Zastava Srbije

BESPLATNO | Propisi BiH / Propisi RS / Propisi FBiH / Propisi Brčko distrikta BiH / Propisi Kantona Sarajevo / Propisi Tuzlanskog kantona / Propisi Zeničko-dobojskog kantona / Propisi Hercegovačko-neretvanskog kantona / Propisi Unsko-sanskog kantona / Propisi Zapadnohercegovačkog kantona / Propisi Srednjobosanskog kantona / Propisi Hercegbosanskog kantona / Propisi Posavskog kantona / Registar službenih glasila / Mišljenja i praksa / Neradni dani RS / Neradni dani FBiH / Neradni dani Brčko distrikta

IRELEVANTNOST FORME ZAHTJEVA ZA DOSTAVLjANjE INFORMACIJE OD JAVNOG ZNAČAJA

Zakon o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine

član 11 stav 2


Nadležni organ koji posjeduje informaciju od javnog značaja ne može odbiti razmatranje upućenog zahtjeva za dostavljanje informacije samo zbog činjenice da je zahtjev podnesen u elektronskoj formi, ukoliko isti u pogledu sadržine ispunjava sve zakonom propisane uslove.

"Zakonom o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine ("Sl. glasnik BiH", br. 19/2002, 35/2004, 32/2006, 38/2006 - ispr. i 50/2008 - dr. zakon) propisano je da Ombudsmeni Bosne i Hercegovine mogu reagovati u slučaju kada osnovano sumnjaju da način na koji su primijenjeni zakon i međunarodni dokumenti o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, vodi nepravičnim rezultatima.

Predmetnu žalbu Ombudsmeni su razmatrali sa aspekta čl. 11. i 25. stav 1. Zakona o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sl. novine FBiH", br. 32/2001 i 48/2011 - dalje: Zakon) i elemenata koje zahtjev za pristup informacijama mora sadržavati. Ombudsmeni su razmatrali predmet u granicama žalbe, te se nisu upuštali u ocjenu treba li tražena informacija biti dostavljena ili ne.

Činjenice u predmetu se mogu sumirati na sljedeći način:

Žalitelj je Kantonalnom sudu u T. putem elektronske pošte podnio zahtjeve za pristup informacijama kojim je tražio dostavljanje kopije presude, odnosno rješenja u pojedinačnim predmetima koji su se vodili kod Kantonalnog suda u T. U zahtjevu je navedeno da su traženi dokumenti potrebni radi objavljivanja iste u Pravnoj bazi P.

Žalitelj je elektronsku poštu poslao sa e-maila pravnog lica P. i sa e-mail memorandumom istog pravnog lica, navodeći da su traženi dokumenti potrebni radi objavljivanja istin na službenoj web stranici istog pravnog lica. Kantonalni sud nije prihvatio u razmatranje navedene zahtjeve, smatrajući da isti ne ispunjavaju elemente propisane članom 11. Zakona, prevashodno zbog činjenice da zahtjevi nisu potpisani, nisu podneseni u pismenom obliku, te je Kantonalni sud ukazao na supsidijarnu primjenu Zakona o upravnom postupku ("Sl. novine FBiH", br. 2/1998 i 48/1999 - dalje: ZUP) na sva pitanja koja nisu regulisana Zakonom.

Ombudsmeni su razmotrili dokumentaciju iz oba spisa predmeta i ocijenili žalbe žalitelja osnovanim iz sljedećih razloga:

U smislu člana 1. Zakona, osnovni cilj navedenog zakona jeste ustanoviti da informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju javno dobro od vrijednosti i da javni pristup ovim informacijama promovira veću transparentnost i odgovornost tih javnih organa, te da su ove informacije neophodne za demokratski proces. Također, cilj je i ustanoviti da svako fizičko ili pravno lice ima pravo pristupa ovim informacijama u najvećoj mogućoj mjeri u skladu sa javnim interesom, te da javni organi imaju odgovarajuću obavezu da objave informacije. Važno je naglaslili da se u smislu člana 2. Zakona, isti tumači tako da se u najvećoj mjeri i bez odlaganja olakša i potakne priopćavanja informacija pod kontrolom javnog organa uz najnižu prihvatljivu cijenu.

