Radni odnosi u Federaciji Bosne i Hercegovine sa posebnim osvrtom na postupanje inspekcije rada i dopune Zakona o radu

Odredbom člana 53. Zakona o radu ("Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka US, 49/2021 - dr. zakon, 103/2021 - dr. zakon, 44/2022 i 39/2024) propisano je da radnik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini - plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Također, propisano je da radnik ima pravo na plaćeno odsustvo za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja, te obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Radnik dobrovoljni davalac krvi, za svako darivanje ima pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva. Pored toga, u stavu 6. pomenute odredbe, propisano je da radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. U pogledu sticanja prava iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, vrijeme plaćenog odsustva smatra se vremenom provedenim na radu.

S obzirom da su naprijed pomenutim zakonskim odredbama utvrđeni drugi slučajevi u kojima radnik ima pravo na plaćeno odsustvo, odnosno da se uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsustva, uređuju kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, pravo na obrazovanje za potrebe sindikalnog rada radnik ima pravo da koristi, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Odredbom člana 118. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka US, 49/2021 - dr. zakon, 103/2021 - dr. zakon, 44/2022 i 39/2024) propisano da poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada, sistematizacija radnih mjesta, posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa i druga pitanja značajna za radnika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Shodno navedenom, sistematizacija radnih mjesta, kao i pitanje utvrđivanja posebnih uvjeta za zasnivanje radnih odnosa na određenom radnom mjestu je predmet pravilnika o radu, čije je donošenje u nadležnosti poslodavca. Što se tiče utvrđivanja stepena stručne spreme kao posebnog uvjeta za zasnivanje radnog odnosa na određenom radnom mjestu, mišljenja sam da se za obavljanje poslova i zadataka iz opisa poslova radnog mjesta u pravilu i po prirodi utvrđuje samo jedan odgovarajući stepen stručne spreme koji se određuje prema složenosti poslova koji se obavljaju na tom radnom mjestu.

Zakon o radu ("Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka US, 49/2021 - dr. zakon, 103/2021 - dr. zakon, 44/2022 i 39/2024 – dalje: Zakon) ne propisuje trajanje privremene spriječenosti za rad, već sadrži odredbe kojima se propisuje zaštita radnika u slučaju privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja (član 71), kao i pravo radnika da se vrati na rad nakon prestanka privremene spriječenosti za rad (član 72).

Naime, odredbom člana 71. stav 1. Zakona izričito je propisano da radniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka, osim ako je počinio teži prijestup ili težu povredu radne obaveze iz ugovora o radu. Također, odredbom člana 98. stav 1. tačka a) Zakona privremena spriječenost za rad zbog bolesti ili povrede, propisana je kao jedan od neopravdanih razloga za otkaz ugovora o radu. S obzirom da je postupak utvrđivanja i trajanje privremene spriječenosti za rad, kao i obaveza poslodavca na isplatu naknade plaće radniku za vrijeme privremene spriječenosti za rad predmet propisa o zdravstvenom osiguranju.

Članom 54. stav 3. Zakona o radu ("Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka US, 49/2021 - dr. zakon, 103/2021 - dr. zakon, 44/2022 i 39/2024 – dalje: Zakon) propisano je da je poslodavac dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo.

Shodno navedenom, Zakon propisuje pravo radnika, odnosno obavezu poslodavca da radniku omogući korištenje odsustva radi zadovoljavanja njegovih vjerskih, odnosno tradicijskih potreba, s tim da radnik ima pravo da dva dana koristi uz naknadu plaće (plaćeno odsustvo), te preostala dva dana bez naknade plaće (neplaćeno odsustvo). S obzirom da je pravo na korištenje pomenutog odsustva utvrđeno u svrhu zadovoljavanja vjerskih, odnosno tradicijskih potreba radnika, mišljenja smo da bi se isto moglo koristiti u onom periodu kada se u skladu sa vjerskim propisima, odnosno običajima i tradicijom, obilježavaju vjerski praznici, kao i drugi kulturno-tradicijski događaji.

