Zakonom o vanparničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 36/2009 - dalje: Zakon) utvrđuju se pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi ili drugi organi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku.
Vlada Republike Srpske utvrdila je 2. juna 2016. godine, na 76. redovnoj sjednici, održanoj u Banjoj Luci, Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku.
Razlozi za donošenje ovog Zakona zasnivaju se na potrebi pravnog regulisanja postupka utvrđivanja vremena i mjesta rođenja lica pred sudom, kada je to nepoznato. Shodno tome pristupilo se dodavanju nove glave u dijelu Zakona kojim je regulisano uređenje ličnih stanja, a kojim se propisuje mogućnost i postupak dokazivanja i utvrđivanja činjenice vremena i mjesta rođenja nekog lica.
Pored navedenog, razlozi za donošenje ovog zakonskog rješenja zasnivaju se na stvarnim potrebama praktične primjene odredaba Zakona, kojima je propisano provođenje ostavinskih postupaka od notara, kao povjernika suda. Povjeravanjem sprovođenja ostavinskih postupaka notarima, doći će i do rasterećenja sudova.
Jedna od najznačajnih stvari koje se regulišu Nacrtom zakona jeste da se ostavinski predmeti, po pravilu, povjeravaju notarima na sprovođenje, s tim da sud neće povjeriti notaru sprovođenje ostavinskog postupka u slučaju kada neki od nasljednika zahtijeva isključivo da se postupak sprovede pred sudom. Drugi slučaj kada će sud sprovoditi ostavinski postupak je kada nijedan notar nema sjedište na području tog suda.
Izvor: Vebsajt Ministarstvo pravde, 02.06.2016.