24. septembra 2025. godine, Ustavni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) održao je u Banjoj Luci 328. sjednicu na kojoj je, u skladu sa Ustavom utvrđenim nadležnostima, odlučivao o saglasnosti zakona, propisa i opštih akata sa Ustavom, odnosno o saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonima Republike Srpske, kao i o pitanjima koja su u vezi sa redovnim poslovanjem Ustavnog suda.
Između ostalih odluka koje je donio, Ustavni sud je usvojio odluku u predmetu broj U-77/24 da odredba člana 46a. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojom je propisano da će se izrečena kazna zatvora koja ne prelazi jednu godinu na zahtjev osuđenog zamjeniti novčanom kaznom, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Prilikom ocjenjivanja ustavnosti predmetne zakonske odredbe sa aspekta ustavnog načela vladavine prava, Ustavni sud je ocijenio da ovakvo propisivanje ne ostavlja dispoziciju sudu da, zavisno od konkretnih okolnosti i činjenica u predmetu, i, u vezi s tim, shodno slobodnom sudijskom uvjerenju postupajućeg sudije, odluči da li će usvojiti takav zahtjev. Prema zakonskom načelu pravednosti i srazmjernosti, kazne i druge krivičnopravne sankcije koje se izriču učiniocima krivičnih djela treba da odgovaraju prirodi i težini izvršenog krivičnog djela, stepenu krivične odgovornosti, okolnostima pod kojima je djelo izvršeno i ličnosti učinioca. Radi se, dakle, smatra Ustavni sud, o brojnim objektivnim i subjektivnim elementima koje krivični sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Ova načela, međutim, u cjelosti gube svoj smisao sadržinom osporene zakonske norme, koja omogućava da se pravosnažna kazna zatvora zamijeni novčanom kaznom, bez uzimanja u obzir navedenih elemenata. Ustavni sud je stoga ocijenio da se u slučaju zamjene kazne zatvora novčanom kaznom na način kako je to propisano osporenom normom, dovodi u pitanje realizacija principa individualizacije kazne, odnosno odredbe predmetnog zakonika koje definišu svrhu kanjavanja, što je suprotno načenu vladavine prava, jer dovodi do pravne nesigurnosti i pravne neizvjesnosti u primjeni prava.
Pored toga, Ustavni sud je ocijenio da osporeno propisivanje nije u saglasnosti ni sa ustavnim načelom ravnopravnosti i jednakosti građana pred zakonom. Kako je novčana kazna sankcija imovinskog karaktera, ovakvim propisivanjem su, po ocjeni Ustavnog suda, osuđena lica dobrog materijalnog stanja, koja mogu platiti novčanu kaznu umjesto izdržavanja kazne zatovra, stavljena u privilegovan položaj u odnosu na osuđene koji su lošeg ili slabijeg imovinskog stanja, zbog čega nisu u mogućnosti da traže zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Osporena odredba, dakle, dovodi do različitog tretiranja osuđenih lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji samo po osnovu imovinskog stanja, što, po ocjeni ovog Suda, ne predstavlja objektivan i razuman kriterijum za ovakvno propisivanje, te istovremeno ne ukazuje na postojanje legitimnog cilja za ovakvo razlikovanje.
Ustavni sud je donio i odluku broj U-15/25 kojom je utvrdio, između ostalog, da odredabe člana 51. stav 1. i člana 99. stav 6. Poslovnika Skupštine Grada Banjaluka nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o lokalnoj samoupravi. Ukinutim odredbama bilo je propisano da će, ako nakon razmatranja predloženog akta radno tijelo većinom glasova prisutnih članova ne podrži prijedlog, Skupština prilikom utvrđivanja dnevnog reda, iste skinuti sa dnevnog rada; te da će se iz predloženog dnevnog reda, prije utvrđivanja istog, skinuti predloženi akt, koji nadležno tijelo većinom glasova prisutnih članova nije podržalo. Naime, po ocjeni Ustavnog suda, Skupština Grada Banjaluka je pomenutim odredbama prekoračila okvir svojih ovlašćenja, jer je radno tijelo skupštine samo jedan od ovlašćenih predlagača za podnošenje prijedloga za donošenje akata iz nadležnosti skupštine jedinice lokalne samouprave. Dakle, saglasno odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, radno tijelo skupštine je ovlašćeno samo da predloži koje akte i druga pitanja Skupština Grada treba razmatrati, ali nema ovlašćenje da odlučuje koji prijedlozi akata, odnosno koje tačke će biti na dnevnom redu sjednice Skupštine, jer o tome na početku svake sjednice odlučuje Skupština većinom glasova od ukupnog broja odbornika, osim kada je drugačije propisano zakonom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocijenio da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa navedenim odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, a posljedično i sa ustavnim načelom zakonitosti akata.
Odlukama broj U-73/24 i U-78/24 Ustavni sud je oglasio neustavnim pravilnike o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja za razvoj privrede i poljoprivrede na području opštine Ugljevik, koje je donio načelnik te opštine. Suština razloga za donošenje navedenih odluka ogleda se u činjenici što, shodno relevantnim odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, načelnici i gradonačelnici imaju nadležnost za donošenje isključivo pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta opštinske, odnosno gradske uprave. Imajući to u vidu, Ustavni sud je ocijenio da je načelnik opštine Ugljevik donošenjem osporenih pravilnika prisvojio nepostojeću nadležnost, odnosno da je izašao iz okvira svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja, čime je povrijedio ustavno načelo zakonitosti, što osporene akte sa formalnopravnog aspekta u cjelini čini neustavnim.
Naposljetku, Ustavni sud je i u predmetu broj U-54/24 odlučio, između ostalog, da član 18. stav 2. alineja 2. Statuta Vaterpolo saveza Republike Srpske nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o sportu Republike Srpske. Neustavnom normom je, naime, propisano da je radi stupanja u članstvo Vaterpolo saveza uz pismeni zahtjev potrebno dostaviti i validnu odluku Upravnog odbora Vaterpolo saveza Republike Srpske o saglasnosti za upis u sportski registar. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o sportu Republike Srpske, Ustavni sud smatra da traženje “validne odluke Upravnog odbora Vaterpolo saveza Republike Srpske” radi upisa u sportski registar nema objektivno opravdan cilj već je takvim propisivanjem, vez razumnog i objektivnog opravdanja, omogućeno neprihvatljivo područje arbitrarnosti prilikom odlučivanja o zahtjevu kluba ili sportske organizacije za prijem u članstvo Saveza. Ovako definisana norma osporenog akta, po ocjeni Ustavnog suda, klubove i sportske organizacije dovodi u stanje pravne neizvjesnosti u pogledu krajnjeg efekta, tj. prijema u članstvo saveza što je suprotno garancijama ustavnih načela vladavine prava i zakonitosti akata.
Pored navedenih odluka, Ustavni sud je donio i odluke u predmetima broj U-49/25, U-80/24, U-82/24 i U-83/24 kojima nije prihvatio prijedlog i inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti osporeniih odredaba Zakona o dječijoj zaštiti Republike Srpske, Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o prekršajima Republike Srpske, te drugih podzakonskih akata. Ustavni sud je takođe donio i rješenje u predmetu broj U-84/24 kojim je obustavio ustavnosudski postupak za ocjenu ustavnosti osporenog normativnog akta jer su prestali postojati procesnopravni uslovi za njegovo daljnje vođenje.
IZVOR: Vebsajt Ustavni sud RS, 24.09.2025.
Naslov: Redakcija