Odredbom člana 20a Zakona o radu ("Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka US, 49/2021 - dr. zakon, 103/2021 - dr. zakon, 44/2022 i 39/2024 – dalje: Zakon) propisano da se radni odnos zasniva zaključivanjem ugovora o radu, a nakon provođenja procedure prijema propisane pravilnikom o radu poslodavca. U zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama pod drugim nazivom, pravnim licima sa javnim ovlaštenjima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji je osnivač Federacija Bosne i Hercegovine, kanton, grad ili općina, te u privrednim društvima u kojima Federacija Bosne i Hercegovine, kanton, grad ili općina učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala, prijem u radni odnos vrši se nakon provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja za prijem u radni odnos. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, donijeti propis kojim će propisati postupak prijema u radni odnos iz stava 2. ovog člana u zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama, pravnim osobama s javnim ovlaštenjima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji je osnivač Federacija Bosne i Hercegovine, te u privrednim društvima u kojima Federacija Bosne i Hercegovine učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala.

Vlade kantona će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, donijeti propis kojim će propisati postupak prijema u radni odnos iz stava 2. ovog člana u zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama, pravnim licima s javnim ovlaštenjima na teritoriji kantona, grada ili općine, u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji su osnivači kantoni, grad ili općina, te u privrednim društvima u kojima kanton, grad ili općina učestvuju sa više od 50% ukupnog kapitala.

Dakle, Zakonom je propisana obaveza provođenja procedure obaveznog javnog oglašavanja za prijem u radni odnos u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno kod onih poslodavaca kod kojih postoje vlasnička ili osnivačka prava Federacije, kantona, grada ili općine.

Imajući u vidu da se radi o poslodavcima na kojeg se u skladu sa odredbom člana 20a stav 4. Zakona primjenjuje propis o prijemu u radni odnos donesen od strane Vlade Kantona, mišljenja smo da se davanje uputa u pogledu primjene iste možete obratiti nadležnom kantonalnom ministarstvu, a u vezi sa praktičnim provođenjem konkursne procedure.

Odredbom člana 48. stav 1. Zakona o radu ("Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka US, 49/2021 - dr. zakon, 103/2021 - dr. zakon, 44/2022 i 39/2024 – dalje: Zakon) propisano je da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada, dok je u stavu 3. navedene zakonske odredbe propisano da se odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra prekidom rada iz stava 1. ovog člana. Shodno navedenom, odredba člana 48. stav 1. u smislu uvjeta za sticanje prava na “puni” godišnji odmor ne podrazumijeva samo lica koja se prvi put zaposle, te lica koja imaju prekid između dva radna odnosa, već i faktički prekid rada, te je s tim u vezi, u stavu 3. navedene zakonske odredbe i propisano koja se odsustva sa rada u toku radnog odnosa ne smatraju prekidom u smislu sticanja prava na puni godišnji odmor.

S tim u vezi, odredbom člana 48. stav 3. Zakona izričito je propisano da se prekidom rada ne smatra odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, a radi se o odsustvima koja se koriste za vrijeme trajanja radnog odnosa.

Zakon o radu ("Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka US, 49/2021 - dr. zakon, 103/2021 - dr. zakon, 44/2022 i 39/2024 – dalje: Zakon) ne propisuje trajanje privremene spriječenosti za rad, već sadrži odredbe kojima se propisuje zaštita radnika u slučaju privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja - član 71. kao i pravo radnika da se vrati na rad nakon prestanka privremene spriječenosti za rad - član 72.

Naime, odredbom člana 71. stav 1. Zakona izričito je propisano da radniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka, osim ako je počinio teži prijestup ili težu povredu radne obaveze iz ugovora o radu. Također, odredbom člana 98. stav 1. tačka a) Zakona privremena spriječenost za rad zbog bolesti ili povrede, propisana je kao jedan od neopravdanih razloga za otkaz ugovora o radu.