• Kod mjenica "bez protesta" je za odlučivanje o zastari potraživanja ključno pitanje kada su mjenice dospjele, nakon čega remitent može postaviti mjeničnopravni zahtjev prema trasantima u roku od jedne godine nakon kojeg roka taj zahtjev zastarijeva.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u Š. B. broj... od 10.07.2013. godine naloženo je tuženim da solidarno tužitelju isplate potraživanje u iznosu od 4.838.400,00 KM zajedno sa zateznim kamatama počev od 10.03.2011. godine, pa do konačne isplate, te mu solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.244,36 KM.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Š. B. broj... od 17.10.2013. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tuženi pobijaju drugostepenu presudu iz razloga povreda postupka iz člana 209 i člana 8 ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava iz člana 10, člana 395 i člana 1019 ZOO-a i člana 80 Zakona o mjenici i čl. 5 Zakona o deviznom poslovanju, s prijedlogom da se revizija uvaži, drugostepena presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojoj je predložio da se revizija tuženih odbije kao neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iz revizije i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP-a), revizijski sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja od 4.838,400,00 KM, po osnovu mjeničnog jemstva od tuženika, nakon što glavni dužnik"F."doo Š. B. nije vratio dug po ugovoru o zajmu iznosa od 3.000.000,00 USD ni u naknadnom roku iz aneksa ugovora o zajmu.

Tuženi osporavaju potraživanje tužitelja zbog zastare jer je protekao rok za vraćanje zajma od 12 mjeseci od dana potpisivanja i ovjere ugovora kod notara, a kako ni nakon jedne godine od tada nije zatražena isplata po mjenicama, to je potraživanje zastarjelo, na što ne utječe naknadno ugovoreni rok iz aneksa ugovora. Osporava se i visina zahtjeva jer je ugovorena isplata po kamatama u vrijeme povratka duga, a ne u vrijeme isplate zajma, zbog čega je nastala razlika kursa USD u KM za iznos preko 3.894.000,00 KM do dosudenog iznosa.

Ocjenjujući prigovore povreda postupka iz člana 209 ZPP, učinjenih pred drugostepenim sudom prilikom odlučivanja o žalbi tuženika, revizijski sud nalazi da su isti osnovani, budući da drugostepeni sud nije odgovorio na žalbene prigovore koji se odnose na proizvoljnost upisane dospjelosti mjenične obaveze. U tom smislu drugostepeni sud samo paušalno, navodeći da je mjenično jemstvo dospjelo 10.03.2011 god, kada je i podnesen prijedlog za izvršenje (kasnije tužba), odbija žalbene prigovore.

Naime, drugostepeni sud prihvata utvrđenje prvostepenog suda da je mjenično pravna obaveza dospjela na dan dospjeća glavnog duga po aneksu ugovora tj. 10.03.2010 god., iako je aneksom ugovora ugovoren naknadni rok isplate do 06.03.2010 god, zatim navodi da je jednogodišnji rok istekao na dan 10.03.2011 god., iako je u takvim okolnostima slučaja jednogodišnji rok trebao isteći dana 06.03.2011 god., prihvata da je dana 10.03.2011 god. podnesen prijedlog za izvršenje (nakon prigovora i tužba), iako je iz spisa vidljivo da je prijedlog podnijet 14.03.2011 god., što sve ukazuje na prizvoljnost prilikom odlučivanja, na što su tuženi ukazivali u žalbi, a drugostepeni sud, iako se radilo o navodima od odlučnog značaja, nije iste ocjenio, što predstavlja povredu postupka iz čl. 231 u vezi čl. 209 ZPP-a.

Osim toga osnovani su i prigovori pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o prigovoru zastare potraživanja.

Revizijski sud je imao u vidu činjenice koje su u postupku pred nižestepenim sudovima utvrđene, a koje se u ovom postupku ne mogu pobijati:

- 05.12.2008. godine tužitelj je zaključio ugovor o zajmu sa Mesnom industryom "F." d.o.o. Š. B. (dalje društvo) kao zajmoprimcem na iznos od 3.000.000,00 USA sa rokom vraćanja od 12 mjeseci od dana potpisivanja i ovjere ugovora kod notara;

- na račun društva je evidentiran prijenos iznosa od 4.604.700,00 KM;

- istim ugovorom je u čl. 2 propisano da će zajam biti vraćen u konvertibilnim markama (dalje KM) po srednjem kursu tečaja u banci na dan povratka duga;

