Nakon dvanaest godina izražavanja zabrinutosti i izbjegavanja da djeluje visoki predstavnik Valentin Inzko osam dana prije odlaska s funkcije upotrijebio je čuvene bonske ovlasti i nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH, kojima se zabranuje negiranje genocida.
Ovo je neminovno politička prekretnica u Bosni i Hercegovini i teško je očekivati da će politički procesi biti na istim tračnicama kao do sada.
Pitanje negiranja genocida je bilo jedno od najvažnijih koje je kočilo državu i predstavljalo omču oko vrata svim procesima. U državi u kojoj se dogodio genocid po presudi međunarodnog suda godinama je trajalo bjesomučno negiranje genocida, ali i slavljenje i glorifikacija ratnih zločinaca.
Iako je godinama pozivao da ovaj potez urade domaći političari u državnom parlamentu, jasnio je bilo da je to nemoguća misija. Ipak, Valentin Inzko je na odlasku prelomio i nametnuo izmjene Krivičnog zakona kojima će se kažnjavati svako ko negira genocid, ko ga umanji ili pokuša opravdati taj zločin ili zločin protiv čovječnosti.
Kazna za kršenje tog zakona je od šest mjeseci do pet godina.
Kaznit će se i onaj ko javno učini dostupnim ili distribuira letke, slike i druge materijale, kaznom od najmanje jedne godine zatvora.
Također, ko dodijeli priznanje osobi koja je osuđena za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt, ulicu, park, trg i slično po osuđenoj osobi kaznit će se zatvorom od namanje tri godine.
Prema istraživanju Memorijalnog centra Srebrenica u posljednjih godinu dana zabilježena su čak 234 čina negiranja genocida.
Provođenje i implementacija ovog zakona sada je na institucijama države. Ipak, ovo je nesumnjivo važan korak ka funkcionalnijoj državi i ovim potezom mnogi procesi bit će prohodniji. Naravno, u obzir treba uzeti i sve opstrukcije i samo provođenje zakona. Ali jedno je sigurno, više ništa neće biti isto.
U odluci se navodi da ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja kazneno djelo iz stavka (1) ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ako je kazneno djelo počinjeno na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je prijeteće, zlostavljajuće ili uvredljivo, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine.
Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča osobu osuđenu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.
Počinitelj kaznenog djela iz stavka ovog članka, koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.
IZVOR: Vebsajt Klix, 23.07.2021.
Izvod iz vijesti, Naslov: Redakcija