Zakonom o upotrebi znakovnog jezika Republike Srpske institucije su obavezne da imaju prevodioce znakovnog jezika. Međutim, zakon u praksi nije zaživio jer tumači moraju ponovo proći obuku i dobiti nove certifikate. Dok iz Ministarstva prosvjete entiteta, koje nadgleda primjenu zakona, najavljuju da će se stvari uskoro promijeniti, u savezu gluvih i nagluvih poručuju da samo žele biti ravnopravni.
Za dvadesetosmogodišnjeg Miloša Pantića svakodnevica je ispunjena izazovima. Iako je zaposlen i važi za jedan od pozitivnih primjera inkluzije gluvih i nagluvih osoba, komunikacija je često kamen spoticanja.
“Najveći problem gluve osobe je to što ne mogu da imaju komunikaciju s ljudima, imaju barijere. Ja sam te svoje barijere prešao, zato što sam bio uporan. Pet puta pitam da ponove to što su rekli”.
Problemi gluvih i nagluvih posebno su došli do izražaja kada je kao obavezna mjera usljed pandemije korona virusa uvedeno nošenje maski, kažu u Savezu gluvih i nagluvih Republike Srpske.
“U doba korone, često kada su se saopštavale vijesti imali su maske preko lica pa gluve i nagluve osobe koje čitaju sa usana nisu mogli da dobiju informaciju”, kaže Milorad Jović, predsjednik Koalicije organizacija osoba sa invaliditetom “Kolosi” iz Bijeljine.
Iako su novim Zakonom o upotrebi znakovnog jezika sve institucije obavezne da imaju prevodioce znakovnog jezika, to još uvijek nije zaživjelo u praksi. Razlog je što tumači moraju obnoviti sertifikate i proći obuku po novim pravilima.
“Treba da se riješe zakonske i podzakonske regulative. Dok se to ne riješi niko nije prevodilac znakovnog jezika, nemamo sertifikate po novom zakonu, moramo svi da se javimo na obuku, pa ko prođe – prođe”, objašnjava Dubravka Ostojić, predsjednica Saveza gluvih i nagluvih Republike Srpske.
Komisija za obuku i sertifikaciju sastavljena od članova Saveza i predstavnika pedagoškog zavoda je formirana, preostaje registracija Saveza gluvih i nagluvih kako bi mogli da obavljaju obuku.
“Do kraja ove godine to mora da se riješi. U Bijeljini je centar za obuku prevodilaca, međutim sad čekamo da se završi registracija pa onda možemo da radimo. Oni su pogriješili što se nisu na vrijeme javili da produže sertifikate”, dodaje Ostojić.
Do sada su usluge prevodioca skupo koštale osobe oštećenog sluha, koje su sve plaćale iz svog džepa. Ubuduće će to plaćati institucija ili ustanova pred kojom se lica nađu. Uz to, sva pravna lica koja ne obezbijede gluvonijemima upotrebu znakovnog jezika ubuduće će plaćati i kazne.
IZVOR: BHRT, 15.07.2021.
Naslov: Redakcija