- kao garanciju povrata zajma tuženici su potpisali po pet bjanko vlastitih mjenica "bez protesta" uz Sporazume i Izjave o obvezi temeljem mjenice i druge oblike garancije, sa pravom zajmodavca da ako zajmoprimac ne vrati zajam da može "protestirati sve mjenice kao sredstvo obezbjeđenja;

- da je tužitelj sa zajmoprimcem dana 06.12.2009. godine zaključio Aneks ugovora o zajmu od 05.12.2008. godine, kojim aneksom je produžen rok vraćanja zajma do 06.03.2010. godine, dok su ostale odredbe ugovora ostale nepromjenjene;

- da je bjanco mjenica serijski broj...izdana uz naznaku "bez protesta" i potpisom trasanta - tuženika J. I.-L., popunjena po naredbi tužitelja, sa rokom dospjeća 10.03.2011. godine na iznos od 4.838.400,00 KM;

- da je bjanco mjenica bez protesta broj... izdana naznaku "bez protesta" i potpisom trasanta - tuženika S. I.-L., popunjena po naredbi tužitelja, sa rokom dospjeća 10.03.2011. godine na iznos od 4.838.400,00 KM;

- da je bjanco mjenica serijski broj... izdana naznaku "bez protesta i potpisom trasanta - tuženika J. I.-L., popunjena po naredbi tužitelja, sa rokom dospjeća 10.03.2011. godine na iznos od 4.838.400,00 KM;

- da su tuženici svaki pojedinačno dali mjenične izjave kojim se daje bezuvjetna saglasnost tužitelju da može bjanco mjenice u svako doba ispuniti na iznos dospjelog, a neisplaćenog potraživanja i ostale troškove po ugovoru od 05.12.2008. godine, koje izjave su ovjerene dana 05.12.2008 god. kod Notara N. H. iz S.;

- da su Mesnoj industrija "F." d.o.o. Š. B. rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje od 02.07.2009. godine blokirani računi zbog duga po osnovu plaćanja poreza;

Na temelju ovih činjenica nižestepeni sudovi rješavajući, nakon prigovora na rješenje o izvršenju, u parničnom postupku o zahtjevu za isplatu iznosa od 4.838.400,00 KM (koji je obuhvatio iznos od 4.320.000,00 KM - obračun duga, te iznosa od 518.400,00 KM na ime obračunate zakonske zatezne kamate po stopi od 12% na glavni dug za period od jedne godine do podnošenja prijedloga za izvršenje- tužbe), zahtjev tužbe usvajaju (prvostepeni sud je usvojio zahtjev a drugostepeni sud je tu odluku potvrdio), uz stav da imatelj mjenice vrši regres protiv trasanta i to po principu solidarne odgovornosti, sve u skladu sa čl. 44 i 42 Zakona o mjenici.

U postupku je utvrđeno da je glavni dužnik društvo "F." doo Š. B. blokiranih računa po osnovu obaveza plaćanja poreza, zbog čega nije ispunjena obaveza vraćanja zajma u ugovorenom roku, ni nakon ugovaranja naknadnog roka. Budući da je dužnik prilikom zaključivanja osnovnog posla predao tužitelju kao povjeriocu bjanco mjenice koje su potpisali tuženici (mjenični jemci) kao sredstvo osiguranja, te da su tuženi dali i mjeničnu izjavu o bezuvjetnoj saglasnosti da tužitelj može bjanco mjenice u svako doba ispuniti na iznos dospjelog, a neisplaćenog potraživanja i ostale troškove po ugovoru od 05.12.2008. godine, koje izjave su ovjerene kod Notara, proizilazi da je tužitelj mogao tražiti isplatu mjeničnog duga.

Čl. 1004. Zakona o obligacionim odnosima je propisano pravo povjerioca da može tražiti ispunjenje obaveze od jemca tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu (supsidijarno jemstvo), ali ako je očigledno da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njeno ispunjenje povjerilac može tražiti ispunjenje od jemca iako prije nije tražio ispunjenje od glavnog dužnika.

Treba naglasiti da se u ovoj parnici radi o mjeničnom jemstvu u kojem tužitelj, kao povjerilac iz osnovnog posla i imalac mjenice kao sredstva obezbjeđenja, ima položaj remitenta. Mjenice je izdalo društvo "F." doo Š. B. sa položajem trasata, ali ono nije stranka u postupku. Tuženici imaju položaj trasanta (onaj koji treba da plati za trasata). Pri tome je utvrđeno da su svi tuženi bili i vlasnici kapitala društva, a trećetuženi je bio i direktor - zakonski zastupnik društva koji je potpisao ugovor o zajmu i aneks ugovora u ime društva kao zakonski zastupnik.

