi iz dozvole moraju biti pošteni i transparentni. Standardne dozvole koje su dostupne putem interneta takođe mogu u tom pogledu imati značajnu ulogu. Stoga države članice treba da obezbijede dostupnost standardnih dozvola.

(18) Ako nadležni organi odluče da neke dokumente više neće činiti dostupnim za ponovno korišćenje, ili da će prestati sa ažuriranjem tih dokumenata, on takvu odluku mora javno objaviti, u što kraćem roku, elektronskim putem kad god je to moguće.

(19) Uslovi za ponovno korišćenje ne smiju biti diskriminatorni za uporedive kategorije ponovnog korišćenja. To, na primjer, ne bi smjelo da spriječi razmjenu informacija između organa javnog sektora, bez naknade, u cilju vršenja njihovih javnih zadataka, dok se od drugih stranaka ponovno korišćenje istih dokumenata naplaćuje. Takođe, to ne smije spriječiti usvajanje različite politike naplaćivanja za komercijalno i nekomercijalno ponovno korišćenje.

(20) Organi javnog sektora bi, prilikom određivanja načela za ponovno korišćenje dokumenata, trebalo da poštuju načela konkurencije, izbjegavajući, u mjeri u kojoj je to moguće, isključive sporazume između sebe ili privatnih partnera. Ipak, nekada je isključivo pravo ponovnog korišćenja određenih dokumenata iz javnog sektora neophodno kako bi se obezbijedila usluga od opšteg ekonomskog interesa. To se može dogoditi ako nijedan komercijalni izdavač ne bi objavio informacije bez takvog isključivog prava.

(21) Ovu direktivu treba usvojiti i primijeniti u punom skladu sa načelima koja se odnose na zaštitu ličnih podataka u skladu sa Direktivom 95/46/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 24. oktobra 1995. godine o zaštiti pojedinaca u vezi sa obradom podataka o ličnosti i slobodnog kretanja tih podataka(9).

____________________
(9)Sl. list L 281, 23.11.1995, str. 31.

(22) Ova direktiva ne utiče na prava intelektualne svojine trećih lica. Radi izbjegavanja nedoumica, pojam "prava intelektualne svojine" odnosi se samo na autorska prava i sa njima povezana prava (uključujući sui generis oblike zaštite). Ova direktiva se ne primjenjuje na dokumente na koje se odnose prava industrijske svojine, kao što su patent, registrovani dizajn (uzorci i modeli) i žig. Direktivom se ne utiče na nosioca prava intelektualne svojine organa javnog sektora, niti se njome ograničava vršenje ovih prava na bilo koji način, izvan granica propisanih ovom direktivom. Obaveze koje se nameću ovom direktivom treba da se primjenjuju samo ukoliko su u skladu sa odredbama međunarodnih sporazuma o zaštiti prava intelektualne svojine, a naročito Bernske konvencije u zaštiti književnih i umjetničkih djela (Bernska konvencija) i Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS). Organi javnog sektora bi trebalo da vrše svoje autorsko pravo na način koji olakšava ponovno korišćenje.

(23) Sredstva koja pomažu potencijalnim ponovnim korisnicima da pronađu dokumente koji su dostupni za ponovno korišćenje i uslove za ponovno korišćenje mogu značajno olakšati prekogranično korišćenje dokumenata iz javnog sektora. Države članice stoga treba da obezbijede postojanje praktičnih dogovora kojima se pomaže ponovnim korisnicima u potrazi za dokumentima dostupnim za ponovnu upotrebu. Popisi dostupnih glavnih dokumenata (dokumenata koji se često ponovo koriste ili koji imaju potencijal da često budu ponovo korišćeni), po mogućstvu dostupni online i portal sajtovi koji su vezani za decentralizovane spiskove dokumenata predstavljaju primjer takvih praktičnih dogovora.

(24) Ova direktiva je bez uticaja na Direktivu 2001/29/EZ Evropskog Parlamenta i Savjeta od 22. maja 2001. godine o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava i povezanih prava u informatičkom društvu(10) i Direktivu 96/9/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 11. marta 1996. godine o pravnoj zaštiti baza podataka(11). Njome se propisuju uslovi pod kojima organi javnog sektora mogu vršiti svoja prava intelektualne svojine na unutrašnjem tržištu informacija kada se dozvoljava ponovno korišćenje dokumenata.

