• Da bi nastala obaveza za tuženu kao jemca iz ugovora o korištenju kartice sa obročnim plaćanjem zaključenog između prednika tužitelja i korisnika te kreditne kartice, tužitelj treba da dokaže da korisnik kreditne kartice kao glavni dužnik nije ispunio dospjelu obavezu po osnovu predmetnog ugovora.

Obrazloženje:

"Prvostepeni sud je cijenio osnovanim prigovor zastare potraživanja, imajući u vidu da se radi o materijalno pravnom prigovoru od čijeg rješavanja zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Teret dokazivanja dospjelosti potraživanja je, po ocjeni prvostepenog suda na tužitelju, a ne na tuženoj u situaciji kada tužena strana istakne prigovor zastare. Tužitelj ni na zahtjev vještaka nije dostavio dokumentaciju na osnovu koje bi mogao odrediti datum početka obračuna zatezne kamate, te je svjesno propustio preuzeti teret dokazivanja činjenice kada je sporni dug dospio na naplatu. Nijednom odredbom ugovora o korištenju Visa Classic kartice sa obročnim plaćanjem od 19.09.2003. godine nije ugovoreno kada cjelokupan dug dospijeva na naplatu, niti je iz otkaznog pisma od 15.10.2010. godine prvostepeni sud mogao zaključiti da je potraživanje tužitelja dospjelo prije sačinjavanja otkaznog pisma. Shodno navedenom, a cijeneći da je tužena bila jemac po navedenom ugovoru o korištenju kartice, prvostepeni sud je zaključio da tužitelj nije dokazao kada je njegovo potraživanje dospjelo, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Odluku o troškovima postupka prvostepeni sud je donio na osnovu člana 386. stav 1., člana 387. stav 1. i člana 396. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Neosnovano se navodima žalbe osporava pravilnost i zakonitost prvostepene presude.

Iz stanja spisa proizilazi da se tužena dana 19.09.2003. godine kao jemac obavezala da izmiri dug nastao po osnovu korištenja Visa Cllasic kartice sa obročnim plaćanjem, zaključenim između prednika tužitelja i Đ. A. kao imaoca kartice dana 19.09.2003. godine. Iz nalaza vještaka finansijske struke, te izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizilazi da visina duga po glavnici i po računu imaoca kreditne kartice iznosi 1.980,65 KM.

Suprotno navodima žalbe, prvostepeni sud je cijenio prigovor zastare potraživanja, međutim tužbeni zahtjev nije odbio kao neosnovan zbog nastupanja zastare, već iz razloga što tužitelj nije dokazao da je dug dospio na naplatu, koje razloge prihvata kao pravilne i ovaj sud.

Ovaj sud cijeni da je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u vezi sa dospjelošću duga koji je predmet tužbenog zahtjeva.

Shodno odredbi člana 997. Zakona o obligacionim odnosima, da bi nastala obaveza za tuženu kao jemca, tužitelj je trebao dokazati da korisnik kreditne kartice nije ispunio dospjelu obavezu po osnovu ugovora o korištenju Visa Classic kartice sa obročnim plaćanjem.

Iz izvedenih dokaza i to izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja se ne može utvrditi da li su i kada vršene uplate od strane imaoca kartice, te kada je izvršena posljednja uplata, a što nije mogao utvrditi ni vještak finansijske struke. Nadalje, iz nalaza vještaka proizilazi da tužitelj na traženje vještaka nije dostavio dokument na osnovu kojeg bi mogao utvrditi početak obračuna zatezne kamate, a ni kada je predmetni dug nastao.

Prema odredbi člana 123. Zakona o parničnom postupku, koje odredbe je pravilno primijenio prvostepeni sud kada je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva, je propisano da je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva tužbeni zahtjev.

Dakle, tužitelj u smislu člana 123. Zakona o parničnom postupku nije dokazao, kada je nastao dug, niti kada je glavni dužnik, odnosno korisnik kartice, propustio izvršiti uplatu po tom osnovu, odnosno nije dokazao kada je potraživanje dospjelo na naplatu, pa prvostepeni sud nije ni mogao cijeniti da li je glavni dužnik u roku dospjelosti propustio izvršiti dužnu obavezu, a što je uslov za ispunjenje obaveze od strane tužene kao jemca.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se prvostepena presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe člana 226. Zakona o parničnom postupku, žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena."

(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 Mal 268349 20 Gž od 10.6.2020. godine)