Sporno pravno pitanje odnosi se na ocjenu da li je mjeničnopravni zahtjev tužitelja kao remitenta zastario.

Kako se radi o vlastitim bjanco mjenicama, koje nisu imale označen rok dospjelosti, po čl.107 st.2 Zakona o mjenici, iste se smatraju mjenicama po viđenju. Naime, bjanco mjenica izdata radi osiguranja zajma popunjava se u skladu sa međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika, a ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice je dužan popuniti je u skladu sa uslovima i rokovima otplate iz osnovnog posla. U mjeničnom pravu važi načelo savjesnosti i poštenja u ostvarivanju mjeničnih potraživanja, a prema tom načelu ugovorne strane dužne su se ponašati u skladu sa obavezama koje čine bitan elemenat ugovora- pa i u ostavarivanju potraživanja iz tog ugovora zbog osiguranja kada je bjanko mjenica izdana.

S druge strane odredba čl. 80 st.2 Zakona o mjenici koju su nižestepeni sudovi primjenjuju, propisuje da mjenično pravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i trasanta zastarjevaju za godinu dana, računajući od dana pravodobnog podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba "bez troškova" onda od dospjelosti.

Kako se u predmetnom postupku radi o mjenicama "bez protesta" to je za odlučivanje o zastari potraživanja bilo ključno pitanje kada su mjenice dospjele.

Dospjelost mjenica po viđenju je propisana članom 35. Zakona o mjenici na slijedeći način: "Mjenica po viđenju plativa je čim se podnese. Ona se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana izdavanja. Trasant može ovaj rok skratiti ili odrediti dulji (...)".

Dakle predmetne mjenice su se morale podnijeti na isplatu jednu godinu od dana izdavanja što u konkretnom slučaju znači, budući da su predmetne mjenice izdane 05.12.2008. godine, da su do dana 05.12.2009. godine iste morale biti podnijete na isplatu.

Pri tome je važno naglasiti utvrđenje da tuženici kao trasanti nisu odredili duži rok za isplatu, iako je glavni dužnik-trasat sa tužiteljem-remitentom zaključio aneks ugovora kojim je produžen rok vraćanja zajma.

Kako remitent nije mjenice po viđenju podnio na isplatu u roku od jedne godine od izdavanja tj. do 05.12.2009 god. kada je dospjela obaveza, a trasanti nisu odredili drugi rok za isplatu, to je pogrešan stav drugostepenog suda o dospjelosti mjeničnopravne obaveze sa danom dospjelosti glavnog duga, budući da je isplata po sredstvu obezbjeđenja - mjenici, nije vezana za rok dospjeća glavnog duga kada je predata remitentu (ili...) bjanco mjenica, već za rok izdavanja.

Nakon dospjevanja mjenica remitent je mogao postaviti mjeničnopravni zahtjev prema trasantima u roku od još jedne godine (do 05.12.2010 god.) nakon kojeg roka je taj zahtjev, kako je to propisala odredba čl. 80 st.2 Zakon o mjenici, zastario.

Dakle, osnovan je prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u stavu drugostepenog suda da je dospjeće mjenice nastalo danom isteka jednogodišnjeg roka nakon dospjeća glavnog duga iz aneksa ugovora, jer je dospjeće mjenica nastalo istekom jednogodišnjeg roka od dana izdavanja mjenica, budući da trasanti nisu odredili novi rok.

U takvoj situaciji, kada je osnovan prigovor zastare potraživanja, nije potrebno posebno obrazlagati ostale navode revizije koji se odnose na pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na protuugovorno ispunjavanje mjenice po kursu USD na dan isplate zajma.

Iz navedenih razloga revizija tuženih je osnovana jer su ostvarene povrede postupka pred drugostepnim sudom na koje revident ukazuje, a budući da je i materijalno pravo pogrešno primjenjeno, to je odluka donesena kao u izreci primjenom člana 250 st.1 ZPP-a.

Odluka o trškovima se zasniva na odredbi čl. 397 st. 2 u vezi čl. 396 st.1 ZPP- a ZPP-a pa kako tuženi nisu postavili zahtjev za naknadu troškova postupka, to o istima nije ni odlučeno."

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 64 0 1 018840 14 Rev od 29.1.2015. godine)