• Komunalno poduzeće na osnovu odobrenja općine upravlja mjesnim lokalnim vodovodima čiji pojedinačni kapaciteti obezbjeđuju snabdijevanje vodom za piće za minimalno 500 stanovnika, a stanovnici takvih područja su obavezni plaćati te usluge javnom komunalnom poduzeću.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom obavezan je tuženi da tužitelju na ime duga za izvršene komunalne usluge plati iznos od 144,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30,00 KM.

Protiv ove odluke žalbu je blagovremeno izjavio tuženi zbog povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi obrazlaže da je već tri puta presuđivano u njegovu korist, a sada u korist tužitelja Ističe da nije vlasnik objekta za koji se traži naplata vode, nego je suvlasnik sa dijelom 1/3, tako da je trebalo tužiti i ostale suvlasnike. Dalje je istakao da nije zaposlen i nema nikakvih primanja, kao ni njegova supruga, a imaju malodobno dijete. Predlaže ovom sudu da žalbu uvaži prvostepenu presudu ukine i oslobodi tuženog obaveze plaćanja troškova parničnog postupka. Uz žalbu je priložio z.k. ul. br.... k.o. SP P., Pl. br.... k.o. P. I i Uvjerenje Biroa Donji Vakuf, broj:... od 06.08.2019. godine.

Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.

Nakon što je ispitao osporenu odluku u granicama navoda iz žalbe i po službenoj dužnosti u smislu odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Žalba nije osnovana.

Predmet tužbenog zahtjeva je isplata neplaćenih računa za komunalne usluge za potrebe domaćinstva tuženog u iznosu od 144,00 KM.

Članom 432. Zakona o parničnom postupku je propisano da su sporovi male vrijednosti čija vrijednost spora naznačena u tužbi ne prelazi 5.000,00 KM, a članom 433. istog Zakona da se odluka u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako je u ovoj pravnoj stvari vrijednost spora 144,00 KM, radi se o sporu male vrijednosti u kome se žalba ne može izjaviti zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbene razloge istaknute u tom pravcu ovaj sud nije cijenio.

Suština žalbenih navoda se odnosi na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer tuženi nije vlasnik, nego suvlasnik kuće, ističe svoju tešku materijalnu situaciju, te uz žalbu prilaže dokaze na te okolnosti.

Kraj takvog stanja stvari, neosnovani su razlozi žalbe, obzirom da tuženi svoje navode nije dokazao, a isticanje novih činjenica i dokaza u žalbi, a bez dokaza da ih nije mogao iznijeti ranije tokom ovog postupka kako to propisuje odredba člana 207. stav 1. Zakona o parničnom postupku, ne mogu se prihvatiti u žalbenom postupku.

Nasuprot žalbenim navodima, prvostepeni sud je pravilno primijenio relevantne odredbe Odluke o korištenju vodovoda na području općine Donji Vakuf ("Službeni glasnik općine", broj: 4/09 i 4/10), Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni list SR BiH", broj: 20/90), Zakona o vodama Srednjobosanskog kantona ("Službene novine SBK/KSB", broj: 1/2009) i odredbe člana 17. i člana 262. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list R BiH", broj: 2/92, 13/93 i 13/94) i ("Službene novine Federacije BiH", broj: 29/03 i 42/11).

Naime, odredbom člana 1., člana 2. i člana 19. Odluke o korištenju vodovoda na području općine Donji Vakuf propisani su uslovi, način korištenja, održavanja uređaja i instalacija i obaveza građana da plaćaju usluge ovlaštenom javnom komunalnom poduzeću. Između ostalog je propisano da komunalno poduzeće (u konkretnom slučaju tužitelj), na osnovu odobrenja općine upravlja i mjesnim lokalnim vodovodima čiji pojedinačni kapaciteti obezbjeđuju snabdijevanje vodom za piće za minimalno 500 stanovnika i da su stanovnici takvih područja obavezni plaćati usluge javnom komunalnom poduzeću.

Na identičan način ovo pitanje je regulirano i odredbom člana 44. stav 2. Zakona o vodama Srednjobosanskog kantona i članom 10. Zakona o komunalnim djelatnostima.

Kako ne stoje žalbeni razlozi a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbi člana 226. Zakona o parničnom postupku, žalbu tuženog je valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrditi."

(Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku, 46 0 Mal 046623 19 Gž od 6.11.2019. godine)