NEPRIHVATLJIVOST OBRAČUNA OSNOVNE PLAĆE ZAPOSLENIKA U SREDNJEM OBRAZOVANJU KOJI JE PROIZVOD ČINILACA IZ KOLEKTIVNIH UGOVORA RAZLIČITOG NIVOA
Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine
član 3
- Nemoguće je visinu osnovne plaće obračunavati korištenjem osnovice i koeficijenta iz Kolektivnih ugovora različitog nivoa, odnosno ne može se koristiti osnovica iz Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH, a koeficijent iz Kantonalnog kolektivnog ugovora, pa u situaciji kada koeficijent složenosti nije utvrđen Kolektivnim ugovorom za nivo Federacija BiH, dok su oba parametra za obračun plaće zaposlenika u srednjem obrazovanju, osnovica i koeficijent, propisana Kolektivnim ugovorom na nivou kantona, isplatom plaća po Kantonalnom kolektivnom ugovoru je zaposlenik ostvario minimum prava zagarantovanih tim ugovorom.
Obrazloženje:
"Prvostepenom presudom Općinskog suda u T. broj... od 13.10.2010. godine obavezana je tužena da isplati tužitelju na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2006. godinu iznos od 250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.03.2008. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8,29 KM (stav I izreke). Tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da mu tužena na ime razlike plaća za period od 10.10.2005. godine do 31.12.2007. godine isplati ukupan iznos od 17.179,82 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.03.2008. godine do isplate (stav II izreke). Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatu razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (regresa za 2005. i 2007. godinu) te razlike naknade za topli obrok za 2005. 2006. i 2007. godinu (stav III izreke). Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (stav IV izreke). Umješač na strani tužene odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (stav V izreke).
Drugostepenom presudom žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu sadržanom u stavu II i IV izreke. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. Zakona o parničnom postupku, koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud reviziju usvoji, pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili da je ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Tuženi nije podnio odgovor na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je predhodio njenom donošenju, a sve u skladu sa odredbom člana 241. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje, niti je pogrešno primjenjeno materijalno pravo, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
O ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud je ovlašten voditi računa u skladu sa odredbom člana 240. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku, jedino kada se revident na takve povrede u reviziji određeno poziva. Revident u reviziji ne navodi niti jednu od takvih povreda odredaba parničnog postupka, pa ovaj sud nalazi da nije ostvarena povreda odredaba parničnog postupka.
Nižestepeni sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo, odredbe člana 7, 8. i 10. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federaciju BiH ("Službene novine FBiH", br. 54/05, 62/08), odredbe člana 27. i 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja u Federaciji BiH ("Službene novine FBiH", br. 51/00, u daljem tekstu Granski kolektivni ugovor), odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja u Tuzlanskom kantonu ("Službene novine TK", br. 7/01) te odredbe Aneksa na taj ugovor (objavljeni u "Službenim novinama TK" br. 7/01-12/09), kada su odbili tužitelja sa tužbenim zahtjevom za isplatu traženog iznosa razlike plaća po Granskom kolektivnom ugovoru i Općem kolektivnom ugovoru i primljenih iznosa plaća za period od 10.10.2005. godine do 31.12.2009. godine.
U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da je tužitelju za utuženi period plaća isplaćivana po odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja u Tuzlanskom kantonu i Aneksima tog ugovora zaključenim 30.12.2003. godine i 27.04.2007. godine, prema kojima se za obračun plaća zaposlenika u srednjem obrazovanju koristi osnovica koju utvrđuje Vlada Tuzlanskog kantona za sve budžetske korisnike. Plaća se izračunava tako što se utvrđeni koeficijent (za stručnu spremu tužitelja 6,7, odnosno 7,5) pomnoži sa osnovicom za obračun plaće.
Odredom člana 27. stav 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja u Federaciji BiH određen je pojam osnovne plaće u oblasti srednjeg obrazovanja, tako da osnovnu plaću zaposlenika čini vrijednost koeficijenta složenosti poslova platnog razreda u koji je postavljen zaposlenik množen sa utvrđenom osnovicom za plaću.
Prema odredbi člana 28. navedenog Granskog kolektivnog ugovora osnovica za obračun plaća je najniža plaća zaposlenika u srednjoj školi, koja ne može biti manja od 70% prosječne plaće u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku, računajući od dana primjene ovog Kolektivnog ugovora (stav 1.). Osnovicu za plaće i koeficijent složenosti poslova zaposlenicima u srednjim školama utvrđuje svaka tri mjeseca vlada nadležnog kantona na osnovu usaglašenog prijedloga kantonalnog ministra za fmansije i ministra obrazovanja i sindikata (stav 2.). Plaće zaposlenicima u srednjim školama utvrđene na način iz stava 2. ovog člana ne mogu biti manje od plaća službenika organa uprave iste stručne spreme i složenosti poslova (stav 3.).
