U Banjoj Luci je, 29. septembra 2021. godine, održana Dvije stotine i sedamdeset i treća sjednica Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), na kojoj je, u skladu sa Ustavom i zakonom utvrđenim nadležnostima ovoga Suda, odlučivano o ustavnosudskim predmetima koji se tiču saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom, odnosno saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonima Republike Srpske.
Ustavni sud je na ovoj sjednici, između ostalih odluka, donio i odluku u predmetu broj U-62/20 kojom je utvrđeno da član 8. stav 2. Odluke o privremenim mjerama bankama za ublažavanje negativnih ekonomskih posljedica uzrokovanih virusnim oboljenjem “COVID 19”, koju je donijala Agencija za bankarstvo Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 59/2013 i 4/2017). Ustavni sud je utvrdio neustavnost osporene odredbe, kojom je propisano da postupanje banke podrazumijeva odgodu i/ili otkazivanje isplate dividende za vrijeme važenja ove odluke, jer iz navedenog zakona ne proizlazi ovlašćenje Agencije da svojim aktom nalaže mjere, odnosno obavezuje banke na određena postupanja koja se tiče odgode i/ili otkazivanja isplate dividende. Imajući u vidu da zakonska odredba koja je poslužila kao pravni osnov za donošenje osporene odluke ne sadrži ovlašćenje za ovakvo normiranje, Ustavni sud je ocijenio da je donosilac normativnog akta navedenim propisivanjem izašao iz utvrđenog zakonskog okvira, čime je učinjena povreda ustavnog načela zakonitosti.
Ustavni sud je takođe donio i odluku u predmetu broj U-66/20 kojom je utvrdio da član 179. stav 3. tačka 5) Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 1/2016 i 66/2018) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 21/1992 - prečišćen tekst, 28/1994 - Amandmani XXVI-XLIII, 8/1996 - Amandmani XLIV-LI, 13/1996 - Amandman LII, 15/1996 - ispr., 16/1996 - Amandman LIII, 21/1996 - Amandmani LIV-LXV, 21/2002 - Amandmani LXVI-XCII, 26/2002 - ispr., 30/2002 - ispr., 31/2002 - Amandmani XCIII-XCVIII, 69/2002 - Amandmani XCIX-CIII, 31/2003 - Amandmani CIV i CV, 98/2003 - Amandmani CVI-CXII, 115/2005 - Amandman CXIV, 117/2005 - Amandmani CXV-CXXI i 48/2011 - Amandman CXXII i "Sl. glasnik BiH", br. 73/2019 - odluka US BiH). Kasiranom odredbom propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu radniku koji ne poštuje radnu disciplinu, ako njegovo ponašanje predstavlja radnju izvršenja krivičnog djela učinjenog na radu i u vezi sa radom, nezavisno od toga da li je protiv radnika pokrenut krivični postupak za krivično djelo. Ustavni sud je neustavnost citirane odredbe utvrdio sljedom toga što je, prema njegovoj ocjeni, zakonodavac na poslodavca prenio ovlašćenja koja, saglasno Ustavu, imaju redovni sudovi u krivičnom postupku, a što je u suprotnosti sa ustavnim načelima o samostalnosti i nezavisnosti sudstva, podjele vlasti i vladavine prava.
Ustavni sud je, pored navedenih odluka, donio odluke i u predmetima broj U-74/20, U-80/20, U-81/20, U-86/20, U-88/19, U-89/20 i U-10/21, kojim nisu prihvaćene inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti pojedinih odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zakona o naknadama za vršenje usluga premjera i korišćenja podataka katastra nepokretnosti i katastra zemljišta, te pojedinih podzakonskih akata. Ustavni sud je, naposljetku, u predmetu broj U-86/20 donio rješenje kojim je obustavio ustavnosudski postupak, jer su prestali postojati procesni razlozi za njegovo daljnje vođenje.
IZVOR: Vebsajt Ustavnog suda RS, 29.09.2021.
Naslov: Redakcija