Zastava Srbije | Zastava Crne Gore

OCJENA USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI: Ustavni sud oglasio neustavnim više zakonskih i podzakonskih akata


24. februara 2016. godine, u Banjoj Luci održana 204. sjednica Ustavnog suda Republike Srpske na kojoj je odlučivao, u skladu sa Ustavom i zakonom utvrđenim nadležnostima, o saglasnosti zakona i drugih opštih pravnih akata sa Ustavom Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 21/1992 - prečišćen tekst, 28/1994 - amandmani XXVI-XLIII, 8/1996 - amandmani XLIV-LI, 13/1996 - amandman LII, 15/1996 - ispr., 16/1996 - amandman LIII, 21/1996 - amandmani LIV-LXV, 21/2002 - amandmani LXVI-XCII, 26/2002 - ispr., 30/2002 - ispr., 31/2002 - amandmani XCIII-XCVIII, 69/2002 - amandmani XCIII-XCVII, 31/2003 - amandmani CIV i CV, 98/2003 - amandmani CVI-CXII, 115/2005 - amandman CXIV, 117/2005 - amandmani CXV-CXXI i 48/2011 - amandman CXXII) i zakonima Republike Srpske.

Tako je Ustavni sud u predmetu broj U-27/14 donio odluku da član 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stvarnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 60/2015) koji se odnosi na izmjenjeni član 324. stav 2. Zakona o stvarnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 124/2008, 3/2009 - ispr., 58/2009, 95/2011 i 60/2015), kao i član 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stvarnim pravima koji se odnosi na izmjenjeni član 326. stav 2. Zakona o stvarnim pravima, nisu u saglasnosti sa Ustavom.

Navedenim neustavnim odredbama određeno je da se pravo upravljanja, korišćenja ili raspolaganja čiji je kapital 100% u svojini Republike Srpske pretvara u pravo svojine njegovog dosadašnjeg nosioca ili njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet svojine, kao i da je rješenje organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove pravni osnov za uknjižbu prava u javnu evidenciju o nepokretnostima i prava na njima. Ustavni sud je, naime, ocijenio da je navedenom zakonskim odredbama došlo do povrede Ustavom zajemčenih svojinskih prava pravnih lica koja nisu 100% u vlasništvu Republike, čime su narušene ustavne garancije iz člana 50. i 54. o ravnopravnosti svih oblika svojine, slobodnom privređivanju i njihovoj jednakoj pravnoj zaštiti. Prema ocjeni Ustavnog suda, osporenim normiranjem se, takođe, povrijeđuje i princip pravne sigurnosti kao segment vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava, s obzirom da na takav način dovodi u pitanje već konstituisano pravo svojine istih subjekata prema samom zakonu.

Ustavni sud je donio odluku i u predmetu broj U-63/14, kojom je utvrdio, između ostalog, da član 6. Zakona o izmjenama Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost ("Sl. glasnik RS", br. 42/2015)u dijelu koji glasi "[...] a stupa na snagu 30. maja 2015. godine", u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom. Navedenim dijelom neustavne odredbe određeno je, naime, stupanje na snagu predmetnog Zakona suprotno ustavnoj normi iz člana 109. stav 1. koja zahtjeva da zakon može stupiti na snagu najranije osmog dana od dana njegovog objavljivanja. Istom odlukom Ustavni je sud utvrdio, takođe, da nisu u nesaglasnosti sa Ustavom ostale osporene odredbe Zakona o posebnom doprinosu za solidarnost ("Sl. glasnik RS", br. 52/2014 i 42/2015) koje se odnose na način i visinu obračuna doprinosa za solidarnost. Ustavni sud je u ovome dijelu ustvrdio, naime, da su ova zakonska rješenja odraz cjelishodne procjene zakonodavca i politike u uređivanju predmetnih odnosa, čija ocjena ustavnosti nije u nadležnosti ovoga Suda.

U predmetu broj U-83/14 Ustavni sud je utvrdio, između ostalog, da član 9. stav 1. tačka 4. i član 16. Pravilnika o proceduri i kriterijumima prijema radnika u radni odnos u osnovnoj školi ("Sl. glasnik RS", br. 102/2014) nisu u saglasnosti sa Ustavom. Navedenim odredbama normiran je socijalni status kao jedan od kriterijuma za bodovanje prilikom utvrđivanja liste kandidata za prijem u radni odnos u školi, i dodjeljivanje 10 bodova članu porodice poginulog borca Odbrambeno-otadžbinskog rata po tom osnovu. Donoseći ovakvu odluku Ustavni sud je ocijenio da su ovi kandidati stavljeni u privilegovan položaj u odnosu na ostale kandidate imajući u vidu da je Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžinskog rata Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 134/2011, 9/2012 - ispr., 40/2012 i 18/2015 - odluka US) već propisana obaveza javnih tijela da pri zapošljavanju daju prednost članu porodice poginulog boraca u odnosu na ostala lica. Ustavni sud je ocijenio, naime, da donosilac spornog Pravilnika nije mogao ponovo vrednovati isto lično svojstvo kandidata jer to dovodi do toga da se dva puta vrednuje isti lični staus jedne kategorije kandidata za prijemu radni odnos, čime su ostali kandidati diskriminisani u pravu na dostupnost radnog mjesta pod istim ulovima.

Ustavni sud je, nadalje, donio i odluku u predmetu broj U-102/14 kojom je utvrdio da član 3. Uredbe o prioritetnoj pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima izazvane poplavama u Republici Srpskoj u maju 2014. godine ("Sl. glasnik RS", br. 53/2014) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 52/2014). Osporenom odredbom propisano je da pravo na sredstva pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima imaju isključivo fizička lica koja su vlasnici stambenih objekata upisanih u Registar, a u kojem su trajno stanovali prije 15. maja 2014. godine i, ako je poplavljeni objekat koristilo lice koje nije vlasnik objekta, ali je objekat koristilo za stanovanje, kao podstanar i u objektu koristilo vlastiti namještaj, ima pravo na sredstva prioritetne pomoći umjesto vlasnika tog objekta. Dajući razloge za ovakvu odluku Ustavni sud je istakao da Vlada nije imala ovlašćenje da svojim propisom odredi da pravo na sredstva pomoći za sanaciju štete na stambenim objektima imaju isključivo fizička lica koja su vlasnici stambenih objekata upisanih u Registar i podstanari koji su koristili poplavljene objekte do navedenog datuma, jer u Zakonu o Fondu solidarnosti za obnovu Republike Srpske ne postoji takvo ograničenje. Time je, ocijenio je Ustavni sud, Vlada prekoračila svoja ustavna ovlašćenja jer osporena odredba nije, dakle, donesena u cilju izvršavanja zakona, već je njome izvršeno neposredno uređivanje odnosa kakvo Zakon ne predviđa, čime je došlo do povrede ustavnih načela podjele vlasti i načela zakonitosti.

Pored navedenih, Ustavni sud je donio i odluke u predmetima broj U-88/14, U-97/14 i U-98/14, a kojima nije prihvatio inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, jer nije našao da su osporeni akti ili pojedine njihove odredbe u nesaglasnosti sa Ustavom i zakonima Republike Srpske. Tako Ustavni sud nije utvrdio neustavnost pojedinih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju, kao i neustavnost i nezakonitost osporenih podzakonskih akata.


Izvor: Vebsajt Ustavnog suda RS, 24.02.2016.