OPOZIV TESTAMENTA NAKNADNIM RASPOLAGANjEM ISTOM NEKRETNINOM
Zakon o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine
čl. 67 i 122
- Naknadno zaključenje darovnog ugovora kojim zavještalac raspolaže nekretninama iz ranije napisanog testamenta tako što ih daruje drugoj osobi, smatra se opozivanjem testamenta.
Obrazloženje:
"Prvostepenom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " I Utvrđuje se da je... sačinila pismeni testament pred svjedocima... te da isti ima snagu vjerodostojne i valjane isprave, odnosno da je isti izjava posljednje volje koju je ostaviteljica dala za života, a koja glasi: (sadržaj testamenta…)
Protiv ove presude žalbe su izjavili tuženi...
Žalbe su osnovane.
Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, pa je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
Prvostepeni sud je, imajući u vidu odredbu iz čl. 67. Zakona o nasljeđivanju FBiH, kojom je predviđeno da zavještatelj koji zna da čita i piše može sačini testament na taj način što će ispravu koju je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament, te da će se svjedoci potpisati na samom testamentu, zaključio da je tužitelj dokazao da predmetni testament predstavlja posljednju volju..., da je testament sačinjen u pisanoj formi i potpisan od strane svjedoka..., pa je pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev u ovom dijelu na način kako je to označeno u stavu I. izreke,...
Prvostepeni sud je cijenio i ugovor o darovanju nekretnina od 10. 12. 1998. godine i zaključio da činjenica da je ostaviteljica naknadno raspolagala imovinom iz testamenta ne ukazuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Ovakav stav prvostepenog suda je pogrešan.
Prema odredbi iz čl. 105. Zakona o nasljeđivanju svako kasnije raspolaganje zavještaoca određenom stvari koju je bio nekom zavještao ima za posljedicu opozivanje zavještanja te stvari, a što je na identičan način predviđeno i u odredbi iz čl. 122. Zakona o nasljeđivanju u FBiH.
S obzirom na navedene zakonske odredbe, prema kojima se kasnije raspolaganje imovinom smatra opozivanjem testamenta, koji je ranije sačinjen, prvostepeni sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev stavom I izreke pobijane presude usvojio.
Naime, naknadnim zaključenjem darovnog ugovora (ugovor o darovanju od 10. 12. 1998. godine) kojim je zavještalac... darovala nekretnine iz predmetnog testamenta svojoj kćerki... (trećetuženoj), čiju valjanost tužitelj ne dovodi u pitanje, smatra se da je zavještalac opozvala testament od 1.7. 1997. godine kojim je ove nekretnine ostavila svom unuku (tužitelju)..., pa stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i trebalo ga je odbiti.
Na ovo žalbe direktno, osnovano ukazuju, a na primjenu materijalnog prava i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je žalbe valjalo uvažiti, prvostepenu presudu u pobijanom (dosuđujućem) dijelu - stav I. izreke i u stavu II. tačka 2. izreke preinačiti temeljem odredbe iz čl. 229. st. 4. ZPP i tužbeni zahtjev odbiti."
(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 17 0 P 088965 20 Gž od 4.9.2020. godine)