____________________
(10)Sl. list L 167, 22.6.2001, str. 10.
(11)Sl. list L 77, 27.3.1996, str. 20.

(25) S obzirom na to da ciljevi predložene akcije, to jest, olakšavanje stvaranja informacionih proizvoda i usluga na nivou Zajednice koji se zasnivaju na dokumentima javnog sektora, jačanje efikasnog prekograničnog korišćenja informacija iz javnog sektora od strane privrednih društava za informacione proizvode i usluge sa dodatom vrijednošću i ograničavanje poremećaja konkurencije na tržištu Zajednice, ne mogu biti na zadovoljavajući način postignuti od strane država članica i stoga mogu, imajući u vidu inherentni djelokrug Zajednice i uticaj pomenute akcije, biti volje postignuti na nivou Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere, u skladu sa načelom supsidijarnosti predviđenim članom 5 Ugovora. U skladu sa načelom srazmjernosti, kao što je predviđeno u tom članu, ova Direktiva ne smije ići preko onog što je neophodno kako bi se postigli ti ciljevi. Ovom direktivom treba postići minimalnu harmonizaciju, čime se izbjegava dalja neusklađenost između država članica prilikom rješavanja o ponovnom korišćenju dokumenata javnog sektora.

USVOJILI SU OVU DIREKTIVU:

Poglavlje I
OPŠTE ODREDBE

Član 1

Predmet i djelokrug

1. Ovom Direktivom propisuju se minimalna pravila kojima se uređuje ponovna upotreba i praktična sredstva za olakšanu ponovnu upotrebu postojećih dokumenta koji se nalaze u posjedu organa javnog sektora država članica.

2. Ova direktiva se ne primjenjuje na:

(a) dokumente čije pribavljanje ne spada u djelokrug javnih poslova odnosnih organa u javnom sektoru, kako je to definisano zakonom ili ostalim obavezujućim pravilima u državama članicama, ili, u odsustvu takvih pravila, kako je određeno u skladu sa zajedničkim upravnim praksama u odnosnim državama članicama;

(b) dokumente nad kojima treća lica imaju pravo intelektualne svojine;

(c) dokumente koji ne mogu biti stavljeni na uvid shodno režimima koji važe za pristup podacima u državama članica, uključujući sljedeće osnove:

- zaštita nacionalne bezbjednosti (na primjer državna bezbjednost), odbrana ili javna bezbjednost;

- statističke ili poslovne tajne;

(d) dokumente koji su u posjedu medijskih javnih servisa i njihovih ogranaka i ostalih organa ili njihovih ogranaka za obavljanje javne usluge radio i televizijskog emitovanja;

(e) dokumente koji su u posjedu istraživačkih ustanova, kao sto su škole, univerziteti, arhivi, biblioteke i istraživački objekti, uključujući gdje je to primjereno, organizacije koje su osnovane za prenošenje istraživačkih rezultata;

(f) dokumenti koji su u posjedu kulturnih ustanova, kao sto su muzeji, biblioteke, arhivi, orkestri, opere i pozorišta.

3. Direktiva se zasniva na postojećim režimima pristupa u državama članicama i ne utiče na njih. Ova Direktiva se ne primjenjuje na slučajeve kada građani ili društva moraju da dokažu svoj interes shodno pristupnom režimu da bi mogli da imaju pristup dokumentu.

4. Direktiva ne krši i ni na koji način ne utiče na stepen zaštite pojedinaca u vezi sa obradom podataka o ličnosti u skladu sa odredbama nacionalnog i komunitarnog prava, a naročito ne utiče na obaveze i prava utvrđena Direktivom 95/46/EZ.

5. Obaveze koje su propisane ovom Direktivom primjenjivaće se samo ako su u skladu sa odredbama međunarodnih sporazuma o zaštiti prava intelektualne svojine, naročito Bernske konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela (Bernska konvencija) i Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS).

Član 2

Definicije

U smislu ove Direktive se primjenjuju sljedeće definicije:

1. "organ javnog sektora" označava državne, regionalne ili lokalne organe na koje se primjenjuje javno pravo i udruženja koja je osnovalo nekoliko takvih organa ili jedan ili više takvih organa na koje se primjenjuje javno pravo;

2. "subjekt javnog prava" podrazumijeva bilo koji organ:

(a) ustanovljen u posebnom cilju ispunjavanja potreba u opštem interesu, a koji nema industrijski ili komercijalni karakter; ili

(b) koji ima pravni subjektivitet; i

(c) koji većim dijelom finansiraju državni, regionalni ili lokalni organi na koji se primjenjuje javno pravo ili ostali organi na koje se primjenjuje javno pravo; ili nad kojima takvi organi vrše nadzor; ili organi koji imaju upravne i nadzorne odbore u kojima više od polovine članova postavljaju državni, regionalni ili lokalni organi ili ostali organi na koje se primjenjuje javno pravo;

3. "dokument" označava:

(a) bilo koji sadržaj bez obzira na vrstu nosača podataka (napisani na papiru, ili pohranjeni u elektronskom obliku kao što je audio, vizuelni ili audiovizuelni snimak);

(b) bilo koji dio tog sadržaja;

4. "ponovno korišćenje" označava korišćenje dokumenata koji su u posiedu organa javnog sektora od strane fizičkih i pravnih lica u komercijalne i nekomercijalne svrhe koje su različite od prvobitne svrhe javnog posla zbog kojeg je dokument izrađen. Razmjena dokumenata između organa javnog sektora isključivo u vršenju njihovih javnih zadataka ne predstavlja ponovno korišćenje;

5. "podaci o ličnosti" označavaju podatke koji su definisani u članu 2(a) Direktive 95/46/EZ.

