Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 28. i 29. marta 2019. godine održao redovnu, 114. plenarnu sjednicu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti.
U predmetu broj U 2/18 Ustavni sud je usvojio zahtjev devet delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 2 stav 1 Zakona o Danu Republike Srpske ("Sl. glasnik RS" br. 113/2016). Utvrđeno je da osporena odredba, koja glasi: "Na osnovu potvrđene volje građana Republike Srpske, 9. januar se utvrđuje kao Dan Republike", nije u skladu sa članom I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine. Osporena odredba je ukinuta i određeno je da prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine". Ustavni sud se u odluci pozvao na relevantne stavove iz svojih odluka o dopustivosti i meritumu br. U 3/13 i U 10/16. Pri tome je Ustavni sud naglasio da se ni predmetnom odlukom, kao ni Odlukom broj U 3/13 ne dovodi u pitanje postojanje samog praznika Dan Republike Srpske. Takođe, ni tom odlukom, a ni Odlukom broj U 10/16 ne dovodi se u pitanje, ne isključuje i ne ograničava nadležnost Narodne skupštine Republike Srpske da raspiše referendum o tome kojeg datuma će se proslavljati Dan Republike Srpske.
U predmetu broj U 16/18 Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu dvanaest zastupnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 395 stav 1 Zakona o parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/2003, 85/2003, 74/2005, 63/2007, 105/2008 - odluka US, 45/2009 - odluka US, 49/2009 i 61/2013) u dijelu koji se odnosi na "Pravobranilaštvo", kao i člana 395 Zakona o parničnom postupku ("Sl. novine FBiH", br. 53/2003, 73/2005, 19/2006 i 98/2015), utvrdio da su osporene odredbe u skladu sa članom I/2 i I/4 Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine te članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema mišljenju Ustavnog suda, osporene odredbe zadovoljavaju standard "kvaliteta zakona", i to: preciznost, jasnost i predvidljivost spornih odredbi, kao i obima diskrecionog prava koje sporne odredbe daju javnim vlastima, te načina njihovog izvršavanja. Dalje, Ustavni sud je ukazao da kao što bilo koje lice ima pravo na slobodan izbor advokata koji će ga zastupati u parnici, tako je i država zakonom odlučila da je zastupaju pravobranioci. Takođe, prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno je da osporene odredbe ni na koji način ne ograničavaju bilo koga u pristupu sudu. Pri tome je ukazano da bilo koji pokrenuti postupak nosi rizik od konačnog uspjeha, a time i troškova nastalih povodom postupka.
IZVOR: Vebsajt Ustavnog suda BiH, 29.03.2019.
Izvod iz vijesti, Naslov: Redakcija