• Prigovori zablude, prevare i prijetnje su prigovori mane volje za zaključivanje ugovora i oni su osnov za poništenje ugovora, a zahtjev za poništenje se može podnijeti u roku od jedne godine od saznanja za razloge rušljivosti.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u S. M. broj:... od 21.05.2014. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženim da tužitelju na ime dospjelih obaveza solidarno isplate:

• na ime glavnice (14.654,30 KM), redovne kamate (2.481,47 KM) i troškove opomene (35,00 KM) odnosno ukupan iznos od 17.170,77 KM sa zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe 22.05.2008. godine do isplate,
• iznos od 3.101,57 KM na ime zateznih kamata na glavni dug dospjelih do utuženja.

Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na dospjeli iznos zatezne kamate.

Nalaženo je tuženim da solidarno tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.901.14 KM u roku od 30 dana.

Odbijen je tužitelj sa viškom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 2.901,14 KM.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u B. broj:... od 23.10.2014. godine žalba tuženih je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u pobijanom dijelu potvrđena. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen.

Blagovremeno podnesenom revizijom tuženi pobijaju drugostepenu presudu iz razloga povreda odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iz revizije i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP-a), revizijski sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Revizija nije osnovana.

U odnosu na prigovore povreda postupka iz čl. 209 ZPP učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom, revident ne navodi koje su konkretne odredbe učinjene u postupku pred drugostepenim sudom a da, u smislu čl. 209 ZPP, utječu na donošenje zakonite i pravilne presude. Stoga su ovi prigovori odbijeni kao neosnovani.

U odnosu na prigovore pogrešne primjene materijalnog prava revizijski sud je pošao od činjenica utvrđenih u toku postupka:

• prvotuženi je sa tužiteljem zaključio ugovor o kreditu dana 23.10.2003. god. na iznos glavnog duga od 15.000,00 KM sa godišnjom kamatnom stopom od 10,65% i rokom vraćanja od 120 mjeseci i sa prvom ratom dospjelom 01.12.2003. godine u iznosu od 199,58 KM;
• da su u ugovoru kao solidarni dužnici-jamci platci navedeni tuženi od 2 do 5, uključujući;
• nalogom za interni prenos iznosa od 15.000,00 KM izvršenje 22.10.2003 god. isplata ugovorenog iznosa je izvršena na tekući račun otvoren od strane prvotužene i sa njenim potpisom;
• kao sredstva obezbjeđenja potpisane su dvije bjanko mjenice ser. Br.... i...;
• da je odredbom čl. 8 ugovora o kreditu propisano da u slučaju neuredne otplate kredita solidarni dužnici ovlašćuju povjerioca da bez njihovog daljnjeg pitanja i sudjelovanja naplate sva dospjela potraživanja sa svih depozitnih računa korisnika kredita odnosno solidarnih dužnika u banci;
• da je čl. 13 ugovora propisano da solidarni dužnik preuzima i odgovara za sve obaveze korisnika kredita kao jamac platac;
• da je tužitelj opomene pred tužbu i obavijest o otkazu ugovora dostavio svim tuženim;
• da su jedno vrijeme plaćane rate od strane prvotužene (na osnovu administrativne zabrane), dok nije ostala bez posla, a da je drugotužena nakon toga dobrovoljno ispunjavala obaveze po predmetnom kreditu;
• da je tužitelj u obavijesti od 22.11.2008 god. kojom je otkazao ugovor o kreditu specificirao potraživanje na dospjeli glavni dug u iznosu od 11.703,18 KM, obračunate kamate u iznosu od 3.714,16 KM i troškove opomena od 80,00 KM;
• pravomoćnom presudom Općinskog suda u S. M. br.... od 30.08.2013 god. optuženi A. A. i A. E. su oslobođeni optužbe da su učiniči krivično djelo prevare iz čl. 294 st.2 KZ FBiH;

Revizijski prigovori da je prvotužena bila prevarena, u zabludi, te da je drugotuženi i krivično suđen za prevaru, jer je zapravo kredit dignut za firmu- treće lice, nisu osnovani.

Prigovori zablude, prevare i prijetnje su prigovori mane volje za zaključivanje ugovora. Ovi prigovori su osnov za poništavanje ugovora, ali se takav zahtjev u smislu čl. 117 ZOO- može podnijeti u roku od jedne godine od saznanja za razloge rušljivosti. Kako to tuženi nisu tražili u navedenom roku, pravilno je ocijenjeno da su neosnovani.

Osporavanje visine tužbenog zahtjeva nije osnovano. Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja je vjerodostojna isprava i kao takva dokaz visine dugovanja po ugovorenoj obavezi. Za osporavanje visine potraživanja iz te isprave tuženi su bili dužni, u smislu čl. 123 ZPP, dokazati svoje tvrdnje. Pa kako tuženi nisu dokazali netačnost podataka iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, to je primjenom principa tereta dokaza iz čl. 126 ZPP, pravilno primjenjeno materijalno pravo i prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.

Kreditna sposobnost tuženika također nije bila osnov za utvrđenje ništavosti ugovora, jer se radi o dugoročnom kreditu sa mjesečnom ratom od 199.58 KM, što samo po sebi ne dokazuje da tuženici nisu bili kreditno sposobni za plaćanje ovih rata. Osim toga Zakonom o bakama nije propisano šta čini kreditnu sposobnost klijenta, pa je na banci da samostalno procjenjuje kreditnu sposobnost klijenta i predstavlja rizik same banke. S druge strane klijenti su i sami dužni da vrše procjenu svojih mogućnosti jer za preuzimanje ugovorenih obaveza mora postojati volja kao bitni sastojak ugovora. O slučajevima nedostataka volje, naprijed je navedeno pod kojim uslovima se može poništavati ugovor.

Slijedom navedenog ovaj sud nalazi da, nasuprot revizijskim navodima, nisu učinjene povrede postupka pred drugostepenim sudom, a kako je i materijalno pravo pravilno primjenjeno, to je revizija odbijena primjenom odredbe člana 248. ZPP-a i odlučeno kao u izreci ove presude."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 22 0 P 004585 15 Rev od 13.10.2016. godine)