• Kada je nekretnina koja je predmet izvršenja zbog nevraćenog kredita, u vrijeme zasnivanja hipoteke radi osiguranja tog kredita bila u isključivom vlasništvu privrednog društva, ono je, s obzirom na to da ima svojstvo pravnog lica, slobodno da raspolaže tom nekretninom i opterećuje je kako to smatra za shodno bez saglasnosti kako osnivača društva, tako i njihovih bračnih partnera koji po osnovu bračne tečevine imaju suvlasništvo nad osnivačkim udjelom u društvu, a ne na imovini duštva, pa nema uslova za utvrđivanje ništavosti založnog prava i nedopuštenosti izvršenja po tužbi bračnih partnera osnivača društva budući da oni na ovoj nekretnini nemaju pravo koje sprečava izvršenje.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu broj:... od 16.10.2015. godine, stavom I. izreke utvrdio je da su tužiteljice suvlasnice osnivačkih udjela kod društva L. d.o.o. Široki Brieg i to M. 29,17% ili 7.960.535,58 KM; M. I.-L. 14,58% ili 3.980.267,79 KM; A. I.-L. 12,5% ili 3.411.658,26 KM. Stavom II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da je založno pravo stavljeno na temelju rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj:... od 28.11.2003. godine, broj:... od 20.02.2007. godine, broj:... od 05.11.2010. godine ništavno u osnivačkim udjelima tužiteljica na nekretnini označenoj kao k.č. upravna privredna zgrada, površine 3.736 m2, k.č.. privredna zgrada, površine 313 m2, k.č.... privredni objekat-prečistač, površine 48 m2 i k.č.... ekonomsko dvorište, površine 7.177 m2, upisanih u zk. ul. br.... K.O. L., te ovrha u ovršnom postupku pod brojem:... kod Općinskog suda u Širokom Brijegu u visini osnivačkih udjela tužiteljica nedopuštena". Stavom III. obavezani su tuženi naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 1.684,80 KM, sve u roku od 30 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj:... od 29.11.2016. godine, stavom prvim izreke, žalba prvotuženog H. A.-A.- B. d.d. Mostar je uvažena na način da je prvostepena presuda, pod tačkom I. preinačena i u odnosu na tog tuženog odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da su tužiteljice suvlasnice osnivačkih udjela kod društva "L." d.o.o. Široki Brijeg i to M I -L 29,17%, ili 7.960.535,58 KM; M. I.-L. 14,58% ili 3.980.267,79 KM; i A. I. -L 12,5% ili 3.411.658,26 KM". Stavom drugim preinačena je i odluka o troškovima postupka pod tačkom III prvostepene presude, tako da je samo tuženi "L." d.o.o. Široki Brijeg, obavezan tužiteljicama naknaditi troškove u iznosu od 842,40 KM. Stavom trećim obavezane su tužiteljice prvotuženom na ime troškova postupka isplatiti iznos od 971,10 KM u roku od 30 dana. Stavom četvrtim izreke odbijena je žalba tužiteljica.

Blagovremeno izjavljenom zajedničkom revizijom tužiteljice pobijaju drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da ovaj sud reviziju uvaži, pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Tužiteljice potražuju troškove na ime sastava revizije sa PDV-om u iznosu od 971,10 KM.

U odgovoru na reviziju prvotuženi H. A.-A.-B. d.d. Mostar osporava navode revizije, te predlaže da je ovaj sud odbije u cijelosti.

Drugotuženi L. d.o.o. Široki Brijeg nije podnio odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, ovaj sud je odlučio kao u izreci.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljica da se utvrdi da su suvlasnice osnivačkih udjela kod društva L. d.o.o. Široki Brijeg, sa odgovarajućim procentima, te da je u odnosu na osnivačke udjele tužiteljica ništavo založno pravo na nekretnini koja je predmet izvršenja u izvršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Širokom Brijegu pod brojem:..., kao i da je izvršenje u tom postupku u visini osnivačkih udjela tužiteljica nedopušteno.

Iz pravno relevantnih činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je drugotuženi "L." d.o.o. Široki Brijeg, radi osiguranja duga, tj. kredita kojeg mu je odobrio prvotuženi H. A.-A.- B. d.d. Mostar, stavio pod hipoteku svoje nekretnine označene kao k.č....,...,... i... upisane u zk. ul. Broj... k.o. L.; da je prvotuženi H. A.-A.-B. d.d. Mostar, nakon što drugotuženi "L," d.o.o. Široki Brijeg nije vraćao kredit, pokrenuo izvršni postupak pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu da bi se prodajom opterećenih nekretnina namirio u svom potraživanju; da su nakon toga tužiteljice, kao treće osobe, u izvršnom postupku podnijele prigovor u kojem su istakle da su suvlasnice predmeta izvršenja sa određenim procentima i da bi za taj procent izvršenje trebalo proglasiti nedopuštenim; da je izvršni sud uputio tužiteljice da svoje pravo ostvaruju u parnici, što su one i učinile podnošenjem tužbe u ovom postupku. Nadalje je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da su bračni partneri tužiteljica osnivači društva L. d.o.o. Široki Brijeg - drugotuženog, te da je ovo društvo osnovano za vrijeme trajanja bračnih zajednica sa tužiteljicama.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud nalazi da su tužiteljice, po osnovu bračne tečevine, u skladu s odredbom člana 252. stav 1. Porodičnog zakona, stekle suvlasništvo poslovnih udjela u navedenom društvu, u jednakom dijelu kao i njihovi bračni drugovi. Zbog toga usvaja dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje prava suvlasništva na osnivačkim udjelima. U preostalom dijelu prvostepeni sud odbija tužbeni zahtjev cijeneći da su tužiteljice dale usmenu, prešutnu saglasnost da njihovi bračni partneri kao osnivači i vlasnici društva L. d.o.o., zaključe pravni posao, odnosno stave nekretninu pod hipoteku radi osiguranja kredita.

Drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostepenog suda, ali je, odlučujući o žalbi prvotuženog H. A.-A.-B. ocijenio da nije postojao bilo kakav pravni osnov da taj tuženi bude pasivno legitimisan povodom zahtjeva kojim tužiteljice zahtijevaju utvrđenje suvlasništva nad osnivačkim udjelom drugotuženog "L." d.o.o., te je preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtjev u tom dijelu, u odnosu na prvotuženog odbio, a tužiteljice obavezao na naknadu troškova postupka tom tuženom. Žalbu tužiteljica je drugostepeni sud odbio našavši da su predmetne nekretnine, u vrijeme zasnivanja hipoteke, bile u isključivom vlasništvu privrednog društva - drugotuženog "L." d.o.o. Široki Brijeg, koje ih je stavilo pod hipoteku, te to društvo nije imalo obvezu da od bilo koga traži i dozvolu ili suglasnost za zasnivanje hipoteke.;

Neprihvatljiv je prigovor revidentica da je pobijana presuda zahvaćena povredom odredaba parničnog postupka iz člana 209. Zakona o parničnom postupku.

Protivno navodima revidentica, ovaj sud nalazi da je drugostepeni sud, pravilno primjenjujući odredbu člana 231. Zakona o parničnom postupku, u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja sa aspekta predmeta spora. Drugostepeni sud je dao razloge za svoju odluku i u pogledu žalbe prvotuženog i u pogledu žalbe tužiteljica. Suprotno revizijskim prigovorima, nije bilo potrebe ispitivati pravilnost i zakonitost prvostepene odluke o zahtjevu za utvrđenje da su tužiteljice suvlasnice osnivačkih udjela u odnosu na drugotuženog, jer u tom dijeli prvostepena presuda nije bila pobijana.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravilno je drugostepeni sud zaključio da prvotuženi H. A.-A.-B. nije pasivno legitimisan u sporu po zahtjevu za utvrđenje bračne stečevine, jer nije učesnik u materijalnopravnom odnosu povodom koga je taj spor nastao. U postupku koji se vodi po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, pasivno legitimisani mogu biti samo bračni partneri tužiteljica. Suprotno navodima revizije, okolnost da su tužiteljice, kao treća lica, zaključkom Općinskog suda u Širokom Brijegu upućene da pokrenu parnicu protiv tražitelja izvršenja i izvršenika radi dokazivanja da im pripadaju prava na predmetu izvršenja, ne čine prvotuženog, kao tražitelja izvršenja u tom izvršnom postupku, pasivno legitimisanim u postupku utvrđenja da su tužiteljice stekle pravo suvlasništva po osnovu bračne stečevine.

Neosnovano se u reviziji prigovara i da je za zasnivanje hipoteke na nekretnini u vlasništvu drugotuženog bilo potrebno pribaviti saglasnost tužiteljica, kao supruga osnivača drugotuženog.

Kod utvrđene činjenice da je nekretnina koja je predmet izvršenja, u vrijeme zasnivanja hipoteke bila u vlasništvu drugotuženog "L." d.o.o pravilno je drugostepeni sud zaključio da je drugotuženi bio slobodan raspolagati tom nekretninom, opterećivati je kako je to smatrao za shodno, bez saglasnosti kako osnivača društva, tako i njihovih bračnih partnera. Društvo sa ograničenom odgovornošću ima svojstvo pravnog lica i svoju imovinu koja se ne može poistovjetiti sa imovinom osnivača tog društva. Osnivači ili članovi društva su vlasnici društva, ali ne i vlasnici imovine društva. Zbog toga, suprotno pravnom rezonovanju revidentica, u konkretnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni načela da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Naime, nekretninom koja je predmet izvršenja nisu raspolagali osnivači društva, kako to predstavljaju revidentice, nego samo društvo, u čijem se vlasništvu nekretnina i nalazila.

Predmetni izvršni postupak ne vodi se protiv osnivača drugotuženog, radi prodaje njihovih osnivačkih udjela, nego na nekretnini koja je vlasništvo drugotuženog. Zbog toga okolnost da li su tužiteljice stekle suvlasništvo na osnivačkim udjelima privrednog društva "L." d.o.o., nije relevantna za odlučivanje o eventualnoj nedopuštenosti predmetnog izvršenja.

S obzirom na sve izloženo, ovaj revizijski sud nalazi da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava zaključili da nema uslova za utvrđenje ništavosti založnog prava i nedopuštenosti izvršenja, budući da tužiteljice nisu dokazale da na nekretnini koja je predmet izvršenja imaju takvo pravo koje sprečava izvršenje u smislu člana 51. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

Kako ne postoje revizijski razlozi, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, revizija je primjenom člana 248. Zakona o parničnom postupku odbijena kao neosnovana.

U skladu s odredbom člana 397. stav 1. u vezi s članom 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odbijen je zahtjev revidentica za naknadu troškova sastava revizije, budući da revidentice nisu uspjele u revizijskom postupku."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 64 0 P 032830 17 Rev od 18.2.2020. godine)