Kod nesporne činjenice da nije došlo do realizacije odredbe člana 28. stav 2. Granskog kolektivnog ugovora i da ovlaštene strane nisu ispunile svoje pravo i obavezu da svaka tri mjeseca usaglašavaju osnovicu i koeficijente složenosti poslova zaposlenika u srednjim školama, po ocjeni ovog suda, u situaciji kada nisu određeni parametri za obračun plaća po članu 28. stav 2. Granskog kolektivnog ugovora, zbog pasivnosti ugovornih strana u ispunjavanju prava i dužnosti, koja proizilaze za njih iz odredaba Granskog kolektivnog ugovora i koja pasivnost odredbu člana 27. stav 2. Granskog kolektivnog ugovora čini neprimjenljivom, tužitelj je jedino mogao dokazati postojanje eventualne razlike u odnosu na plaće službenika organa uprave iste stručne spreme i složenosti poslova, a što tužitelj u predmetnom slučaju nije dokazao.
Članom 7. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH ("Službene novine FBiH", br. 54/05, 62/08 - primjenjuje se od 05.08.2005. godine) propisano je da je osnovna plaća proizvod najniže neto plaće i odgovarajućeg koeficijenta složenosti poslova koje zaposlenik obavlja. Najniža neto plaća je osnovica za obračun osnovne plaće zaposlenika (član 8. stav 4.), s tim da najniža neto satnica ne može biti manja od 1,75 KM. Članom 10. propisano je da se vrednovanje poslova, odnosno utvrđivanje koeficijenta složenosti, kao i normi gdje je to potrebno utvrđuje Kolektivnim ugovorom za područje djelatnosti u skladu sa njihovim radnim i proizvodnim specifičnostima.
Potraživani iznos razlike plaća u ukupnom iznosu od 17.179,82 KM tužitelj temelji na obračunu iz nalaza vještaka u pregledu broj 3, u kojem je vještak kao osnovicu za obračun osnovne plaće koristio najnižu neto plaću iz novog, važećeg Općeg kolektivnog ugovora (najniža neto satnica od 1,75 KM), a koeficijent radnog mjesta iz Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja u Tuzlanskom kantonu (Aneks od 30.12.2003. godine i od 27.04.2007. godine).
Navedeni način obračuna osnovne plaće zaposlenika u srednjem obrazovanju je neprihvatljiv jer je proizvod činilaca iz Kolektivnih ugovora različitog nivoa. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH koji određuje osnovnu plaću kao proizvod najniže neto plaće i odgovarajućeg koeficijenta složenosti poslova koje zaposlenik obavlja, pretpostavlja koeficijente složenosti poslova utvrđene Kolektivnim ugovorom za područje djelatnosti za teritoriju Federacije BiH, a ne kantona, dok Kolektivni ugovor na nivou kantona kojim je utvrđen koeficijent složenosti, za obračun plaće zaposlenika u srednjem obrazovanju propisuje osnovicu koju utvrđuje Vlada Tuzlanskog kantona.
Dakle, nemoguće je visinu osnovne plaće obračunavati korištenjem osnovice i koeficijenta iz Kolektivnog ugovora različitog nivoa, na čemu insistira tužitelj i u reviziji, kada upućuje na osnovicu iz Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH, a koeficijent iz Kantonalnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja.
U situaciji kakva je predmetna, kada Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH propisuje način obračuna osnovne plaće i najniže plaće kao jednog parametra, a kada koeficijent složenosti nije utvrđen Kolektivnim ugovorom za djelatnost srednjeg obrazovanja u Federaciji BiH, jedino su oba parametra za obračun plaće propisana Kolektivnim ugovorom na nivou kantona, prema kojem je tužitelju isplaćivana plaća. Tužitelj tokom postupka nije dokazao da mu je isplaćena plaća manja od službenika organa uprave iste stručne spreme i složenosti poslova, pa tako nije bilo mjesta ni primjeni odredbe člana 28. stav 3.Granskog kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH.
Kako je isplatom plaća po Kantonalnom kolektivnom ugovoru tužitelj ostvario minimum prava zagarantovanih tim ugovorom, a zbog iznijetih razloga nije bilo moguće utvrditi ista prava propisana Općim kolektivnim ugovorom i Granskim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH, tužitelj nije mogao dokazati da je njegovo pravo na plaću različito utvrđeno, pa da bi se za zaposlenika moglo primijeniti najpovoljnije pravo, a kako propisuje član 3. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH od 05.08.2005. godine, zbog čega je pravilno njegov tužbeni zahtjev odbijen.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti revizija je kao neosnovana odbijena primjenom odredbi člana 248. Zakona o parničnom postupku."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 32 0 P 002411 12 Rev od 22.4.2014. godine)