U smislu člana 3. stav 1. tačka a) Zakona, informacija je svaki materijal kojim se prenose činjenice, mišljenja, podaci ili bilo koji drugi sadržaj, uključujući svaku kopiju ili njen dio bez obzira na oblik ili karakteristike, kao i na to kada je sačinjena i kako je klasificirana. Pravo na pristup informacijama nije apsolutno, već relativno pravo. Dakle, sam Zakon ne prepostavlja da su sve informacije dostupne javnosti, zbog čega propisuje obavezu provođenja javnog interesa, ukoliko javni organ utvrdi izuzetak od saopćavanja.

Obaveza provođenja testa javnog interesa, u smislu člana 9. Zakona najvažniji je dio u procesu odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama, jer jednom utvrđen javni interes, podrazumijeva da tražena informacija neće biti samo dostavljena podnosiocu, već ista može biti dostupna i bilo kojem članu javnosti. Upravo zbog toga predmet razmatranja Zakona jesu informacije od javnog značaja.

U smislu člana 11. stav 2. Zakona zahtjev za pristup informaciji mora:

1) biti u pismenom obliku najednom od službenih jezika Federacije.

2) dati dovoljno podataka o prirodi i/ili sadržaju informacije, kako bi se omogućilo da javni organ uz razuman napor pronađe traženu informaciju i

3) sadržavati ime podnositelja zahtjeva i njegovu adresu.

Uvidom u zahtjeve žalitelja od dana 04.11.2021. godine i od dana 19.11.2021. godine utvrđeno je da je zahtjev podnesen u elektronskom obliku, da sadrži dovoljno podataka o prirodi i sadržaju informacija koje se traže, sadrži ime podnosioca i jasnu naznaku adrese (kako e-mail adrese, tako i poštanske adrese pravnog lica u čije ime se žalitelj obraća).

Jasno je da je Zakon članom 25. stav 1. propisao supsidijarnu primjenu ZUP-a, ali isključivo za pitanja koja nisu regulisana Zakonom. Kako je članom 11. stav 2. Zakona taksativno nabrojano koje elemente zahtjev treba sadržavati, Ombudsmeni su stava da se u predmetnom slučaju ZUP nije trebao primijeniti. Naprijed navedeno odnosi se i na potpis podnosioca, obzirom da Zakon nije propisao obavezu potpisivanja zahtjeva.

Podsjećamo da se navedeno Zakon tumači tako da se u najvećoj mjeri i bez odlaganja olakša i potakne priopćavanja informacija pod kontrolom javnog organa uz najnižu prihvatljivu cijenu.

Nadalje, Ombudsmeni su stava daje potpuno irelevantno da li je zahtjev za pristup informacijama sadržan u pdf formatu ili je sadržan u samom e-mailu te navedeno ne može biti osnov za nerazmatranje zahtjeva. Ombudsmeni su stava da i zahtjevi dostavljeni putem e-maila ispunjavaju uslov "pismenog oblika".

Generalno, posmatrajući smisao i svrhu prava na pristup informacijama i Zakona pitanje "koje podnosioc zahtjeva", putem koje e-mail ili poštanske adrese je podnesen i njegovi lični podaci su za javni organ potpuno irelevantni i ne mogu predstavljati razlog za nepostupanje po zahtjevu ili razlog za odbijanje pristupa informacijama, sve dok zahtjev kao takav sadrži sve obavezne elemente. Ovo iz razloga što javni organ kada utvrdi da postoji javni interes za saopćavanje predmetne informacija, ona može biti dostavljena i dostupna bilo kojem članu javnosti (ne samo podnosiocu), upravo iz razloga stoje ista u javnom interesu, a što i jeste krajnji cilj Zakona. Zakon je upravo zbog toga propisao i odredbu da javni organ nema ovlaštenje ispitivati opravdanost zahtjeva."



(Izvod iz Mišljenja Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, br. Ž-SA-05-1152/21 i Ž-SA-05-1204/21 od 29.12.2021. godine)