Član 3

Opšte načelo

Države članice su dužne da obezbijede ponovno korišćenje u komercijalne i nekomercijalne svrhe u skladu sa uslovima utvrđenim u poglavljima III i IV, kada je ponovno korišćenje dokumenata koji su u posjedu organa javnog sektora, dozvoljeno. Kada je to moguće, dokumenti će biti dostupni elektronskim putem.

Poglavlje II
ZAHTJEV ZA PONOVNO KORIŠĆENJE

Član 4

Uslovi koji se primjenjuju na obradu zahtjeva za ponovnu upotrebu

1. Organi javnog sektora, ukoliko je to moguće i primjereno, obrađuju zahtjeve za ponovno korišćenje i stavljaju dokument na raspolaganje podnosiocu ili, ukoliko se zahtijeva dozvola, organi finalizuju ponudu o dozvoli u razumnom roku koji je u skladu sa vremenskim okvirom utvrđenim za obradu zahtjeva za pristup dokumentima.

2. Ukoliko nisu utvrđeni vremenski rokovi ili druga pravila koja propisuju blagovremeno dostavljanje dokumenata, organi javnog sektora obrađuju zahtjev i dostavljaju podnosiocu dokumente za ponovno korišćenje. Ukoliko je potrebna dozvola, organi javnog sektora finalizuju ponudu o dozvoli u roku koji ne može da bude duži od 20 radnih dana od prijema zahtjeva. Ovaj rok se može produžiti za još 20 radnih dana ukoliko se radi o opsežnim i složenim zahtjevima. U tim slučajevima podnosilac se obavještava u roku od tri nedjelje nakon prvobitnog zahtjeva da je neophodno više vremena za obradu zahtjeva.

3. U slučaju odluke kojom se odbija zahtjev, organi javnog sektora obavještavaju podnosioca o razlozima za odbijanje zahtjeva, na osnovu odgovarajućih odredbi kojima se propisuje režim uvida u državi članici, a koje su usvojene u skladu sa ovom Direktivom, naročito članovima 1 (2)(a)(b) i (c) i 3. Ukoliko se odluka kojom se odbija zahtjev zasniva na članu 1 (2)(a),(b), organ javnog sektora mora da naznači, ukoliko je poznato, fizičko ili pravno lice koje je titular prava ili alternativno nosioca dozvole od kojeg je organ javnog sektora dobio odnosni materijal.

4. U bilo kojoj odluci kojom se odbija zahtjev mora da se navede pravno sredstvo u slučaju kada podnosilac želi da se žali protiv odluke.

5. Organi javnog sektora koji potpadaju pod član 1(2)(d), (e) i (f) nemaju obavezu da ispune uslove iz ovog člana.

Poglavlje III
USLOVI ZA PONOVNO KORIŠĆENJE

Član 5

Dostupni formati

1. Organi javnog sektora treba da učine dokumente dostupnim u već postojećim formatima ili jezicima, elektronski, kada je to moguće ili primjereno. Ovo ne podrazumijeva obavezu organa javnog sektora da izrađuju ili upodobe dokumente kako bi postupili po zahtjevu, niti podrazumijeva obavezu pribavljanja dijelova dokumenata ako bi to zahtijevalo nesrazmjeran napor koji prevazilazi onaj za redovnu radnju organa.

2. Na osnovu ove Direktive, ne može se tražiti od organa javnog sektora da nastavi sa izradom određenog tipa dokumenta u cilju ponovnog korišćenja takvih dokumenata od strane ustanova iz privatnog i javnog sektora.

Član 6

Načela koja se odnose na naknade

U slučajevima kada se naplaćuje naknada, ukupan prihod ne smije da prelazi ukupne troškove prikupljanja, proizvodnje, reprodukovanja i širenja dokumenata, zajedno sa razumnim prihodom od same operacije. Naknade treba da se zasnivaju na troškovima u toku određenog finansijskog perioda i treba da se izračunavaju u skladu sa načelima koja se primjenjuju na uključene organe javnog sektora.

