Jedna ili dvije godine zatvora, novčane i uslovne kazne teško zaustavljaju zlostavljače žena, ali čini se da ove sankcije mogu biti jedina satisfakcija žrtvama nasilja u BiH, što jasno ukazuje da se naša zemlja još ne može pohvaliti adekvatnom primjenom zakona usmjerenih na sprečavanje i kažnjavanje nasilja nad ženama.
Detalji sudskih presuda, teško dostupnih javnosti, kriju priče o najgrubljim napadima na žene u porodicama, na radnim mjestima, ulicama, institucijama... Svuda oko nas. I dok one za života nose svoje ožiljke kao dugovječni podsjetnik na zlostavljanje, njihovi zlostavljači gotovo u većini slučajeva plate svoju slobodu. Mnogi se nakon "sudskog ukora" vraćaju nasilju, a žrtve oklijevaju podnijeti nove prijave i gube vjeru u sudske postupke. Tako počinje i završava priča o besmislu bh. pavosudnog sistema koji bi trebao biti korektivni faktor društva. Nit je pravda zadovoljena, nit žrtva zaštićena.
Institucije u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu su u protekle dvije decenije poduzele određene korake na putu sprečavanja i suzbijanja rodno zasnovanog nasilja. Međutim, izazovi s kojima se suočavaju žene žrtve nasilja svjedoče da pravosudne institucije u BiH i dalje nemaju adekvatan odgovor na ovaj oblik nasilja.
Kada govorimo o rodno zasnovanom nasilju u BiH, na početku je važno naglasiti pravne okvire koji uređuju ovu oblast. Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH pojašnjavaju nam da se nasilje u porodici, posebno nasilje nad ženama, ogleda kao jedan od osnovnih vidova kršenja ljudskih prava, ali istovremeno predstavlja i krivično djelo.
Pravni okvir koji uređuje pitanje nasilja u porodici u BiH su prije svega zakoni o zaštiti od nasilja u porodici te krivični zakoni u FBiH, RS-u i Brčko distriktu. S druge strane, nasilja na osnovu spola propisana su Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH.
"Kao preduvjet za prevenciju nasilja nad ženama na nivou entiteta su usvojeni brojni akti kojima se implementiraju načela sadržana u Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH i Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH. Ova dva zakona inače predstavljaju okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim osobama u BiH i uređuju sistem zaštite od diskriminacije, između ostalog, na osnovu spola", pojašnjavaju iz Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH.
Bosna i Hercegovina je u novembru 2013. godine ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, odnosno Istanbulsku konvenciju, čime je preuzela obavezu da zakonski uspostavi što efikasniji sistem prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama. Međutim, u proteklih sedam godina došlo je samo do djelimičnog usklađivanja domaćeg zakonodavstva s Istanbulskom konvencijom.
U Republici Srpskoj je 17. septembra 2019. godine usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i on je stupio na snagu 1. januara 2020. godine, dok u Federaciji BiH postoji inicijativa za izmjene i dopune Zakona o zabrani nasilja u porodici koja je još uvijek u fazi javne rasprave.
S tim u vezi, već na početku istraživanja o procesuiranja slučajeva rodno zasnovanog nasilja u BiH nailazimo na prepreku jer zakoni u BiH ovaj oblik nasilja ne prepoznaju kao samostalno krivično djelo, iako može biti element drugih krivičnih djela.
Tužilaštva u BiH su u toku 2020. godine podigla stotine optužnica za nasilje u porodici, koje se mogu povezati s nasiljem nad ženama, ali primjetno je da je situacija uzrokovana pandemijom koronavirusa utjecala na smanjenje prijava nasilja i podizanja optužnica.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo je u ovoj godini podiglo 38 optužnica zbog nasilja u porodici, dok je za isto krivično djelo u 2019. godini podignuto 46 optužnica.
Okružno javno tužilaštvo Banja Luka ove godine je primilo 150 prijava nasilja u porodici, ali je podignuto tek 30 optužnica. U 2019. godini od 299 prijava u Banjoj Luci poginute su 72 optužnice za slučajene nasilja u porodici, a u 2018. godini 82 optužnice od ukupno 240 prijava nasilja.
Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je u 2020. godini podiglo 79 optužnica zbog nasilja u porodici, dok je izrečeno 89 osuđujućih presuda. U USK je također primijetan pad u broju podignuti optužnica u 2020., s obzirom da je proteklih godina nadležno tužilaštvo bilježilo uvijek više od stotinu podignutih optužnica za slučajeva porodičnog nasilja.
Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini u protekle dvije godine je podiglo ukupno 44 optužnice zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, a Tužilaštvo Brčko distrikta 16 optužnica.
Iz zeničkog Centra ženskih prava, koji se već godinama bori za zaštitu žena od svih vidova nasilja pred pravosudnim institucijama, ističu da relevantni zakoni u FBiH još uvijek ne poznaju koncept "Osobe od povjerenja" u sudskim postupcima.
"Monitoring pravosuđa u FBiH je pokazao generalno odsustvo pravne i psihološke podrške tokom svjedočenja žena koje su preživjele nasilje i u pravilu se oštećene upućuju na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva putem privatne tužbe. Ova praksa ima poseban efekat za žene žrtve koje često učestvuju u krivičnim postupcima bez adekvatne zaštite. Sistem odgovara na slučajeve nasilja nad ženama treba dalje unaprijediti, manjim dijelom u pogledu zakonskog okvira i politika, a većim dijelom u pogledu implementacije takvog okvira", smatraju iz Centra ženskih prava.
Ne postoje adekvatni protokoli za procjenu rizika za žene koje su preživjele nasilje i koje se moraju baviti mnogim postupcima u različitim institucijama kako bi riješile problem nasilja i povećale ličnu sigurnost, dodaju iz Centra. S druge strane, počinitelji rodno zasnovanog nasilja se pretežno procesuiraju za blaži oblik djela.
"Neophodna su unapređenja institucionalne prakse u oblasti zaštite žena od nasilja. U većini slučajeva rodno zasnovanog nasilja nedostaje pružanje adekvatne i senzibilizirane zaštite. Ne postoji sistemsko i koordinirano prikupljanje podataka o svim vrstama nasilja nad ženama u BiH. Raspoloživi podaci se ne klasificiraju prema svim relevantnim parametrima. Ipak, određeni podaci postoje. Prvenstveno civilni sektor ulaže u kontinuirane napore za praćenje krivičnih postupaka u oblasti zaštite od nasilja nad ženama u BiH, a što ukazuje na nužnost uspostavljanja multidisciplinarnog i koordiniranog sistema zaštite nasilja nad ženama", zaključili su iz zeničkog Centra.
Ombudsmeni u BiH također su stava da se kontinuirano treba raditi na educiranju zaposlenih u policiji, pravosuđu i centrima socijalne zaštite kako da postupaju u slučajevima nasilja u porodici, posebno nasilja nad ženama.
"Krivično djelo nasilja u porodici sankcionisano je gotovo isključivo novčanim kaznama i uslovnim osudama, koje ne sadrže mjere usmjerene na sprečavanje ponavljanja nasilja i saniranje uzroka koji su doveli do izvršenja krivičnog djela. Nedostatak korištenja mjera zaštite i sigurnosti ukazuje na kaznenu politiku sudova usmjerenu primarno na represivnu, a ne protektivnu svrhu kažnjavanja počinilaca nasilja. Praksa učestalog sankcionisanja nasilja u porodici uslovnim osudama i novčanim kaznama doprinosi ponavljanju djela i smanjenju broja prijavljenih slučajeva nasilja", naglasili su iz Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH.
Na kraju vrijedi podsjetiti da nasilje nad ženama, definisano u skladu s Konvencijom Vijeća Evrope, predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode ili mogu dovesti do fizičke, seksualne, psihičke, odnosno finansijske povrede ili patnje za žene, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, prinudu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo u javnosti ili privatnom životu.
U slučajevima nasilja u porodici ili nasilja nad ženom, policija ima ključnu ulogu zbrinjavanja žrtve u sigurnu kuću, odgovarajuću instituciju ili kod druge porodice, dok nadležna tužilaštva u saradnji s centrima za socijalni rad provode postupak zbrinjavanja žrtve. U tom slučaju zakoni o krivičnom postupku daju mogućnost policiji da uhapsi potencijalnog počinitelja nasilja.
IZVOR: Vebsajt Klix, 13.12.2020.
Naslov: Redakcija