Zastava Srbije

GRAĐANSKI AKTIVIZAM U BIH: Nedovoljno razvijena svijest o značaju pojedinca aktiviste, i o značaju građanske borbe

23.06.2021.


Bosna i Hercegovina država je s vrlo mladom demokratijom. Suštinski demokratski politički poredak i generalno demokratski sistem vrijednosti, razmišljanja i djelovanja počinje živjeti od  1995. godine. Taj period od 25 godina apsolutno je nedovoljan da se u društvu razvije svijest o važnosti, položaju i ulozi pojedinca.

Posebno se to odnosi na pojedince koji žele biti društveno aktivni, utjecati na društvene i političke tokove i biti dijelom procesa odlučivanja o bitnim temama koje se tiču javnih interesa zajednice, društva i države.

Buntovnici nisu dobrodošli

Možemo slobodno ustvrditi da je u Bosni i Hercegovini nedovoljno razvijena svijest o značaju pojedinca aktiviste, ali isto tako i svijest o bitnosti građanske hrabrosti i borbe. To s pravom možemo tvrditi, jer je vrlo mali broj – ovdje govorimo o primjerima u javnosti poznatih – pojedinaca koji su se istaknuli svojom hrabrošću ili buntovništvom kada je u pitanju borba za javne interese društva i države.

Buntovnikom se uobičajeno smatra osoba koja ne poštuje autoritet kao takav, nametnute standarde i neko ko je spreman na stalne reakcije i dovođenje u pitanje svega. Akcija buntovnika obuhvata i nenasilne i pasivne otpore, često i nesvakidašnje poteze, ali sve u skladu s pravnim poretkom.

Buntovništvo se u standardnom običaju i ponašanju smatra nepoželjnim, ali ono itekako može biti pozitivno i uvijek ga treba podržavati. Pod pozitivnim buntovništvom, kojeg ovdje želimo objasniti i promovirati, smatra se borba pojedinca ili više njih (grupe) za svoju dobrobit, dobrobit svoje porodice, društva i države.

Stoga, buntovnici nisu dobrodošli u mnogim državama, a posebno u državama nerazvijenih demokratija kakva je Bosna i Hercegovina, jer ruše one ustanovljene standardne norme ponašanja, djelovanja i donošenja odluka zvaničnih institucija sistema vlasti.

Međutim, koliko su značajni za čovječanstvo u globalu, a zatim i države i građane, dokazuje nam činjenica da se bez buntovnika nikada ne bi desile velike svjetske promjene ili prekretnice u historiji.

U tom smislu možemo navesti primjere koje je historija zabilježila, a u kojima su hrabri pojedinci/buntovnici bili pokretači akcija koje su rezultirale dobivanjem prava glasa za žene ili kraj apartheida.

Borba za ideologiju koju pojedinac živi

Buntovnici su u ovim slučajevima ljudi bili glavna pokretačka snaga promjena, jer su se otvoreno i direktno suprotstavili dotadašnjim odnosima u društvu i normama ponašanja. Naravno, u postizanju svojih ciljeva mnogo su riskirali, čak ugrožavajući vlastite živote.

Koji su posljedice s jedne i benefiti s druge strane kada su u pitanju buntovnici i njihove aktivnosti, u kontekstu trenutnog društveno-političkog društva u Bosni i Hercegovini, kazala nam je doktorica humanističkih nauka Medina Mujić,aktivistica u oblasti ljudskih prava, prava žena i generalno ravnopravnosti spolova.

Mujić, dakle, smatra to da je biti hrabar/a iz pozicije aktiviste/kinje borba za ideologiju koju pojedinac/ka živi u i pokazuje u svakodnevnim aktivnostima i vlastitom djelovanju.

Većina aktivista/kinja se zalaže za ideološka uvjerenja koja su najčešće vezana za promjenu u društvu koja je teška ili u najmanju ruku njen progres se dešava usporeno. Nerijetko su te promjene vezane i za institucionalno neprepoznavanje ili nesenzibiliziranost za određenu temu, problem ili grupu ljudi – naglašava Mujić.

Kako ističe, buntovnost pripisuje mladosti i nekom tinejdžerskom periodu života gdje promjenu želimo sad i odmah, a postižemo je vrlo glasno i nekada možda nepromišljeno.

Posljedica ranog „pregorijevanja“

Tako da hrabrost odvajam od pojma buntovnosti. Hrabrost za građanski aktivizam ili bilo koji drugi oblik aktivizma je odlučnost u postizanju i ostvarenju promjene. Izazovi takvog djelovanja su mnogostruki, neki od njih su nesigurnost u društvu u zavisnosti čime se bavimo, jer vrlo često postoje osobe ili grupe ljudi, pripadnika/ca određenih grupa koje dijele suprotno mišljenje i spremni su na različite vrste reakcija i protivljenja onim čime se bavimo i za šta se zalažemo. Osim toga, postoje i druge vrste nesigurnosti poput ekonomske nesigurnosti, pripadnosti i slično. Također, prisutne posljedice su i rano “pregorijevanje” to jest zasićenost poslom, radom i konstantnim zalaganjem za određene promjene u društvu koje ponekad traju dugi niz godina – kazala nam je Mujić.

Benefiti aktivizma, prema njenom mišljenju, su lična satisfakcija da se nalaziš na pravoj strani historije i radiš na pozitivnim promjenama od kojih cjelokupno društvo ima osiguran bolji kvalitet života.

Koliko je buntovništvo potrebno ili bolje rečeno neophodno, u kontekstu građanske hrabrosti, kako u bh. društvu, tako i u drugim društvima s nedovoljno razvijenim demokratijama, pokazat ćemo usporedbom s buntovništvom u poduzetništvu, što se može smatrati jednakim i s buntovništvom u društvu.

Citirat ćemo stručnjaka za transformaciju Markusa Platzera koji kaže da “kompanije ponekad negativno reagiraju na hitno potrebne promjene, koje se potom spriječe na bilo koji mogući način. Potrebni su ljudi koji svjesno iritiraju, suprotstavljaju se i zapanjuju druge usuđujući se raditi stvari za koje drugi nemaju petlje, na taj način donoseći temeljne promjene. Ugodna razmjena ideja obično nije dovoljna.”

Shodno svemu navedenom, ako, dakle, bilo koje društvo, pa i bosanskohercegovačko, želi razvoj u svakom smislu (društvenom, političkom, ekonomskom…), građansku hrabrost i buntovništvo treba podsticati i činiti apsolutno prihvatljivim, a nikako sputavati i gušiti svaku akciju i pokušaj pojedinca ili grupe da čini promjene.


IZVOR: Avaz, Seđad Muhić, 21.06.2021.

Naslov: Redakcija