Član 7

Transparentnost

Svi primjenljivi uslovi i standardne naknade za ponovno korišćenje dokumenata u posjedu javnog sektora biće prethodno utvrđeni i objavljeni elektronskim putem, ukoliko je to odgovarajuće i moguće. Organ javnog sektora označava, na zahjtev, osnovu objavljene naknade. Odnosni organ javnog sektora takođe označava koji se činioci mogu uzeti u obzir prilikom izračunavanja naknade za tipične slučajeve. Organi javnog sektora su dužni da obavijeste podnosioce zahtjeva za ponovno korišćenje dokumenata o raspoloživim pravnim sredstvima protiv odluka ili postupanja koji se na njih odnose.

Član 8

Dozvole

1. Organi iz javnog sektora mogu dozvoliti bezuslovno korišćenje, ili, gdje je to primjereno, putem dozvole propisati uslove koji se odnose na bitna pitanja. Ovi uslovi neće nužno ograničiti mogućnosti za ponovno korišćenje i neće se koristiti zarad ograničavanja konkurencije.

2. Državama članicama u kojima se koriste sistemi dozvola dužne su da osiguraju da su standardne dozvole za ponovno korišćenje dokumenata iz javnog sektora koje mogu da se prilagode određenim aplikacijama za dozvole dostupne u digitalnom formatu i da mogu da se obrađuju elektronskim putem. Države članice su dužne da podstiču sve organe u javnom sektoru da upotrebljavaju standardne dozvole.

Član 9

Praktični dogovori

Države članice su dužne da omoguće sredstva za olakšano traženje dokumenta dostupnih za ponovno korišćenje, kao što su popisi dostupnih dokumenata, po mogućstvu dostupne online i portal sajtovi koji su vezani za decentralizovane i popis dokumenata.

Poglavlje IV
NEDISKRIMINACIJA I POŠTENA TRGOVINA

Član 10

Nediskriminacija

1. Bilo koji uslov koji se može primijeniti zarad ponovne upotrebe dokumenata ne smije da bude diskriminatorski za uporedive kategorije ponovnog korišćenja

2. Iste takse i ostali uslovi za aktivnosti, koji se primjenjuju na ostale korisnike, primjenjivaće se na pribavljanje dokumenata za aktivnosti organa iz javnog sektora koji ponovo koristi dokumente kao ulaganje za svoje komercijalne aktivnosti koje ne potpadaju pod djelokrug javnih poslova.

Član 11

Zabrana isključivih dogovora

1. Ponovno korišćenje biće dostupno svim potencijalnim akterima na tržištu, čak i ako jedan ili više igrača na tržištu iskorišćavaju proizvod sa dodatom vrijednošću koji se zasniva na tim dokumentima. Ugovori ili ostali dogovori između organa iz javnog sektora koji posjeduju dokumente i trećih lica ne smiju predviđati isključiva prava.

2. Međutim, kada je isključivo pravo neophodno za pružanje usluga u javnom interesu, valjanost razloga za davanje takvog prava biće podvrgnuto redovnoj kontroli. U svakom slučaju biće podvrgnuto kontroli svake tri godine. Isključivi dogovori uspostavljeni nakon stupanja na snagu ove Direktive biće transparentni i otvoreni za javnost.

3. Postojeći isključivi dogovori koji ne mogu da se podvedu pod izuzetke iz stava 2 prestaju da važe nakon isteka ugovora ili u svakom slučaju najkasnije do 31. decembra 2008. godine.

Poglavlje V
ZAVRŠNE ODREDBE

Član 12

Primjena

Države članice su dužne da usvoje zakone, podzakonske akte i upravne mjere kako bi ispunili obaveze iz direktive do 1. jula 2005. godine. One će odmah obavijestiti Komisiju o tim mjerama.

Nakon usvajanja tih mjera, države članice će upućivati na direktivu ili će prilikom zvaničnog objavljivanja izvršiti upućivanje na direktivu. Države članice same odlučuju o načinu upućivanja.

Član 13

Kontrola

1. Komisija će obaviti kontrolu primjene ove Direktive pre 1. jula 2008. godine i dostaviće rezultate kontrole, zajedno sa bilo kojim prijedlozima izmjena Evropskom parlamentu i Savjetu.

2. Kontrola će se naročito ticati djelokruga i uticaja ove Direktive, uključujući obim povećanja ponovne upotrebe dokumenata u javnom sektoru, rezultate načela koja se primjenjuju na naknade i ponovno korišćenje zvaničnih tekstova zakonodavne i upravne prirode, kao i dalje mogućnosti za poboljšanje pravilnog funkcionisanja unutrašnjeg tržišta i razvoja evropske industrije sadržaja.

Član 14

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu danom objavljivanja u Službenom listu Evropske unije.

Član 15

Adresati

Direktiva je upućena državama članicama.